Promatramo djelovanje pape Franje, neki se dive njegovim postupcima, neki gledaju, slušaju i šute,
Svijet medija ga prihvaća, izvlače detalje koji su medijski popularni, a on, kako je započeo, dalje ide.
Stanemo i pribojavamo, da se ne bi, sila kritike obrušila na njega i ono što su do sada tumačili, pozitivno, sada protumače crno i na taj način rušile sve što je vjerničko, duhovno, božansko, crkveno.
Papin stil prenijeti ću primjerom: Neki čovjek je pokazivao veliku ljubav prema osobi, za koju su mnogi smatrali da je nevrijedna, bilo kakve i bilo čije ljubavi. Toga čovjeka su smatrali da je opijen tom osobom i da će na kraju biti razočaran, jadan, bijedan i odbačen.
Netko mu je rekao tu bojazan, a ovaj odgovori: Ne boj se prijatelju za mene: »Kad budem stajao pred mojim Bogom, nadam se da će za mene reći kako sam ljubio previše, a ne premalo.«
I nama svima neka riječ sv. Pavla koje sam u uvodu pročitao budu moguća, a nemoguća utopija.
Ljubav gleda dalje od onoga što ljudi jesu, ona gleda kakvi bi ljudi trebali postati.Ljubav sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada (1 Kor 13,7)