Ovdje možete čitati:

• Općenito o interijeru u crkvi
• Interijer u svetištu: oltar, ambon novi i stari, tabernakul, krstionica i pomoćni stol za oltar, sedes, Kristovo Preobraženje….
• Interijer u glavnoj i pomoćnoj sakristiji
• Interijer u lađi crkve: klupe, drveni podij, klupe uza zid, križevi za posvetu crkve, ispovjedaonica, postaje križnog puta, kamenice, kristonica, kipovi…
• Interijer na koru: korska sjedala, orguljice, ormari za note…

Svetište – interijer

U potrazi za što boljim rješenjem za uređenje interijera crkve u cijelosti onako kako je najbolje, a onda i svetišta, nakon razgovora s više umjetnika odlučili smo se za Iliju Skočibušića. Poglavito onoga časa kada smo vidjeli kako je Ilija uradio glavna ulazna vrata u Kruševu.

Poslije više razgovora odlučili smo: oltar, propovjedaonicu, tabernakul i krstionicu raditi od kamena, a ukrasne dijelove (medaljone) bilo od bronce, bilo od drveta ili od kamena. Konačno smo se odlučili da ukrasi budu od bronce, a sve drugo od kamena. U potražnji vrste kamena odlučili smo se za kamen iz kamenoloma Plano kod Trogira.

Oltar, propovjedaonica, tabernakul, krstionica i pomoćni stol za oltar

Kada smo došli do ideja, odlučili smo krenuti s izradama makete za oltar, tabernakul, propovjedaonicu i krstionicu, a zatim s izradama maketa u originalnim dimenzijama od stiropora.

Maketa. Ilija je uradio makete oltara, propovjedaonice i tabernakula od stiropora. Nismo se dvoumili prihvatiti ih, a Iliju u idejama podržati. Makete su urađene 30. lipnja 2012. i donesene u Kruševo. Stajale su u župnoj kući. Bile su postavljene na stol u atriju gdje najviše ljudi dolazi pa smo mnoge osobe pitati za mišljenje. Nakon više komentara i prijedloga, ideje su se bolje slagale. Zapravo sve je išlo k tomu da oltar, tabernakul, propovjedaonica i krstionica ostanu onakvi kakve su na maketi.

Poslije urađene makete, Skočibušić i Mladen Ivešić su uradili (9. kolovoza 2012.) originalne dimenzije oltara, tabernakula i propovjedaonice. Sve je urađeno od stiropora. Svi urađeni elementi stajali su u crkvi sve do 2. srpnja 2013. Tada smo ih sklonili i pripremali se za konačno uređenje svetišta i svih dijelova u njemu.

Svršetkom rujna (27. rujna) 2013. u već urađeni oltar, propovjedaonicu i postolje tabernakula Ilija Skočibušić je došao i dorađivao medaljone “Put u Emaus” i “Sedam darova Duha Svetoga”. Svi elementi su bili urađeni u maketu od stiropora, a sad kada smo uradili oltar, propovjedaonicu i postolje tabernakula od kamena, medaljone (brončane dijelove, tada urađene u stiroporu) je trebalo doraditi i pripremiti ih za meketu po kojoj bi se radio konačni odljev u bronci.

Izrada kamenih dijelova.Izrada kamenih dijelova oltara, ambona i postolja tabernakula nije nam išla od ruke. Zapinjalo je s dostavom kamena, s načinom obrade i postavljanjem. S dostavom se oduljilo, a kamen nije bio obrađen po našem traženju i očekivanju (kamen je bio piskaren, nije bio ni brušen, ni premazan završnim slojem), postavljači bi došli u danu, kratko radili i otišli, nisu ni mogli duže raditi zbog sušenja postavljenog kamena. S postavljanjem rečena tri dijela započelo se 13. kolovoza 2013., a oduljilo se s konačnom obradom sve do 31. kolovoza. Poslije završenih rečenih dijelova, ostalo nam je uraditi kameni dio za krstionicu i pomoćni stol.

Izrada medaljona. U razmišljanju od čega uraditi medaljone na oltaru i propovjedaonici naše misli i ideje su išle prema drvetu, kamenu i bronci. Konačno smo se odlučili sve dijelove kao i tabernakul raditi od bronce. U potražnji jeftinijih ljevaonica 10. prosinca 2013. došao je u Kruševo Nikola s Korčule (Nikola ima ljevaonicu) kako bi dao ponudu za izradu medaljona na oltaru, propovjedaonici i tabernakul. Njegove cijene su bile veće nego što su Ujevićeve u Zagrebu. Odlučili smo se da sve navedene dijelove uradi Ujević.

Urađene dijelove na stiroporu: za oltar “Put u Emasu” s hrvatskim tropletom u podnožju oltara; za propovjedaonicu “Sedam darova Duha Svetoga” s hrvatskim tropletom u podnožju i tabernakulu. Svi dijelovi su izlijevani po nacrtu i ideji Ilije Skočibušića. Ilijin uradak u stiroporu odvezao je Mile Pušić sa župnikom u Zagreb 20. lipnja 2014. na odljev u bronci. Svi komadi su lijevani u ljevaonici Ujević u Zagrebu. U Kruševo su dovezeni iz Zagreba 6. kolovoza 2014., a 8. kolovoza 2014. započeli smo montiranje elemenata na oltar i propovjedaonicu te postavljanje tabernakula na predviđeno ležište.

U montiranju su sudjelovali Željko Marić s dvojicom radnika, Mile Pušić i Ilija Skočibušić. U sat vremena njih petorica su montirali sve elemente.

Krstionica. U početnim radnjama i izradi maketa nismo se bazirali na krstionicu. Krstionicu smo ispuštali, ni sam ne znam zašto. Ostala je i nakon posvete crkve (26. listopada 2014.) neurađena. Nadam se da ćemo i krstionicu uraditi u zamišljenom i idejnom projektu.

Izrada tabernakula.Tabernakul je urađen po nacrtu i ideji Ilije Skočibušića. Maketa tabernakula u stiroporu urađena je 9. prosinca 2012. Postavili smo maketu u crkvi pa u župnoj kući kako bi je prolaznici vidjeli i davali svoja mišljenja. Htjeli smo čuti koliko su izgled, oblik i simboli na tabernakulu prihvatljivi. Tabernakul je čekao na izradu. Odlučili smo prije posvete crkve imati u crkvi izrađen tabernakul u bronci. Zajedno su odvezeni 20. lipnja 2014. u Zagreb na odljev u bronci makete tabernakula, medaljona na oltaru (“Put u Emaus”) i medaljona na ambonu (“Sedam darova Duha Svetoga”). Odljev je učinjen u ljevaonici Ujević. Nismo dugo čekali da sve bude završeno, 6. kolovoza 2014. otišli su Mile Pušić i župnik u Zagreb po završene medaljone i tabernakul.

U montiranju (8 . 8. 2014.) su sudjelovali Željko Marić s dvojicom radnika, Mile Pušić i Ilija Skočibušić. U sat vremena njih petorica su montirali sve elemente.

Vječno svjetlo. Vječno svjetlo u crkvi htjeli smo prilagoditi prostoru. Tabernakul je postavljen desno od oltara. Odmah do njega u uklesanu ložu u zidu planirali smo postaviti vječno svjetlo. Imali smo već jedno nabavljeno nekom zgodom u Verbumu na Svećeničkom tečaju. Poslije selidbe iz župne dvorane u crkvu (2013.) ostavili smo ga u župnoj dvorani. A za crkvu smo nabavili novo: na hodočašću u Poljskoj 23. travnja 2013. u rudniku soli u Wieliczkiu nabavili smo lampu (vječno svjetlo) od soli. U suvenirnici rudnika pronašli smo i kupili ga za župnu crkvu u Kruševu. Dimenzije su mu 18 x 11.

Osim vječnoga svjetla od soli, u crkvi ima uklopljeno u tabernakul i drugo vječno svjetlo. Naime, tijekom izrade tabernakula Damir Ujević ugradio je žarulju za vječno svjetlo na križu tabernakula. Tako da sada uz tabernakul imaju dva vječna svjetla: jedno uklopljeno u tabernakul i drugo pokraj tabernakula (iz rudnika soli u Poljskoj) postavljeno u kamenu ložu zida.

Krstionica i pomoćni stol za oltara. Za oltar smo planirali pomoćni stolić koji bi bio urađen od hrastovine. Od te varijante smo odustali.

Kad je u svetištu bilo sve postavljeno, i kad se započelo u crkvi s liturgijskim slavljima (20. listopada 2013.), uvidjeli smo da bi bilo dobro uraditi i pomoćni stolić za oltar u kombinaciji kamen – bronca, te da pomoćni stol i krstionica budu uklopljeni u jednu cjelinu.

Obično biva tako da se ono neurađeno odmah odgađa sve dok se ne dođe do prilike da se uradi. Tako je bilo i s pomoćnim stolićem za oltar. Ne odustaje se od ideje, ali se s konačnom izradom odgađa.

Pomoćni ambon

Glavni ambon nalazi se lijevo od oltara, ali kako liturgijsko slavlje u crkvi započinje kod sedesa, potrebno je imati i drugi ambon. Drugi ambon (kombinacija željezo – jelova daska) urađen je 2006. Urađen je u trenutcima pripreme za preseljenje s liturgijskim slavljima iz crkve u župnu dvoranu i dok smo pripremali pozornicu župne dvorane za oltarište. Taj ambon u trenutcima preseljenja iz župne dvorane u crkvu (2013.) prenijeli smo za potrebe liturgijskih slavlja u crkvi.

Ambon nije najbolje uklopljen u cjelinu, ali služi svojoj svrsi dok se ne nabavi bolji, kvalitetniji i uklopljeniji u cjelinu oltarišta.

Procesijski križ

Obično se na oltaru ili do oltara u crkvi postavlja križ. U župnom inventaru imali smo otprije križ od prokroma i bronce. I ovaj put je bio prihvatljiv za uklapanje na oltarištu. Planirajući ga postaviti do oltara naručili smo kameno postolje, postavili ga desno od oltara i u kameno postolje postavili križ. Križ do oltara služi kao znak ali i za procesije.

Sjedala – sedes u svetištu

Postolje sedesa. U razmišljanjima i razgovorima s Ilijom Skočibušićem mislili smo od početka da sedes u svetištu uradimo od hrastovih dasaka. U tom smjeru najprije smo uradili postolje sedesa od obične neobrađene jelovine. Postolje je urađeno za nekoliko radnih dana od 17. listopada 2011., pred Dan Kruševa. Tada smo htjeli u crkvi imati Misu za Dan Kruševa, a u župnoj dvorani program otvaranja vodovoda Kruševo. Stoga smo u crkvi pripremili sve onako kako bi izgledalo u konačnici, ali od jelovine koju smo prešli sa sadolinom.

Privremeno postolje od jelovine radio je Luka Božić, a za konačno postolje Luka je uradio podnu konstrukciju od 13. do 26. kolovoza 2013., a Maćan i Dinko Karačić popodili su po konstrukciji hrastove daske radeći u više radnih dana od 10. rujna 2013.

Sve detalje i mjerenja oko postolja za sedes, stolice na postolju, te crteže za postavljanje klupa mjerili su i pripremali Mile Pušić i Luka Božić 13. kolovoza 2013.

Reklo bi se da je to sve lagano, ali se ništa ne smije uraditi konačno bez probnoga i nacrtanoga. I nacrtano često bude tek radni materijal jer se ni nacrtano ne može najbolje uklopiti u prostor. Trebaju se sve stavke uklopiti: crtano, probno i konačno uklopljeno u prostoru. Htjeli smo da prostor oko oltara bude “komunikativan”. Zbog komunikativnosti oko oltara morali smo postolje i budući sedes mijenjati i skraćivati. I konačno završiti onako kako jest sada na oltaru. Uz česte promjene postolje sedesa završeno je 10. rujna 2013. Brušenje i lakiranje podija sedesa izvodio je Josip Sušac u nekoliko radnih zahvata počevši od 12. rujna 2013.

Sjedala u svetištu. Sjedala (stolice) u svetištu u trenutku prijelaza iz župne dvorane u crkvu prije Pučkih misija 2013. postavili smo one željezne iz dvorane, a za svećenike i ministrante postojeća sjedala koja su se nalazila na oltarištu u župnoj dvorani. Sjedalo za svećenika i ministrante urađeno je od jelovine s idejom da se nekada urade od hrastovine. Sve je to tako stajalo do 23. listopada 2014., a od tada je Luka Božić u više radnih dana završio konačna sjedala od hrastovine prekrivene plišem na sjedištu i naslonjaču.

Od sjedala na oltaru još je trebalo uraditi konačne stolice za svećenika i ministrante od hrastovine. Dakle, uradili bi identične stolice kakve jesu sada, samo bi jelove zamijenili hrastovim.

Središnji motiv u svetištu

Razmišljali smo o ideji da u svetištu crkve glavni motiv budu križ od hrastovine urađen u većim dimenzijama prema zahtjevima lože u svetištu, ili Kristovo Preobraženje koje bi popunjavalo cijelu ložu. Sve do izrade makete Preobraženja isprepleteno smo se igrali s pokušajima izrade križa i Preobraženja. Najprije smo uradili početni križ u zamišljenim dimenzijama i izgledu od jelovine. Križ smo za vrijeme postavljanja nacrta Kristova Preobraženja skinuli, a nacrt Preobraženja stavili. Kako nacrt Preobraženja nije bio prihvaćen, skinuli smo ga, po jedno vrijeme u loži svetišta nije bilo ništa. Prije otvaranja crkve za blagoslov i Pučke misije (2013.) postavili smo u ložu svetišta križ od hrastova drveta, a prije posvete crkve križ smo skinuli i na njegovo mjesto stavili maketu Kristova Preobraženja od stiropora. Prema postavljenoj maketi planiramo uraditi konačno Kristovo Preobraženje kao glavni motiv u svetištu crkve.

Križ

Probni križ od jelovine: U središnji dio svetišta, u pozadini, zamislili smo u budućnosti postaviti Kristovo Preobraženje. A dok ne budemo u mogućnosti postaviti Preobraženje, postavili smo križ. Najprije smo postavili “probni” križ od jelovih dasaka u središnju “ložu” svetišta. Probni križ je rađen i postavljen 19. rujna 2011., a demontiran 2. ožujka 2013. za vrijeme postavljanja idejnoga rješenja Kristova Preobraženja u mozaiku.

Križ od hrastovine: U pripremi crkve za blagoslov (oltara i ulaznih vrata) i Pučke misije u središnju ložu svetišta postavili smo 1. srpnja 2013. križ urađen od hrastovine. Mislili smo da će duže vrijeme ostati hrastov križ u središnjoj “loži” svetišta. Nije dugo ostao. Zamijenili smo ga 3. listopada 2014. s maketom Kristova Preobraženja na Taboru. Maketu od stiropora uradio je Ilija Skočibušić.

Preobraženje

Preobraženje – mozaik: Nakon nekoliko razgovora složili smo se da središnji motiv u svetištu crkve bude Kristovo Preobraženje. U izradi Preobraženja, Ilija Skočibušić je bio mišljenja da on uradi na oltarištu oltar, tabernakul i ambon, a njegov primatelj, akademski slikar Mladen Ivešić, idejno rješenje za Kristovo Preobraženje. Tako je i krenulo. Ilija je 10. srpnja 2012. donio makete oltara, tabernakula i ambona, a Mladen nacrt Kristova Preobraženja. Sve smo stavili na stol u župnoj kući na promatranje svećenicima i svim drugim prolaznicima. Htjeli smo čuti komentare za makete i nacrte. Bilo je vrijeme ilindanske pučke ispovijedi (17. 7. 2012.) kroza župnu kuću je prošlo više svećenika i veći dio naroda. Pitali smo mnoge za mišljenje i dojmove. Većina mislila da bi bilo dobro uraditi sve u predviđenim dimenzijama od stiropora, a Preobraženje na običnom platnu, ali da se na figurama Preobraženja urade dorade. Mladen je pristupio doradi figura 27. srpnja 2012.

Preobraženje u predviđenim dimenzijama prema loži u svetištu Mladen je uradio 20. veljače 2013., donio ga u Kruševo i pripremali smo ga za podizanje u ložu svetišta. S pripremom izrade okvira za Preobraženje radio je Luka Božić. Luka je okvir podigao i podlogu za nacrt Preobraženja 2. ožujka 2013., a Mladen je došao 6. ožujka 2013., te uz pomoć trojice radnika podigao i zalijepio nacrt Preobraženja na urađenu podlogu od špere. U nedjelju, 10. ožujka 2013. oglasio sam narodu u župnim oglasima da pođe u crkvu da pogleda postavljenu ideju Kristova Preobraženja. Komentari nisu bili prihvatljivi. Zamolio sam Mladena da u slijedećih nekoliko pokušaja prihvati komentare te da učini doradu na nacrtu Preobraženja. Mladen je pokušavao učiniti ono što je bilo njemu prihvatljivo. U Kruševu je 16. ožujka 2013. bila pučka uskrsna ispovijed. U pomoći za ispovijed bili su svećenici dekanata. Svi izreda su komentirali da je nacrt Preobraženja neprihvatljiv za kruševsku crkvu.

Počevši od nacrta Preobraženja na umanjenici koji je bio izložen u župnoj kući više mjeseci, potom gledajući urađeno Preobraženje u originalnim dimenzija i postavljenim u svetištu crkve i slijedeći komentare koje smo čuli, vidjeli smo da nije dobro da idemo s konačnom izradom Kristova Preobraženja kako je bio zamišljen. Razgovarali smo s Mladenom Ivešićem 12. travnja 2013. da odustajemo od zamišljene ideje. Iako, konačna izrada Preobraženja nije prihvaćena, župni ured je odlučio sve nastale financijske troškove do kojih se došlo pri izradi nacrta Preobraženja i postavljanja u ložu svetišta Mladenu isplatiti. Gojko Mandić, Luka Božić i Mate Marić su 27. travnja 2013. skinuli iz svetišta nacrt Kristova Preobraženja, popravili su oštećenja na zidu do kojih je došlo, a s pokušajem izrade Kristova Preobraženja u mozaiku smo završili.

Preobraženje – maketa od stiropora: Nakon odustajanja od izrade Kristova Preobraženja u mozaiku, ponovo smo prišli pokušaju izrade makete za novo Kristovo Preobraženje.

Nismo odustajali od razmišljanja da središnji motiv u svetištu bude Kristovo Preobraženje. Naime, to je onaj dio Kristova života kojega opisuju trojica evanđelista: Mt 17,1-9; Mk 9,2-13 i Lk 9,28-36. To je i motiv po kojemu je Ilija ušao u direktorij Crkve, a onda za zaštitnika katolika u BiH.

Ideju za izradu novoga motiva Kristova Preobraženja na Taboru povjerili smo Iliji Skočibušiću. U traženju prihvatljiva iskaza došli smo do ideje da u motivu s preobraženja budu samo Isus, Mojsije i Ilija. Da Isus bude naglašen u boji zlata, a Ilija i Mojsije u boji bronce. Dakle, ispustili smo u prikazu trojicu apostola (Petra, Jakova i Ivana) s Preobraženja. Ideja nam je bila da svatko od nas, iz Novoga Zavjeta, ima priliku pristupiti Kristu i njegovu Preobraženju.

Skočibušić je uradio ideju u stiroporu, dovezli smo je u Kruševo 3. listopadu 2014. i isti dan skinuli hrastov križ iz svetišta te postavili Kristovo Preobraženja u ložu svetišta.

U prijevozu i postavljanju Kristova Preobraženja sudjelovali su: Mile Pušić, Ilija Skočibušić i njegov prijatelj akademski slikar Sveto, Luka Božić, Gojko Mandić i Ante Mandić. Trebalo nas je biti više zbog opreznog i vrlo zahtjevnog zahvata u skidanju postojećeg križa u loži svetišta.

Nadamo se da će ideju onako kako smo je postavili u svetištu o Kristovu Preobraženju narod Kruševa i svi oni koji dolaze u našu crkvu prihvatiti i kao umjetnički prikaz podržati. Sljedeći zahvat u izradi Kristova Preobraženja jest izrada u prihvatljivom materijalu, bilo bronci, drvetu, kamenu, ili kombinaciji drveta i kamena, ili ga uraditi na neki drugi trajniji način.

Sakristija

Zbog skučenoga prostora u sakristiji tijekom obnove odlučili smo uza svetište napraviti dvije sakristije. Jedna – glavna ostala je u planiranom prostoru za sakristiju, i druga pokrajnja u prizemlju zvonika. U glavnoj sakristiji planirali smo smjestiti misno ruho i oltarski pribor, a u pokrajnjoj ministrantsku robu. Za potrebe misnoga ruha, pravili smo i dodatne ormare koji se nalazi desno od glavnoga ulaza u crkvu.

Glavna sakristija

Ormari: U glavnoj sakristiji prije obnove nalazila su se dva manja ormara za misnu i ministrantsku robu, stol s laticama i viseća vitrina s ladicama i policama. Stari ormar smo za vrijeme obnove sklonili u župnu kuću i tijekom pripreme crkve za blagoslov jedan smo ormar, stol i vitrine obnovili, učvrstili i vratili u sakristiju. Na vitrinama smo dodali red polica za knjige i u prizemlju tri pregrade za oltarski pribor. Obnovu starog ormara, vitrine i stola učinio je stolar Luka Božić. Luka je sve dijelove starog sakristijskog inventara namjenski s pregradama kvalitetno obnovio. Dio radova je pripremao u radnji u Podgorju, a dijelove s montažom u sakristiji. U svim potrebnim zahvatima pomagao mu je Gojko Mandić. Montažu ormara u sakristiji Luka je započeo 13. rujna 2013.

Ormar za elektriku, razglas, zvona, ventilaciju i grijanje:U glavnoj sakristiji, uklopljeno u zidu, smješten je ormar u kojem se nalazi: kutija za elektriku s osiguračima i prekidačima, mikroprocesor za razglas, aparati za zvona, grijanje i ventilaciju. Kutiju za navedene potrebe ugrađivali su i osmislili električari. Kutija je kupljena u Ljubuškom u “Elektro Milasu”, a postavljena u sakristiji 3. ožujka 2009. Nakon postavljanja u kutiju su se montirale sve zasebne kutije s posebnim namjenama (razglas, ventilacija, zvona, osigurači i prekidači…).

Pokrajnja sakristija

Stalaža za ministrantsku robu: U većem dijelu pokrajnje sakristije smještene su prokromske cijevi za vješalice ministrantske robe. Cijeli zid je uokviren hrastovom lamperijom. U sakristiji je smješten manji ormarić s dvije ladice i više pregrada u kojima se nalaze ministrantski navratnici, pojasevi i lančići s ministrantskim križevima. Sve radnje oko polica osmislio je i uradio Luka Božić.

Stubište za zvonik: u pokrajnjoj sakristiji nalaze se ljestve koje vode do vrha zvonika. Ljestve u prizemlju uklopili smo u prostor da ne smetaju korištenju prostora u pripremi ministranata za liturgijska slavlja.

Voda u zvoniku: Poslije 31. kolovoza ostalo je još postaviti kameno postolje za umivaonik, bojler i rezervnu slavinu za potrebe pranja crkve. Prostor oko središta za vodu u pokrajnjoj sakristiji uredili su Željko Marić i Luka Božić. Željko je 15. listopada 2014. s uređivanjem kamena oko umivaonika i središta za vodu završio sve “kamene” poslove u crkvi. Dakle, započeo je 2. srpnja 2014., a završio 15. listopada 2014.

Vodu u crkvi doveli smo cijevima na tri mjesta. Zbog pretrpanosti prostora odustali smo od vode u sakristiji i na dnu crkve desno od glavnih vrata.

Interijer u lađi crkve

Klupe u lađi crkvi

Tijekom obnove crkve trebalo je početi razmišljati i o klupama u crkvi. Od početka radova na obnovi, ušlo se u više crkava, fotografirano je više klupa, mjereni rasponi, nagibi sjedišta… Sve smo sabrali na jedno mjesto i ponudili Mladenu Šimiću da napravi prijedlog za izgled naših klupa u crkvi. Kada smo završili sve što je bilo sastavni dio pripreme, zamolili smo Luku Božića da potraži prihvatljivog stolara. Obišao je Luka veći prostor Hercegovine i odlučio se za stolara Terkeša iz Doljana kod Metkovića. Upoznali smo se s Terkešom i njegovim radom. Pošli smo u Stolac 27. lipnja 2011. vidjeti klupe koje je stolar Terkeš radio za stolačku crkvu. U Stolac su išli: Luka Božić, Mario Terkeš, Mile Pušić i don Ljubo.

Razgovarali smo ne jedanput o klupama, davali prijedloge i 16. kolovoza 2011. zamolili smo Terkeša da uradi uzorak klupe prema nacrtu Mladena Šimića. Dakle, išli smo prema konačnoj odluci: da Terkeš radi sve stolarske zahvate u njegovoj stolariji, a rezbareni dijelovi kod Mulića u Konjicu. Kod Mulića su išli Luka Božić i župnik 30. rujna 2011. Mulić je prema Lukinu prijedlogu uradio dva uzorka rezbarenih ukrasa na klupama: jedan s motivima vinove loze, a drugi s motivima šipka. Promatrajući jedan i drugi uzorak odlučili smo se da se rezbareni ukrasi na klupama rade s motivom vinove loze i grožđa. Dogovorili smo cijenu pojedinog uratka i krenuli natrag u Kruševo.

Sve je bilo dogovoreno s Terkešom i s Mulićem, ali naši radovi u crkvi nisu se odvijali brzim ritmom, išlo je usporeno zbog manjka financija. Klupe nismo mogli prevoziti u Kruševo dok se ne uredi pod u crkvi. S početkom radova na podu oduljilo se. Terkeš je bio završio više klupa, ali zbog nezavršena poda u crkvi nije ih mogao prevesti u Kruševo nego ih je nemontirane držao kod sebe u radionici.

U kolovozu 2012. vidjeli smo da se trebamo pripremati za završne radove na podu crkve. Zbog toga smo 17. kolovoza 2012. započeli pretjeravati klupe iz Doljana u Kruševo. Klupe je prevozio Terkeš sa svojim kombijem, tri po tri, kako ih je montirao tako ih je i prevozio. Za jednu stranu crkve prevezene su sve 24. kolovoza. Drugu polovicu nismo mogli prevoziti dok se ne započne konačno uređivati pod sve do podnog kamena. Jednu stranu klupa dovezli smo da precizno uklopimo i izmjerimo klupe, postolje klupa i kameni prsten oko klupa. Ali opet se i s postavljanjem kamena u crkvi otezalo sve do kolovozu 2013. i tada smo zamolili Terkeša da dovozi i drugu polovicu klupa. Tri po tri, od 22. kolovoza do 6. rujna sve su klupe u crkvi bile postavljene.

Drveni pod ispod klupa

Drveni pod od hrastovine postavljen ispod klupa u crkvi pripremljen je u stolarskoj radnji “Modena”. Pripremili su ga Maćan i Dinko Karačić s njihovim radnicima.

Radove na postavljanju drvenog poda ispod klupa započeli smo raditi 29. srpnja 2013. Vidjelo se da ne će ići s postavljanjem i brušenjem poda kako treba. Radove smo više puta morali popravljati, a poglavito brušenje i lakiranje. Brušenje je započeo izvoditi Stjepan – Stipaga Vasilj, ali kako Stipaga nije imao odgovarajući stroj, tražili smo drugoga stolara za brušenje poda. Luka Božić našao je Josipa Sušca. Josip je bio na dogovoru 2. kolovoza 2013., a započeo je raditi 5. kolovoza. Više puta ponavljano je brušenje da bi ispravio nedostatke koji su nastali u početnom postavljanju poda i početnom brušenju. Lijeva strana poda ispod klupa postavljena je 5. kolovoza 2013.       Desna strana poda postavljana je 7. kolovoza 2013. Poslije postavljanja Maćanovi radnici i Josip Sušc (brušenje) imali su nekoliko dana “mora”, nastavili su raditi 12. kolovoza 2013., jedan dan brusili, a poslije toga drugi dan lakirali. Lakiranje se nije moglo izvoditi isti dan zbog podignute prašine nakon brušenja. Svi radovi s podom ispod klupa završeni su 17. kolovoza 2013.

Sjedalice na klupama

Nismo odmah nakon montiranja klupa na njih stavili sjedalice. Promatrali smo na više mjesta po crkvama i razmišljali kako ih najprihvatljivije uraditi. Odlučili smo se povjeriti izradu Milki Lovrić iz Uzarića. Milka je uradila ali ne najprihvatljivije. Razgovarali smo da bi neke detalje na sjedalicama doradila, ali nije imala prihvatljiv stroj za šivanje. Doradu sjedalica povjerili smo Luki Božiću. Luka je pronašao odgovarajuće šnajdere, odvozio i dovozio po nekoliko sjedalica svojim autom dok ih nije sve doradio. U doradi jedna od stavki bila je da se postave ježevi na sjedalicama i pričvršćeni ježevi na klupama, htjeli smo na taj način učvrstili sjedalice uz klupe da se ne pomiču i ne padaju na pod. Sve radove oko sjedalica započeli smo 1. rujna 2014., a završili 23. listopada 2014.

Financiranje sjedalica: do 2006. u crkvi na klupama bile su “tepih sjedalice”. Bile su urađene tijekom 1990. U pripremi crkve za obnovu, početkom 2008. na te sjedalice nismo mogli više računati. U akciji postavljanja sjedalica 1990. sjedalice su financirale žene Kruševa. I ovaj put na prijedlog žena ponovo smo učinili na isti način financiranje novih sjedalica. Iznijeli smo prijedlog ženama, prijedlog je prihvaćen. Netko je davao deset, netko dvadeset a bilo je i onih koji su se odazvali i s više novca. U cijeloj akciji odazvale su se 84 osobe. Prikupljeno je 1780 KM. Sjedalice su koštale 1700 KM.

Klupe uza zid

Klupe uza zid rađene su u radionici “Madena”. Urađene su tijekom 2012., ali se postavljanje nije moglo izvoditi sve dok u crkvi nisu bili posve završeni kamenoklesarski radovi. Kad je sve s kamenom bilo završeno (9. 8. 2013.) pristupili smo postavljanju klupa.

U radionici “Modena” urađeni su glavni dijelovi klupa, a na terenu smo morali sve detalje oko njih uklapati. Trebalo je uključiti i bravare. Bravari su uradili željezne komade koji su postavljeni iznad kalolifera, a služili su za oslonac klupa.

Klupe su u Kruševo dovezene 7. 9. 2013. Odmah smo ih vratili na doradu. Montirane su i prostor oko njih uređivan sve do 11. 9. 2013. Rad na klupama s naslonjačima i svim ukrasnim dijelovima završen je 24. 9. 2013. S ovim zahvatom završeni su svi stolarski radovi koje su izvodili Maćan i njegov sin Dinko s radnicima stolarije “Madena”. Poslije navedenog datuma ostalo je još poslije u nekoliko navrata dijelove koji su se pokazali kao nedostaci popraviti. Nedostataka je bilo najviše na podu ispod klupa.

Križevi za posvetu crkve

Kada se crkva posvećuje, tada se postavlja dvanaest, četiri ili šest manjih križeva po crkvi. U posveti se križevi pomazuju posvetnim uljem, a poslije toga ostaju kao vanjski znak da je crkva posvećena. U razmišljanju kojim kamenom i na koji način uraditi križeve odlučili smo se u razgovoru s Ilijom Skočibušićem i Antom Milićevićem na brački kamen i na šest grčkih križeva. Brački kamen zbog uklapanja s kamenom postojećih stupova, a šest križeva jer u crkvi imamo šest stupova, pa na svaki stup po jedan križić. Križevi su izrađeni u dimenzijama 14 x 14 cm. Uradio ih je Ante Milićević u kamenoklesarskoj radnji “Gračine”. Postavljeni su 1. listopada 2014.

Ispovjedaonica

Ispovjedaonicu smo smjestili i uklopili lijevo od glavnoga ulaza u crkvu ispod stubišta koje vodi na kor. Stolarske radove u ispovjedaonici radili su radnici Maćana i Dinka Karačića. Više puta su se navraćali zbog zahvata u ispovjedaonici. Radove su započeli 2. 8. 2013. Vrata za ispovjedaonicu su dotjerana 13. kolovoza. S vratima je bilo problema oko otvaranja i zatvaranja.

Međuprostor kod glavnoga ulaza

Međuprostor na ulazu u crkvu rađen je u više navrata. Najprije je bravarske radove uradio Pero Begić u nekoliko radnih zahvata od 17. 2. 2012. Bravarske radove smo morali raditi povezano s postavljanjem centralnog grijanja i estriha.

Stolarske radove radili smo usklađeno s ispovjedaonicom (lijevo od glavnog ulaza) i pomoćnim ormarom za sakristiju (desno od glavnog ulaza). Stolarija je urađena u dvije stjenke. U prostoru među stjenkama postavljen je (2. 9. 2013.) stiropor za termoizolaciju. Stiropor su postavili Luka Božić i Gojko Mandić. A stjenke su zbog uklapanja u prostoru postavljane u više dana počevši od 31. 8. 2013. Postavljanje stjenki završeno je 13. 9. 2013.

Mimohodna vrata kod glavnoga ulaza u crkvu. O vratima vidi više u naslovu “Otvori u crkvi”.

Pomoćni sakristijski ormar

Sakristija u crkvi je manja, a vremenom smo s misnim ruhom i priborom bili sve opskrbljeniji. Sakristijski ormar je bio premalen da bi se u njega sve misno ruho moglo smjestiti. Ministransku robu i oblačenje ministranata organizirali smo i uredili u prizemlju zvonika (pomoćna sakristija), a pomoćni ormar za sakristiju smo odlučili smjestiti desno od glavnog ulaza u crkvu. Htjeli smo da ormar bude pri ruci ako bi trebalo pred samu Misu iz njega nešto uzeti. Dugo smo se mučili s uklapanjem ormara u prostor i osiguranjem od uništenja zbog pozicije u kojoj je smješten. Ormar je smješten na dnu crkve gdje obično bude gužva naroda pri izlazu, ali i za vrijeme Mise. Zamislili smo ga s kliznim vratima i sa zaštitnim gredama koje bi bile između misara i ormara.

Sve radove na ormaru započeli smo raditi 22. kolovoza 2013. Konture ormara urađene su u radionici “Madena”, a detaljno uklapanje urađeno je na licu mjesta. Grede zaštitne ispred ormara uradio je Luka Božić u njegovoj radionici u Podgorju, a montirane su 30. rujna i 1. listopada 2013.

Stol za tisak

Na dnu crkve, desno od ulaza postavili smo stol za tisak. Željeznu konstrukciju za stol uradio je Bože Primorac iz Jara (7. listopada 2013.), a drvenu od hrastovih dasaka Luka Božić (18. listopada 2013.).

Postaje Križnoga puta

Postaje Križnog puta nismo odmah planirali staviti. Na Svećeničkom tečaju (2011.) zapazili smo postaje Križnoga puta iz Požege. Umanjenice su stavljene prije u župnoj dvorani za liturgijske potrebe dok su liturgijska slavlja bila u dvorani. U dvorani su postavljene od bronce dimenzija 24 x 18. Za crkvu smo planirali istog oblika od poliestera dimenzija 65 x 56.

S Milom Pušićem išao sam po njih u Požegu 5.ožujka 2011. Postavljene su u crkvi 3. travnja 2011. Naknadno smo brojeve za postaje naručili u Italiji. Luka Božić ih je postavio na drvenu ploču i pričvrstio na zid 5. srpnja 2011.

Postaje su u početku bile presvijetle pa smo zamolili Iliju Skočibušića da ih premaže prihvatljivim bojama kako bi bile sličnije bronci. Ilija je postaje farbao 30. studenoga 2011.

Kamenice za blagoslovljenu vodu

U obnovi crkve bili smo razmišljali da bi kamenice za blagoslovljenu vodu ukomponirali u stupovima od kora. Taj zahvat nije nam pošao za rukom. Stoga smo se vratili kamenicama koje su u crkvi bile prije obnove. Odnijeli smo ih kod kamenoresca Miličevića (kamenorezačka radnja “Gračine”) u Ljubuški na čišćenje i obnovu. Prije prijelaza iz dvorane u crkvu (14. 10. 2014.) obnovljene kamenice postavili smo u crkvu. Tijekom izrade kamenica na njih je stavljen natpis. Na jednoj kamenici piše: “Na spomen don Anti Romiću”, a na drugoj: “Daruju djevojke župe Kruševa”.

Kristionica (stara krstionica)

Krstionica za crkvu naručena je 17. svibnja 1973. Na krstionici je stavljen natpis: “Dar obitelji Ivana Marijanovića pok. Nikole”.

Krstionica je malo služila svojoj svrsi. Nikada joj se nije našla prihvatljiva pozicija u crkvi. Više se koristila za postolje kipu BD Marije nego li za krstionicu. Tako je i danas.

Tijekom obnove crkve, krstionicu je obnovio skupa s obnovom kamenica za blagoslovljenu vodu Veselko Miličević u kamenorezačkoj radionici “Gračine”. Krstionica je s obnove vraćena i u crkvu postavljena 14. listopada 2013.

Planiramo, već je i razgovarano s Ilijom Skočibušićem da se osmisli i napravi maketa i prijedlog buduće krstionice koja bi bila uklopljena s oltarom, propovjedaonicom i tabernakulom.

Kipovi u crkvi

Kip proroka Ilije

U župnoj crkvi nalazi se kip posve­ćen proroku Iliji. Dimenzije kipa su: visina 117 bez aureole, s aureolom 125 cm, a širina u ramenima 33 cm.

Postoje usmene predaje u Kruševu da je kip nabavljen negdje u Italiji, da je prevezen brodom do Ploča i onda željeznicom (Ćirom) do Mostara. Te da je netko od Marijanovića (vjerojatno Ivko Marijanović pok. Ivana) s Krivodola oti­šao s konjima po njega u Mostar. Kip je naru­čen onoga trenutka kada je odlučeno (1932.) da župna crkva koja se počela graditi bude posvećena proroku Iliji. Naručio ga je don Ante Romić

Bilo bi mi drago saznati točnije podatke o kipu: gdje je nabavljen, kada, na koji je način dopremljen do Kruševa; i svaki drugi detalj o kipu, pisanih podataka nema, a usmenih sve manje i manje.

Na Ilijinu ramenu nalazio se sve do 1963. gavran s kruhom u kljunu. Gavran je u radovima na crkvi 1963. oštećen. Oštećeni kip je bio poslan u Zagreb na obnovu ali gavran s kruhom nije na rame vraćen.

Od 1963. boje na kipu su bile na više mjesta oštećene, a i podloga boja. Obnovu kipa smo učinili prema prvobitnim bojama koje su sačuvane ispod naslage boja iz obnove 1963. Obnovu su učinili Mladen Ivešić i njegova supruga Marijana. Kip su odnijeli 5. rujna 2011. na Široki Brijeg i farbali ga.

Od blagoslova crkve – 20. 10. 2013. do posvete crkve – 21. 10. 2014. kip je bio smješten u svetištu s desne strane (gledajući iz lađe prema svetištu). Nalazio se na postolju pričvršćenom u zidu. Postolje za kip proroka Ilije i s druge strane za kip Gospe Karmelske, kasnije za kip Srca Isusova uradio je Luka Božić u radionici i postavio ga 23. rujna 2013.

Kip proroka Ilije skinuli smo s kipom Srca Isusova koji se također nalazio u svetištu i odnijeli smo ih u župnu dvoranu. Kipovi će ostati u župnoj dvorani sve dok se za njih ne nađe prikladnije mjesto. Za sada u crkvi imamo proroka Iliju na medaljonu Kristova preobraženja. A za kip Srca Isusova za sada u crkvi nema prihvatljive pozicije.

Kip BD Marije – Marijina Bezgrešnog Začeća

U crkvi prije obnove nalazio se kip BDM – Marijina Bezgrešnog Začeća. Kip se nalazio u lađi crkve, lijevo od svetišna (gledajući od ulaza u crkvu). Nikakvih pojedinosti ni u župnom arhivu ni u usmenoj predaji o kipu nema. Dimenzije kipa su: 125 x 25.

Kip BDM Gospe Karmelske

Tijekom ilindanske devetnice 2012. započeli smo naglašenije obilježavati i proslavljati blagdan BDM Gospe Karmelske. Uvidjeli smo da je narod Kruševa prihvatio u “Ilindanskim večerima” proslaviti BDM Gospu Karmelsku i blagdan sv. proroka Ilije, stoga smo u tijeku 2013. odlučili nabaviti kip Gospe Karmelske. Slijedilo je više telefonskih poziva i potražnja kipa. Potražili smo kip u Zagrebu u siječnju 2013. na Svećeničkom tečaju i našli smo odgovarajući kip u radionici Mate Vlahe. Dimenzije kipa su: 127 x 24. Nakon dogovora i razgovora Mate je kip iz Zagreba prevezao u Kruševo 9. ožujka 2013. Odmah po preuzimanju kipa vidjeli smo da ćemo na njemu morati postaviti prihvatljivije boje. Pozvali smo 10. ožujka akademske slikare i magistre slikarstva Mladena i Marijanu Ivešić i zamolili ih da dorade boje na kipu. Oni su to vrlo kvalitetno učinili.

Darovnica za kip: Poslije najave da ćemo u Kruševu započeti slaviti Blaženu Djevicu Mariju Gospu Karmelsku i da ćemo njoj u čast kupiti kip, obratila nam se obitelj i rodbina pokojnog Karla i Matije Rozić – Perić sa željom da oni daruju planirani kip. Riječ je o ispunjenju zavjeta kojega je pokojni Karlo iznio ženi Matiji. Želja Karlova bila je da se kupi kip sv. Ante i da se postavi pokraj puta na Sretnicama. Ali kako je već na Sretnicama postavljen kip sv. Ante na jednoj strani ceste, a na drugoj Gospin kip, uvidjelo se da nije dobro ići s kipom do kipa i kapelicom do kapelice. Zato su rodbina i obitelj pokojnoga Karla i Matije predložili da se preko rečene najave kupovanja kipa BDM Gospe Karmelske ispuni Karlova zavjetna želja, ali da se uz Gospin kip nabavi i kip sv. Ante. Tako je i bilo.

Blagoslov kipa: Kip Gospe Karmelske sve do prvog dana devetnice njoj i sv. Iliji u čast, 11. srpnja 2013. bio je u župnoj kući. Na prvi dan devetnice kip smo postavili u crkvu, svečano blagoslovili i započeli častiti Gospu Karmelsku skupa sa svetkovinom župnoga zaštitnika sv. Ilije Proroka. Kip je blagoslovio župnik uza sudjelovanje don Ivana Turudića, Ignacija Arelića i vjernog kruševskog puka.

Kip Srca Isusova i sv. Josip

Prema usmenoj predaji časnih sestara Milosrdnica časne sestre Agricija i Lucija su sedamdesetih godina prošlog stoljeća isposlovale kip Srca Isusova i sv. Josipa i darovale ih za crkvu u Kruševu

S. Agricija i s. Lucina nakanile su nabaviti kip sv. Josipa. U tom smjeru motivirale su ih dva htjenja. Jedno je: htjele su imati kip suzaštitnika svoje redovničke zajednice, a drugo zahvala biskupu Čuli. Kako je biskup Čule rođen u Kruševu, htjele su njemu u zahvalu, a na prisjećanje na njegov intervent s Drugoga vatikanskog sabora po kojemu je papa Ivan XXIII. dao upisati u misni kanon spomen imena sv. Josipa, pribaviti kip. Potaknuti ovim idejama sestre su pošle u potražnju po kućama svoje redovničke zajednice. Pronašle su ne samo kip sv. Josipa nego i Srca Isusova i donijele ih u Kruševo. Kipovi su bili izrađeni od gipsa. Srce Isusovo, kako mi je rečeno “manje visine”, vjerojatno negdje do 70 cm, a kip sv. Josipa 120 cm.

Kip Srca Isusova bio je smješten u kući časnih sestara, povremeno bi bio u crkvi. Na više mjesta je bio oštećen, teže ga je bilo obnoviti. Prije 1989. je sklonjen i više za crkvu i javnost nije bio prikladan.

Kip sv. Josipa nalazio se uvijek u crkvi, ali manje vremena bi bio u lađi crkve, duže u sakristiji. U tijesnoj lađi crkve bilo je teže naći mjesto za poveći kip sv. Josipa. U sakristiji je bio i za vrijeme Obrambenog rata i tu je u svibnju 1992. polupan. Jedan od pet granata koje su pogodile župnu crkvu, jedna je udarila u sakristiju. Od udara granate i kamenja koje je popadalo po kipu, kip je pao na pod i polupao se. Poslije pada više nije bio prikladan za čašćenje niti se mogao obnoviti. Mislili smo ga ostaviti kao uspomenu na ratna stradanja u Kruševu, i od toga smo odustali. Ali ostala je ideja kada se crkva uredi da nabavimo ne samo kip sv. Josipa nego i kip Srca Isusova.

Biranje kipova i smještaj u crkvi: Na više sam mjesta telefonom tražio i birao kipove. U potražnji rečeno mi je da vidim na Buni u radnji “Santa Maria”. Otišao sam i u izboru više kipova palo mi je oko na izabrane. Tražio sam ne veće kipove od 70 cm visine. Razlog što sam tražio manje povezan je s pozicijom gdje bi ih u crkvi smjestili.

Kip sv. Josipa smjestili smo na desnoj strani u lađi crkve uz prvi stup od ulaza u crkvu.

Poziciju za kip Srca Isusova nismo još točno odredili.

Kip sv. Josipa smjestili smo odmah u crkvi prije kipa Srca Isusova zbog toga što je u ratu uništen od granate, a to sam osobno vidio i doživio. Nadam se da ćemo naći prikladno mjesto i za kip Srca Isusova, a do pronalaženja odgovarajućeg mjesta nalazit će se u župnoj kući. Dimenzije kipa srca Isusova su: 64 x 16., a sv. Josipa: 65 x 17.

Kip Srca Isusova

U obnovi crkve i popunjavanju prostora u svetištu odlučili smo prostor svetišta popuniti s dva kipa: sv. proroka Ilije i Srca Isusova. Imali smo kip proroka Ilije odgovarajućih dimenzija (visina 125 cm), ali ne i kip Srca Isusova. Onaj kip što je nabavljen koju godinu ranije bio je prenizak. Nalazeći se u siječnju u Zagrebu na Svećeničkom tečaju našao sam prihvatljiv kip za svetište u radionici Mate Vlaho. Odlučio sam ga kupiti. Dimenzije kipa su: 121 x 27. Mate ga je u Kruševo dovezao, 21. veljače 2014. U svetištu je kratko vrijeme ostao. Prije posvete crkve Ilija Skočibušić je uradio maketu Kristova Preobraženja i vidjelo se da oba kipa: i kip proroka Ilije i Srca Isusova ne će odgovarati viziji svetišta s Kristovim Preobraženjem. Oba kipa su sklonjena 21. listopada 2014. i nalaze se u župnoj dvorani.

Kip sv. Ante

U crkvi se nalazi više kipova sv. Ante. Dva identična kipa darovao je 1990. Pero Ćorić. Urađeni su od gipsa. Pero ih je uradio u njegovoj radionici. Jedan od njih je bio u crkvi, drugi u župnoj kući.

Treći kip sv. Ante, urađen od poliestera darovnica je Karla i Matije Rozić. Nabavili smo ga u radnji Mate Vlaho na Svećeničkom tečaju 2013. U Kruševo ga je Mate dovezao skupa s kipom BDM – Gospe Karmelske 9. ožujka 2013. Dimenzije kipova su: 80 x 24.

Ostali kipovi

U župnoj kući nalaze se kipovi: BD Marija – Bezgrešno začeće (98 x 18); BD Marija – Bezgrešno začeše (68 x 16), sv. Ante (68 x 16), sv. Ante (68 x 16).

Kipovi manjih dimenzija:  BD Marija – Roza Mistika, BD Marija – Lurdska Gospa, sv. Ilija, sv. Leopold Bogdan Mandić, sv. Ivan Pavao II., blaženi Alojzije Stepinac.

Interijer na koru

Orgulje u crkvi

Tijekom 2011. razmišljali smo o mogućim orguljama za župnu crkvu. Na Svećeničkom tečaju razgovarali smo s predstavnicima orguljarske radnje “Škrabl”. Predstavnici “Škrabla” došli su u Kruševo, razmjerili prostor za orgulje i obećali poslati više prijedloga. Poslije odlaska iz Kruševa poslali su 8. srpnja 2011. pismo e-mailom a devet predložaka orgulja poštom. U pismu je naglašeno:

“Puno Vam hvala za Vaš poziv. Izvinite da ste tako dugo čekali na ove skice, slijedećeg tjedan šaljemo Vam konačno i ponudu za Vaše orgulje. Kao što vidite na skicama prospekata, pripremili smo Vam 9 varijanta postave vaših orgulja. Rozeta na koru ostaje uvijek otvorena, sviraonik je samostalan i pomičan, okrenut može biti na bilo koju stranu prema Vašoj želji.

Varijante od 1-5 smo konstrukcijsko tako pripremili, da se kućište montira s lijeve i desne strane na zid, a ispod orgulja montiraju se željezne traverze, kao što se vidi na skicama. Pri varijantama od 6-9 predviđali smo orgulje, koje su postavljene na podu kora u jednom ili u dvjema kućištima, a sviraonik je kao i u ostalim varijantama samostalan i pomičan. Sve druge tehničke podatke šaljemo Vam u ponudi sljedećeg tjedna. Ako ima bilo kakvih pitanja, nejasnoća ili prijedloga, stojimo Vam na raspolaganju. Srdačan pozdrav, Orglarstvo Škrabl Renata Thieme”

Korska sjedala

Imali smo nacrtano korsko sjedalište, ali jedno je nacrtano, a drugo u stvarnosti uklopljeno. Svi stolarski radovi (osim ormarića za note) pripremali su se u stolarskoj radnji “Modena” – Maćan i Dinko Karačić. Montirali su ga Maćanovi radnici. Stolarske podloge prema nacrtu urađene su u radionici, ali su se morali u montiranju podešavati prema prostoru i nagibu poda. Postavljanje poda započelo je 13. kolovoza 2013. s isprekidanim radom u više radnih zahvata završeno je 10. rujna 2013.

Korska ograda

Korska ograda urađena je betonom. Na njoj je postavljen drveni naslonjač. Drveni naslonjač rađen je u stolarskoj radionici “Madena”. Bilo je zahtjevno napraviti drveni naslonjač. Cijeloga ga je trebalo uraditi u nepravilnom savijanju. Dio zahvata se mogao uraditi u radionici, a uklapanje na licu mjesta. Ograda je na koru postavljena 3. rujna 2013.

Ormari za note

Na koru smo planirali uklopljeno ispod korskoga sjedišta ugraditi ormare za note. U župnoj kući imamo dovoljno ormara i ladica za note, ali zbog praktičnosti potrebno je i na koru imati dovoljno mjesta za note koje trebamo za liturgijska slavlja. Ormare i ladice nismo ugradili odmah prije blagoslova crkve nego smo taj zahvat odgodili za daljnje vrijeme. Planiramo da ormare i ladice napravi Luka Božić.

Stolari u crkvi

Stolarske radove u crkvi izvodili su: Luka Božić (Stolarija u Podgorju), Tomo i Mario Terkeš (Stolarija u Doljanima kod Metkovića, sada u Bobanovu u Dubravama), Maćan i Dinko Karačić (Stolarija u Krehinu Gracu).

– Terkeš je uradio klupe u lađi crkve.

– Maćan i Dinko Karačić su uradili: postolje ispod klupa u lađi crkve, postolje ispod klupa u svetištu, križ u svetištu (križ je bio na mjestu medaljona Kristova Preobraženja, u trenutku postavljanja medaljona križ je sklonjen), klupe uza zidove u lađi crkve, ulazna vrata u zvonik, bočna ulazna vrata u lađu crkve, ispovjedaonicu, ormar desno od glavnih ulaznih vrata u crkvu, stolariju oko glavnih i prohodnih vrata u crkvi, rukohvate na stubištu za kor, drvene naslonjače na ogradi kora, sjedalište na koru.

Stolarske radove s Maćanom i Dinkom ugovorio je Luka Božić 21. svibnja 2012., a s Lukom je išao župnik kod Maćana na razgovore 6. lipnja 2012. Razgovarali smo o strpljivosti i o usklađenim stolarskim i kamenoklesarskim radova.

Stolarske radove započeo je Maćan s radnicima izvoditi na postolju za klupe u lađi crkve, a završio na klupama uza zid u lađi crkve. Radove je započeo 29. srpnja 2013., a završio 17. listopada 2013.

Luka Božić je uradio stolariju u glavnoj i pokrajnjoj sakristiji, popravljao stare ormare u sakristiji, klupe u svetištu, stolice u svetištu, ormare za pjesmarice na koru (nije još završeno), ormar u ispovjedaonici (nije još završeno). Uz navedene radove Luka je koordinirao sve stolarske zahvate u crkvi.

Rezbarske radove na klupama izvodilo je Mulić iz Konjica.

Bravari i bravarski radovi u crkvi

Bravarske radove u crkvi, povezane s interijerom i završnim radovima prije blagoslova crkve, izvodio je Bože Primorac iz Jara. Bože je radio na rukohvatima i lampionima na ulazu u crkvu i na ulazu u zvonik.

U pokrajnjoj sakristiji (prizemlje zvonika) usklađivao je željezne dijelove s drvenim. Jedan dio bravarskih zahvata uradili su prije Stipe Puce i Pero Begić, a završno usklađivanje Bože Primorac.

Bože je radio željeznu ogradu i rukohvat na koru. Ograda i rukohvat na koru bili su veoma zahtjevan bravarski zahvat. Božo je jedan dio posla uradio u radionici, a drugi na licu mjesta 3. rujna 2013.