„Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan… Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.“ Jesi li Ilija?“ Odgovori: „Nisam.“ „Jesi li prorok?“ Odgovori: »Ne.“ „Pa tko si… Što kažeš sam o sebi?“ On odgovori: „Ja sam glas…“ Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući“. (Iv 1, 6-8.19-28)
Postavljeno pitanje Ivanu Krstitelju „Tko si ti“, potiče da kažemo koju riječ o postavljenom pitanju i o nama samima: „Tko sam ja“, ili isto pitanje možemo i mi postaviti nekome kao što je postavljeno Ivanu: „Tko si ti“. Pitanje „Tko si ti“, „Tko sam ja“ je pitanje identiteta. A pitanje identiteta je od presudne važnosti za svakog od nas, za svakog čovjeka. To je naoko jednostavno pitanje, ali nije. Pitanje identiteta je pitanje duhovnog i tjelesnog profila, to je pitanje moje osobnosti. To je pitanje vrijednosti i značaja svakog čovjeka.
Kad nam se postavi ovakvo pitanje odmah smišljamo što ćemo odgovoriti, često je odgovor namješten i umjetan. U lažnom odgovoru označavamo važnost prema sebi samima. Lažnim odgovorom pred drugima želimo se napraviti bolji nego što jesmo. A dobro znamo da je naša stvarana slika, u nama, o nama samima, posve drugačija, od one kojom smo se lažno predstavljamo drugima. Pravi odgovor tko smo i što smo je priznanje samoga sebe, ni u manjoj ni u većoj vrijednosti. Nema vrjednijeg blaga nego se izvagati i pronaći se onakvim kakav jesi. To je osnova i temelj svakog početka. Kad pronađeš svoj identitet ti s pronašao sebe. Kad pronađeš sebe u svemu onome što vrijediš, sve će ti ići od ruke, pa i ono što je teže. Ne laži pred sobom. Nego sam sebi kaži tko si. Prava slika o samom sebi ne smije biti san niti laž.
Učimo se od Ivana. Ivanu je postavljeno pitanje: «Tko si ti Ivane?». Ivan ne laže. Možda bi mnogi od nas slagali. Ali Ivan ne laže. Ivan jasno kaže ja nisam onaj za koga me vi držite: Nisam Ilija! Nisam prorok! Bez osjećaja manje vrijednosti jasno odgovara: «Ja sam samo glas, samo jeka… samo navjestitelj… samo u službi. Ja sam u službi onoga koji se nalazi među vama, kojega vi zbog vaše umišljenosti ne prepoznajete…. Ja nisam dostojan odrješiti vezice na njegovoj obući…..» Eto to je identitet, ne umišljati se da si netko ni nešto, nego budi ono što jesi, i što možeš životom i djelom opravdati. Samo tako bit ćeš radostan. Šta sanjaš o doktoratu a nisi završio kako treba ni osnovnu ni srednju. Ili šta si se umislio da ne možeš kad možeš. Možeš i budi ono što trebaš biti.
Nalazeći se u došašću, spoznaj sebe, da bi moga spoznati Boga. Budimo ljudi koji znaju tko smo i što smo, koji vrjednuju sebe u svim svojim vrijednostima. Koji se, sijekući boriće ne spremaju za susret sa šumarom, ili s nekim „crveno bijelim komercijaliziranim starcem“, nego se susrećemo s Bogom koji ne laže, pa taman svi lagali o njemu. Spremamo se za susret s nekim tko je među nama, ali eto, isto kao i u Ivanovo vrijeme ne možemo ga prepoznati.
Na nama ostaje odgovoriti na pitanje: Tko smo? Koga očukujemo? Ako pravilno odgovorimo, ne lažno, ne umišljeno, samim time imamo osnovu i temelj susresti se sa svojim Bogom i tada i samo tada bit ćemo radosni.