Sadržaj:

O župnoj kući do rekonstrukcije
O kući časnih sestara do rekonstrukcije
Završni radovi u prizemlju starog dijela župne kuće
Radovi na katu starog dijela župne kuće
Prostorija župnoga ureda
Radovi na dogradnji i rekonstruciji župne kuće i kuće časnih sestara
Raščišćavanje i pripremanje terena
Temelji i temeljna deka
Nogostup, betonski prsten oko kuće
Zidanje prizmelja
Zidanje kata i potkrovlja
Armirano-betonske deke
Stube u kući
Atrij
Radovi na ulazu u dvoranu
Župni podrum
Sušara za meso
Prostorije za centralno grijanje
Podne cijevi za centralno grijanje
Radovi na krovu kuće
Krov na dvorani i na garderobi
Balkonske ograde
Izolacija vanjskih terasa
Otvori na kući
Električari
Gromobran
Razglas u dvorani
Postavljanje pločica po kući
Završni radovi u potkrovlju
Radovi s kamenom i pločicama na glavnom ulazu u kuću
Završni radovi u dvorani
Završni radovi ispred glavnog ulaza u kuću i ulaza u dvoranu
Fasada na kući
Interijer u kući
Opskrbljivanje građevinskim materijalom
Radnici na izgradnji kuće
Predvoditelji radova od 1990. do 2000.
Osljede radnika u radu
Elektrika za vrijeme radova
Nikina dizalica
Ivanova miješalica
Župni kombi
Prehrana radnika
Glazbena škola

Od mnoštva radova u župnom pastoralnom centru teško je bilo 1989. izabrati prioritet i odlučiti se odakle započeti. Ljudska ruka je trebala doći na puno mjesta.

Hitnost zahvata se primjećivala na crkvi. Tako smo i učinili. Započeli smo na zvoniku i na krovu crkve. Krov crkve se morao promijeniti. Župnu kuću i kuću časnih sestara ostavljali smo za kasnije.

O župnoj kući do rekonstrukcije

Župna kuća je rađena 1924., renovirana je 1974. (don Marko Kutleša). U renoviranju je ostala nezavršena.

Od 15. 2. 1991. do 15. 6. 1991. izvodili smo u župnoj kući sljedeće radove:

– građevinsko zanatski radovi (preuređen kuhinjski prostor),
– zidarski, stolarski,
– vodoinstalaterski,
– elektroinstalacijski (uveli trofaznu struju),
– keramičarski,
– molersko-farbarski,
– postavljena je nova kuhinja, čija je cijena iznosila 75.440 dinara ili 8382 DM, arhiv 54/1991. Nacrtali smo obični ručni nacrt za kuhinju i po tom nacrtu smo nabavljali dijelove kuhinje. Kuhinju smo naručili u Slavonija-DI. Montirao ju je Ilija Lasić. U siječnju 1994. za župnu kuhinju smo nabavili štednjak na drva i hladnjak. Manji usisivač i još jedan hladnjak smo nabavili 7. 1. 1995., arhiv 17/1994.
– preuređen prostor za primaću sobu i blagovaonicu i postavljen novi inventar,
– oblagali betonsko stubište,
– postavili klupice na sve prozore,
– izgrađen zahod u prizemlju kuće,
– izgrađen prostor za ostavu i postavljene stalaže,
– uređen izlaz u potkrovlje s montažnim ljestvama. Izlaz u potkrovlje nije bio
završen tijekom radova 1991. Završili smo ga u tri radna dana od 17. 11. 1995.
– na katu kuće smo napravili na vrhu stuba pregradu s ulaznim vratima, te dio hodnika pregradili za prostor gdje bi sestre mogle glačati i raditi oko rublja,
– u župnikovu sobu je uvedena voda s umivaonikom i struja razvedena po sobi,
– za potrebe župne kuće kupili smo perilicu 23. 7. 1997., kupljena kod Centracommerc u Ljubuškom, plaćena 480 DM.

Svi navedeni radovi su iznosili 84.870,00 dinara ili 9430 DM. Radove u kuhinju smo radili s pozajmicom na Croatia banci. S pozajmicama je vrlo teško raditi, ali su ponekad i one nužne. Konstruktivni radovi trajali su 30 radnih dana. Neke radove u kući radili su radnici Vlade Lasića, neke dijelove Vinko Marijanović i Zdravko Milorad.
Župna kuća u Obrambenom ratu srećom nije pogođena izravno granatama. Zbog mnoštva granata koje su padale oko nje, te onih koje su pogodile u župnu crkvu, vanjska fasada je bila oštećena od mnoštva gelera. Polupana su stakla na prozorima, oštećena ulazna vrata u kuću itd. Ostakljenje kuće smo izvršili odmah po oslobođenju brda Kruševa, u lipnju 1992. Oštećena fasada je rađena 6., 7. i 9. rujna 1995. Već je bila vlaga ulazila kroz gelerske rupe u unutarnji dio kuće. Zbog vlage koja je ušla u ponutricu župnih prostorija morali smo uraditi popravke fasade. Radove na fasadi na starom dijelu župne kuće radili smo tijekom 1997.

Rekonstrukcijske zahvate u starom dijelu kuće izvodili smo u više navrata. Nismo mogli radove izvoditi razvijenom dinamikom. Dok smo radove izvodili u starom dijelu župne kuće, u isto vrijeme smo i u tim prostorijama i živjeli. Uvijek bismo radili jednu prostoriju, a u drugoj boravili. Znalo se dogoditi da sestre odu na odmor dok bismo mi radili njihove sobe. Razvijeniji rad u starom prizemlju župne kuće izveli smo tijekom 2004. godine. Tada smo izveli završne radove u većem dijelu starog dijela župne kuće.

O kući časnih sestara do rekonstrukcije

Stanje na kući časnih sestara do 1989. godine bilo je vrlo ružno. Trebalo se hitno nešto na njoj učiniti. Nadali smo se da bi mogli dobiti donaciju za renoviranje kuće časnih sestara. Slali smo mnoge zamolnice već od 1989., ali nam nije krenulo za rukom da nešto dobijemo i da s radovima otpočnemo.

Kuća časnih sestara do 1965. služila je za gospodarsku zgradu. Župnik don Mirko Iličić je 60-ih godina tražeći mogućnost da dođu časne sestre u Kruševo trebao za časne sestre napraviti kuću. Odlučio se prema tadašnjim mogućnostima na rekonstrukciju gospodarske zgrade i odlučio ju je preurediti za časne sestre. Gospodarsku zgradu je prenamijenio građevinskim zahvatom (rekonstrukcijom) u vremenu od 1966. do 1969., arhiv 7-8/1994. od 11. 1. 1995. Morao je za tu nakanu tražiti i odobrenje od tadašnjih općinskih vlasti. Odobrenje je dobio 11. 10. 1965., br. 09/3-2/1-65. Nije ga lako dobio. Traženi su razlozi da se s odobrenjem odugovlači. Projektnu dokumentaciju za kuću don Mirko je dao izraditi 19. 8. 1965. Poslije uvida u projektnu dokumentaciju izdano je odobrenje u kojem se nalaže da se vanjski izgled zgrade ne smije mijenjati.

Kuća časnih sestara, rekonstruirana i prenamijenjena postojeća gospodarska zgrada, služila je novoj svrsi sve do 1990. godine.

Razlozi koji su poticali da se nešto uradi na kući: kuća statički nestabilna, plafon vrlo problematičan, hladna u zimsko doba, u ljetno prevruća, zidovi soba su bili pretvoreni u prozore, okvirovi prozora propali i struli. Biskup Žanić je predložio da časne sestre kao privremeno rješenje pređu u župnu kuću. Privremeno rješenje se oduljilo sve do 2004.

Više puta smo usmeno: 31. 8. 1994. i 7. 12. 1995., te pismeno, arhiv 50/1990., br. 7/1991., od 17. 1. 1991., br. 7/1993., arhiv 176/1991. od 25. 1. 1993., razgovarali o problemu kuće časnih sestara. Rat na prostorima Hercegovine i neizvjesna budućnost je oduljivala započinjanje radova. Uza sve napore da se nešto učini, ipak od 1990. do svršetka 1996. nije se ništa učinilo. Svršetkom 1995. odlučili smo nešto poduzeti. Napravili smo idejni projekt s kojim smo pokušali riješiti ne samo pitanje kuće časnih sestara nego i potrebu župe i župnoga ureda za drugim prostorijama. U župnim prostorijama do 1996. nije bilo prostorije u kojoj bi se sastalo više od pet-šest osoba. Zbog toga smo odlučili s idejnim projektom rješavati pitanje kuće časnih sestara, župne dvorane, te prostorije za vjeronauk i drugih potrebnih prostorija za funkcioniranje župne zajednice.

U prizemlju postojeće kuće časnih sestara nalazila se župna dvorana, ali se ta dvorana rijetko koristila zbog velike venske vlage u njoj. Zidovi su bili od podova, do metra u visinu, te cijeli zid uza stube od vlage crn. Temeljnu vlagu je bilo vrlo teško riješiti. Dakle, bilo je nužno uz obnovu kuće časnih sestara tražiti rješenje i za vjeronaučnu dvoranu.
Konačno, uz različita nerazumijevanja, 7. 12. 1995, dali smo izraditi idejni projekt (Vladi Lasiću) u kojem bi sve potrebe ujedinili u jedan građevinski objekt. Tako smo odlučili postojeću kuću časnih sestara srušiti. Na njezinu mjestu i na prostoru između kuće časnih sestara i župne kuće, tj. dograđeno uza župnu kuću, izgraditi ukomponirani objekt u kojem bi bili: župna dvorana (veće kvadrature koja bi zamijenila jedno vrijeme crkvu dok se crkva bude renovirala), kuća (stan) časnih sestara, vjeronaučne učionice i prostorije za različite vidove susreta.

Idejni projekt bio je završen 16. 2. 1996. Isti dan po preuzimanju projekta otišli smo s projektom u Biskupiju i dali ga na uvid generalnom vikaru don Luki Pavloviću. Don Luka ga je prihvatio uz određene opaske.

U izvođenju radova po projektu prišlo se rušenju kuće časnih sestara i izgradnji rekonstruiranog i dograđenog dijela župne kuće. O svim radovima do završnih na stanu (kući) časnih sestara može se čitati u cjelokupnom tekstu o radovima na dogradnji i rekonstrukciji župne kuće i kuće časnih sestara. Od početka radova na dogradnji župne kuće gradio se i stan za časne sestre. Po završetku radova tijekom 2004. prišlo se s radovima kraju, do mogućnosti useljenja časnih sestara u planirani stan. Časne sestre su se uselile 5. 9. 2004. Naime, od 1990. časne sestre su po prijedlogu biskupa Žanića prešle iz loše kuće za časne sestre u župnu kuću. U župnoj kući imale su dvije sobe koje su koristile za svoj stan, i takvo stanje se produžilo sve do 5. 9. 2004.

Završni radovi u prizemlju starog dijela župne kuće

Tijekom 2004. ubrzali smo završavanje radova u prizemlju starog dijela kuće s novim dograđenim hodnikom oko kuće, (to je prostor od 174 m2). u stanu za časne sestre s pomoćnom prostorijom za dvoranu (garderoba i knjižnica) te u predpodrumskim prostorijama (riječ je o tri prostor 424 m2).

Ubrzanost radova bila je vezana uz povratak dviju sestara u Kruševo. Časne sestre su posljednju godinu dana dolazile iz Mostara. Takva odluka i takav postupak s. Provincijalke nikako nije odgovarala župnom uredu, niti je župni ured na takve odnose pristao. Da bi se osigurao pristojniji smještaj za časne sestre, odlučili smo urediti prostorije u prizemlju starog dijela župne kuće (župna kuhinja, blagovaonica, primaća soba, ostava, te hodnik u dograđenom dijelu oko stare kuće). U drugom dijelu kuće smo povodom povratka dviju sestara sa stalnim boravkom u Kruševu odlučili privesti radove kraju te pripremiti stan za njih. Treći dio nije vezan uz časne sestre, ali jest uz vjeronauk i različite goste, riječ je o predpodrumskim prostorijama.

Prisiljeni smo bili tražiti i financije i izvoditi radove. Da bi pokrili financijske troškove za navedene radove, a iznos je s nabavkom inventara rastao i do 100.000 maraka, razmišljali smo i o podizanju kredita i o podizanju pozajmica kod pojedinih osoba. Zbog ubrzanih radova morali smo tražiti financije.

Predviđeni radovi u starom prizemlju župne kuće te dograđenom hodniku oko prizemlja odnosili su se na sljedeće stavke: pripremni radovi (demontaža postojećih otvora, rušenje i probijanje novih otvora, rušenje pregradnih zidova, štemanje maltera s kamenih zidova, štemanje i podizanje podova), armirano betonski radovi (betoniranje oko vrata i prozora i natprozornika, betoniranje podnih glazura), zidarski radovi (nabacivanje novih maltera, zidanje pregradnih zidova), keramičarski radovi (postavljanje podnih i zidnih pločica), molersko-farbarski radovi, bravarski radovi (ugradnja otvora), vodoinstalacijski radovi, elektroinstalacijski radovi. Svi radovi prema predmjeru iznosili bi 39.120,50 KM. Predmjer je sastavio 9. 6. 2004. Mile Pušić.

Po predmjeru, a tako je bilo i u stvarnosti, može se vidjeti da smo morali sve radove izvoditi kao da se kuća na novo gradi. S tim što smo imali dodatni posao staro stanje kuće dovesti do konstruktivnih dijelova i početi iz početka.

Nakon svih izvedenih radova nije bilo sve gotovo. Slijedilo je montiranje onih elemenata iz starog inventara iz prizemlja starog dijela kuće što se moglo iskoristiti te kupovanje novoga. Od starog inventara u kuhinju smo ovaj puta vratili već raštimane fotelje s idejom da ih što prije zamijenimo s novima. I to smo učinili koju godinu kasnije. Te stare kutne fotelje prenijeli smo 9. 11. 2006. iz kuhinje u podrumske prostorije, a u kuhinju kupili nove. Te sada nazvane stare više puta smo prenosili tijekom radova. Nabavljene su 1990. kao ručni rad u Blagaju.

Radove na ovim prostorima izvodili su Ivica Ćorić (vodoinstalacija), Mladen Mandić, Jozo Vučić, (pločice), Stipe Vidačak, Ivo Tomić, Gojko Mandić (građevinske), Nikola Planinić (elektroinstalacija), Jozo Vrebac (molersko – farbarski radovi). Sve radove je vodio i nadgledao Mile Pušić. On je započeo s pripremnim radovima 27. 4. 2004. Građevinski radovi su započeli 3. 5. 2004. Svi radovi su bili završeni 1. 9. 2004. Sestre su u Kruševo došle 5. 9. 2004. Poslije završenih radova do kraja rujna slijedilo je nabavljanje inventara za prostorije. U radovima na ovim prostorijama imali smo 318 dnevnica.

Po završetku radova morali smo sav prostor u nekoliko navrata čistiti, mesti i ribati. Pozivao sam od 5. do 8. srpnja djevojke i žene iz župe za akciju čišćenja. Odazivali su se: Antonija Vidačak Ivanova, Svjetla Božić Markova, Jelena Božić Markova, Željka Vidačak Zdravkova, Ivana Vidačak Dundić, Anita Lončar Markova, Anita Vidačak Srećkova, Sanja Tomić Ivina, Ana Puce Davorova, Marija Puce Davorova, Mirna Zovko Antina, Tina Čule Martinova, Ana Čule Perina, Antonija Zovko, Danijela Marić Mladanova, Marija Kordić, Anđela Vranić, Inga Vidačak Srećkova, Andrijana Ćorić Itina, Kristina Ćorić Itina, Marija Ćorić Brankova, s. Mirjana Ćorić i Mirela Tomić.

Urađene podne površine

– stari dio kuće s hodnikom 174 m2
– stan časnih sestara s garderobom – knjižnicom 157,50 m2 (hodnik 33,50; zahod 23,4; garderoba 39; terase 42,5; stubište 19,6)
– predpodrumski prostor 93,00 m2 (novi dio podruma 65; oko centralnog 28)
– gazišta stuba, 112 komada
U radovima su postavljene sljedeće površine pločica (pločice smo nabavljali: veći dio u Onixu Mostar, Kanili veći dio lajsni, manji dio pločica. Boju smo nabavljali u Gradnićima):
– podne pločice m2 424,00
– zidne pločice m2 203,00
– gazišta stuba kom. 112

Nabava i ugradnja otvora, (Otvore je postavio Miroslav Galić iz Ljubotića).

Vrata

• 180/210 kom 1
• 4,30/170 kom 1
• 90/210 kom 6
• 70/210 kom 3
• 90/270 kom 1
• 80/220 kom 2
• Prozori 1,60/150 kom 2
• 130/140 kom 2
• 100/120 kom 1
• 160/140 kom 2
• 90/140 kom 1

Radovi na katu starog dijela župne kuće

Na katu starog dijela župne kuće planirali smo uraditi barem one radove koji bi bili primarni: probijanje vrata na župnikovoj sobi za izlaz na terasu i proširivanje prozora. U sobi predviđenoj za drugog svećenika. Radove na probijanju vrata i proširivanje prozora na župnikovoj sobi započeli su Andrija Smiljanić, Ivica Ćorić i Ilija Puce 30. 6. 1999. Po završetku grubih radova 6. 7. 1999. Drago Bevanda je došao i postavio otvore za probijena vrata i prošireni prozor. Vrata i prozor je donio 10. 7. 1999. i postavljao ih dugo u noć skoro do pola noći. Na otvore smo stavili plastične zavjese.

Malterske radove preuzeli su raditi 6. 7. 1999. Nikola Vidačak, Brana Smiljanić i Zdravko Vidačak, dok su Andrija, Ivica i Ilija prešli probijati balkonska vrata na susjednoj sobi predviđenoj za drugoga svećenika. Radove na probijanju zidova završili su 9. 7. 1997.

Izolaciju terasa u starom dijelu župne kuće izvodili su od 8. 1. 2002. Pero Begić, Zlatko Begić i Gojko Mandić. Radove na izolacijama su izvodili osam radnih dana. Betonsku glazuru na terasama postavili su od 6. 6. 2002. Zdravko Vidačak, Brana Smiljanić, Ante Smiljanić i Mile Pušić.

Uređenje oko starog ulaza u župnu kuću. Tijekom radova na kući, uvidjeli smo da moramo nešto učiniti u svrhu boljeg povezivanja stare župne kuće s dograđenim dijelom. Stoga smo odlučili osim idejnog projekta uza staru kuću s južne i zapadne strane dograditi dva metra hodnika i spojiti ga s planiranim glavnim ulazom u kuću. Planirali smo u prizemlju prolazni hodnik, a na katu natkrivene balkone. Na taj način sa stupovima i dvije betonske deke, osim praktičnosti hodnika, povezali smo čvršće u jednu statičku cjelinu staru župsku kuću i dograđeni dio župske kuće.

Radove na dograđenom dijelu uza staru kuću s južne i zapadne strane (prolazni hodnik u prizemlju, balkoni na katu) započeti su 21. 3. 1997. Rađeni su u dva dijela. U prvom dijelu sagradili smo južni dio prstena oko bivše župske kuće. Radovi na južnom dijelu rađeni su skupa sa zidanjem prizemlja i izlijevanjem deke iznad prizemlja. Zapadni dio radili smo zasebno i izlijevali smo ga 23. 3. 1997. Beton nismo dovozili mikserima nego smo ga miješali u dvorištu.

Po završetku izlijevanja betonskih deka oko stare kuće trebali smo urediti konstruktivne radove ulaza u kuću. Radove na planiranom sporednom, od čatrnje ulaz izvođeni su od 9. do 18. prosinca 1997.

U isto vrijeme s ulazom u kuću rađen je pročišćivač za krovnu vodu s južne strane kuće, spajan s olucima na krovu kuće i cijev od pročišćivača spajana s čatrnjom.

Stari ulaz u kuću, od čatrnje, betonske dijelove (konstruktivne), dakle ne oblaganje kamenom radili smo skupa s radovima na novom ulazu u dvoranu od 14. 3. do 9. 5. 1998. Tada su urađene stepenice, nasuta i nivelirana rupa pred ulazom prema nivo ispred župske crkve.

Probijanje izlaznih vrata na terasu iz starog dijela župske kuće, sa sjeverne strane kuće nad betonskim dekama gospodarskih objekata (pred podrumski dio, šupe, garaža) ostavljena je terasa. Pristup terasi je bio samo iz novog dijela, dograđenog, župske kuće. Iz stare kuće nije bilo pristupa osim na katu prilaz preko balkona. Dugo smo se dvoumili i kolebali da li na stepeništu kroz kuću probiti ili ne izlazna vrata na terasu. Vrata bi bila vrlo praktična. Probijanje zidova je uvijek zahtjevan, prljav posao. Problem je što je i župsko osoblje više umorno od probijanja zidova. Više godina zbog radova u kući nema mira. Odlučili smo ipak podnijeti još jedno vrijeme i te muke pa vrata probiti sa sjeverne strane kuće, za izlaz na terase.

Radove na probijanju vrata započeli smo 1. 9. 1998. Radili su Andrija Smiljanić i Ilija Puce. Prvi dan probijanja ostali su Andrija i Ilija raditi dugo u noć da bi one najprljavije poslove probijanja priveli kraju. Grubi radovi, do maltera na otvoru završeni su 9. 9. 1998.

Ispred ulaznih vrata na terasi napravili smo tendu, nadstrešnicu. Radove na tendi izvodili su Pero i Zlatko Begić. Počeli su raditi 31. ožujka i završili 22. 4. 2005.

Krov na starom dijelu župne kuće. Radove smo izvodili na novom dijelu kuće, a ostajala je stara kuća neraskrivena. Čekali smo priliku da skinemo krov na starom dijelu župne kuće. Osluškivali smo vijesti o vremenu. Potrajala je suha zima, bez padalina, vrijeme s višim temperaturama. Pomislili smo da bi bilo dobro odmah poslije zime krov skinuti. Bili smo završili zidanje kata kuće. Vrijeme šalovanja potkrovne deke se približilo. Potkrovnu deku smo morali šalovati u visini postojeće deke na potkrovlju stare župne kuće. Odlučili smo se kuću razotkriti. Razotkrivanje smo učinili 18. 4. 1997. No, eto odmah sutradan 19. 4. 1997. problema, okrenule kiše kao za inat. Padale desetak dana. Zidovi razotkrivene kuće se napunili vlage. Pomoći nije bilo nego šutjeti i gledati. Kad je kuća kasnije pokrivena u sastavu novoga krova, zidovi su se isušili, ali su ostale velike žute mrlje u ponutrici prostorija župne kuće, posebno u blagovaonici i kuhinji. Mrlje je nemoguće riješiti osim obijanjem maltera i postavljanjem novoga. Krečenje, farbanje, i opet ništa nije pomoglo da se riješimo mrlja. One su ostale. Morali smo čekati priliku malter u ponutrici prostorija župne kuće obiti, novi postaviti, pa onda okrečiti ili ofarbati. Navedene radove izveli smo u završnim radovima u starom prizemlju župne kuće.

Prostorija župnoga ureda

U župnoj kući, kako je to običaj u Hercegovini, jedna prostorija je bila određena za župni ured. U župnom uredu do 1998. godine nalazio se jedan radni stol, mali ormarić za matice, jedna pletena košara u kojoj se nalazio župni arhiv. Primjećivala se potreba da se ured učini funkcionalnijim.

Tijekom 1993. napravili smo ormar za župni ured. Ormar je izradio Ivan Čilić Buva. Dimenzije ormar su 4 x 4 m, prema dimenzijama zida župnoga ureda. Završen je 18. 12. 1993. Koštao je 4.300 DM (br. 163/1992. od 30. 12. 1993.).

Ukazala nam se prilika te smo u župnom uredu osim ormara nabavili: kompjuter i fotokopir. Kompjuter i fotokopir smo nabavili 6. 8. 1994., arhiv 130/1992. Fotokopir se zbog loše struje uskoro pokvario.

Želju za popravkom fotokopira nekom zgodom smo tijekom 1995. iznijeli don Mili Miljki. Don Mile je donio polovni fotokopir iz Njemačke i darovao ga za Župni ured. Don Milin fotokopir je funkcionirao do 7. 7. 1997.

Dan poslije 8. 7. 1997. dobili smo iz PTT Herceg Bosne (Mate Juričić) fax s mogućnošću kopiranja. Fax telefon s fotokopirom je u Kruševo donesen 11. 7. 1997. Instalirao ga je i postavio Andrija Kordić iz Čitluka.

Kompjuter smo tijekom veljače 2000. zamijenili s novim. Poslije ovoga zahvata na kompjuteru do 2007. više puta smo vršili dorade i ubacivali dodatne aparate.

U godini organiziranja simpozija o don Anti Romiću morali smo neke prostorije u novom dijelu župne kuće privoditi kraju i namijenjenoj svrsi. U pripremi uz uređenje dvorane, odlučili smo privesti kraju radove s useljenjem i u novoj prostoriji župnoga ureda, pristupnom hodniku iza glavnoga ulaza, zahod kod ureda, te kuhinji (čajanki) i zahod u potkrovlju kuće.

Radove na postavljanju podnih i zidnih pločica u novouredskoj prostoriji, zahodu pokraj ureda, pristupnom hodniku, u kuhinji čajanki u potkrovlju, te u zahodu u potkrovlju započeli smo 21. 9. i postavljali ih do 8. 10. 2003. Veći dio pločica za navedene površine dobili smo kao donaciju preko Antonija Vidačka, a manji dio kupili smo u Onixu u Mostaru.

Nakon završetka radova pločicama, prišli su montaži zahoda Ivica, Pavo i Dragan Ćorić 1. 10. 2003. i u četiri radna dana do 10. 10. 2003. radove priveli kraju.

U ovom razdoblju pred simpozij o don Anti Romiću preselili smo inventar iz stare uredske prostorije u novu uredsku prostoriju. Inventar smo do dugo u noć prenosili 29. 9. 2003. Stara uredska prostorija je pretvorena u primaću sobu i blagovaonicu, prema potrebi.

Radovi na dogradnji i rekonstruciji župne kuće i kuće časnih sestara

Radove na obziđivanju crkvenoga dvorišta završili smo 19. 8. 1996. Odmah po završetku obziđivanja crkvenoga dvorišta 19. 8. 1996. u 16 sati započeli smo s pripremnim radovima na župskoj kući, s konstruktivnim radovima započeli smo 6. 9. 1996. Konstruktivni radovi na dogradnji župne kuće završeni su 9. 5. 1998. Od 11. 5. 1998. prioritetno smo na kući radili na fasadi, iako smo izvodili i druge radove: prezide u kući, otvore, vanjske terase, vodoinstalaciju, elektroinstalaciju, gromobran itd.

Raščišćavanje i pripremanje terena

Raščišćavanje i pripremanje terena za dogradnju župne kuće organizirali smo od 19. 8. do 6. 9. 1996.

Raščišćavanje terena podrazumijevalo je rušenje kuće časnih sestara. Najprije smo kuću raskrili. Grede, vrata, prozore i ono što se može iskoristiti skinuli. Ogoljene zidove bivše kuće časnih sestara srušili smo 24. 8. 1996. Srušio ju je Ljubo Vidačak ultom Parkova Mostar. Rušenje i odvoz materijala s kuće trajao je od 8 do 16,30 sati. Materijal smo otjerali u rupu iza škole. Kamionima su radili: Ivica Bevanda, Ante Rozić Perić i Stipe Rozić. Kamioni su radili od 8 do 14 sati.

Temelji i temeljna deka

Kopanje temelja na dogradnji župne kuće započeli smo 6. 9. 1996. U radovima na temeljima i temeljnoj deki postavljali smo cijevi za kanalizaciju i cijevi za vodu. Izolacijama smo temelj kuće odvojili od venskih vlaga (ljepenkom i katranom). Radove smo izvodili do 2. 10. 1996.

Nogostup, betonski prsten oko kuće

Nakon završetka radova na temeljnoj betonskoj deki i temeljima kuće započeli smo 7. 10. 1996. uređivati nogostup oko kuće. Radove nogostupa oko kuće izvodili smo da bi napravili prilaz do kuće sa svih strana zbog lakšeg zidanja zidova, i da bi bolje povezali temeljnu bretonsku deku i temelje s nogostupom koji se tako i tako treba odmah ili u budućnosti uraditi. Mi smo ga odlučili uraditi odmah. Nogostup oko cijele kuće završili smo 21. 10. 1996.

Zidanje prizmelja

Završavanjem temelja, temeljne deke, nogostupa oko kuće, 21. 10. 1996. nastavili smo zidanje prizemlja. Zidanje smo započeli 21. 10. 1996.

Betonske elemente smo kupovali kod Interinvesta u Mostaru (dvadesetpeticu i desetku). U trenutcima kad nam je elemenata nestajalo a nije ih bilo u Interinvestu, posuđivali smo blokove i kasnije vraćali. Zidanje prizemlja završili smo 14. 11. 1996.

Zidanje kata i potkrovlja

Zidanje kata i potkrovlja, betonske deke iznad prizemlja dograđenoga dijela kuće i betonska deka galerije u dvorani su različitih visina. Zbog toga smo morali kat kuće i zidove dvorane iznad galerije zidati više vremena. Bilo je potrebno uklopiti zidanje zidova s više različitih šalovanja i izlijevanja betonskih deka i nosivih stupova, te: stuba, atrija, sušare, koje su postavljeni iznad prvog kata ili između prizemlja i prvog kata kao polukatovi.

– Zidanje garderobe, prostorija iznad pozornice, započeli smo 9. 1. 1997., odmah nakon rašalovavanja betonske deke nad pozornicom (deka rašalovana 7. i 8. siječnja 1997.). Zidanje u garderobi nismo do kraja odmah izveli. Učinili smo samo onaj dio koji smo morali ozidati zbog šalovanja deke nad galerijom i uklapanja zidova sa zidovima dvorane iznad galerije. Zidanje garderobe izvodili smo do 17. 1. 1997. Nezavršeni dio garderobe nastavili smo od 27. 5. 1997. do 1. 6. 1997.

– Zidanje kata u središnjem dograđenom dijelu kuće započeli smo 9. 1. 1997., ali samo one dijelove koji su vezani sa zidovima dvorane. Dijelove kata zidali smo isprekidano, zbog uklapanja s dvoranom 7. 2. 1997. i 24. 2. 1997. Konačno zidanje zidova na katu središnjega dograđenog dijela kuće nastavili smo 1. 4. 1997., i zidali u prekidima do 25. 4. 1997.

Kad smo sve detalje na katu dograđenoga dijela kuće i polukatu u dvorani uklopili i završili, mogli smo prići 1. 4. 1997. završavanju zidanja kata u kući kojega smo izvodili s prekidima sve do 25. 4. 1997.

– Vanjske zidove potkrovlja započeli smo zidati 16. 6. 1997. Zidanje smo izvodili do 14. 7. 1997. Po završetku konstruktivnih dijelova kuće 15. 10. 1997., u lošijim vremenima izvodili smo radove na žbukanju ponutrice kuće u potkrovlju i novom župnom uredu. Za vrijeme niskih temperatura izvodili smo radove na unutarnjim pregradama u potkrovlju. Za vrijeme niske temperature 15. 10. 1997 zidali smo pregrade u potkrovlju kuće.

– Dorade na promjeni ulaza u potkrovlje kuće izvodili smo 19. 11. 1999. Zbog praktičnih razloga morali smo prilagoditi ulaz u potkrovlje glavnom ulazu u kuću.

Armirano-betonske deke

Imali smo 12 izlijevanja armirano-betonskih deka. Poredane su prema datumu izlijevanja.

Armirano-betonska deka galerije u dvorani

• Šalovanje započelo 14. 11. 1996.
• postavljanje elektroinstalacije 23. 11. 1996.
• površina deke 97,335 m kvadratnih – 14,86 m3 betona
• cerklaž 58,3 m x 0,25 x 0,30 – 4,37 m3 betona
• grede, dvije grede po 10 m x 0,40 x 0,50; 4 m3 betona
• greda, 4,70 m x 0,25 x 0,50; 0,58 m3 betona
• stube 17 visina, 15 gazišta, 0,173 x 0,30; 4,44 m2 – 1,5 m3 betona
• izlijevana 26. 11. 1996.
• potrošeno 24 m kubna betona (4 miksera po 6 kubika).

Cijela deka je izlijevanja pod velikom kišom. Kiša nas nije napustila ni sekunde. Na izlijevanju deke bio je prisutan cijelo vrijeme i Slavko Pinjuh (nadzornik).

Na prizemnim stupovima ispod galerije učinili smo poslije završavanja konstruktivnih radova na dvorani dodatke zbog izgleda stupova, pojačani su betonom i žicom sa svih strana po deset centimetara. Radovi na pojačavanju stupova učinjeni su 1. i 2. travnja 1997.

Betonska deka prvog kata dograđenoga dijela župne kuće.

• Šalovanje započelo 20. 11. 1996. Započelo šalovanje deke smo prekinuli i bazirali se na radove povezivanja stare kuće i dograđenoga dijela župne kuće na sjevernoj strani oko sadašnje sušare i na garaži. Navedenu deku smo započeli šalovati zbog lakšega pristupa radovima koje treba izvesti na rečenom dijelu povezivanja staroga i dograđenoga dijela župne kuće. Po završetku rečenih radnji 2. 12. 1996. prišli smo završavanju šalovanja deke prvog kata (iznad župnoga ureda). U sastavu deke šalovali smo južni prsten oko bivše župne kuće (sadašnji hodnik u prizemlju, na katu balkoni soba). Zapadni dio povezivanja stare kuće s novim dijelom izveli smo izlijevanjem armirano betonskih deka 23. 3. 1997. Također u sastavu ove deke rađena su sadašnja dva balkona iznad glavnoga ulaza u župnu kući (balkoni soba časnih sestara).
• Postavljanje elektroinstalacije 11. i 12. prosinca 1996.
• površina deke 223 m2 x 0,15; 33,5 m3 betona
• cerklaž 174 m x 0,25 x 0,26; 11,31 m3 betona
• izlijevanje 14. 12. 1996. od 11 do 14,15 sati
• potrošeno 49 m3 betona
• rašalovavanje 7.-8. siječnja 1997.

Za vrijeme izlijevanja deke telefon nije radio. Telefon je bitan da bi imali kontakt s betonarom Interinvesta u Mostaru. Od svega što nas je snašlo tih dana bilo je dobro to da je taj dan kiša poslijepodne padala, tako da deku nismo morali polijevati.

Armirano-betonska deka iznad pozornice u dvorani

• Šalovanje smo započeli 16. 12. 1996. Kako smo neke detalje u kući projektom promijenili: galerija u dvorani, visoko potkrovlje, odustajanja od stubišta kroza stan časnih sestara do u potkrovlje, morali smo planirati stube od temeljene deke do u potkrovlje i planirali smo ih iz atrija. Planirane stube od atrija do u potkrovlje morali smo uraditi (započete 9. 1. 1997.) prije izlijevanja deke nad pozornicom. Stoga smo odustali od šalovanja deke i prišli uređivanju stuba od atrija prema potkrovlju.
• Šalovanje nastavljeno 11. 1. 1997. izlijevanje 16. 1. 1997.
• potrošeno 14,5 m3 betona.

Središnja armirano-betonska deka iznad novog ulaza u župnu kuću

• Šalovanje od 17. 1. 1997. Veoma komplicirano šalovanje. Mali prostor armirano-betonske deke, s više betonskih ukrasa. Potrošili smo više vremena i strpljena na središnji dio ulaza pri šalovanju. Posebno smo šalovali šire, posebno uže stupove. Šire stupove smo izlijevali 16. 1. 1997. s armirano-betonskom dekom iznad pozornice.
• Izlijevanje 24. 1. 1997., beton za izlijevanje nismo dovozili mikserima nego smo ga miješali u dvorištu.
• površina 13,81 m2
• potrošeno 4 m3 betona.

Armirano-betonska deka iznad galerije, niži krovni dio dvorane

• Šalovanje od 17. 1. 1997.
• površina deke 100,3 m x 0,15; 15,05 m3 betona
• cerklaži i grede različitih dimenzija od 0,25 x 0,30 do 0,40 x 0,50; 85,8 m
• potrošeno 28 m3 betona
• izlijevanje 1. 3. 1997.

Središnja krovna deka u dvorani, povišeni dio krova na dvorani

• Šalovanje od 13. 2. 1997. Komplicirano šalovanje, prezahtjevna armirano-betonska deka, statika se mora precizno izvesti, treba se paziti na mnoštvo detalja. Na šalovanju deke dugo smo se zadržali. U isto vrijeme morali smo izlijevati ukrasne stupiće, zidati zid od 40 cm sve oko povišenoga središnjeg dijela, središnje deke u dvorani. Posebnu pozornost morali smo obratiti na nosive grede. Šalovanje i izlijevanje obavljali smo u dva navrata. Prvo šalovanje i izlijevanje grede, pa onda šalovanje i izlijevanje deke. Šalovanje nismo završili odmah. Nastavili smo ga nakon izlijevanja deke iznad galerije.
• Šalovanje nastavljeno 2. 3. 1997.
• površina 71,47 m2
• izlijevanje 8. 3. 1997., do 14 sati
• potrošeno 15 m3 betona
• rašalovavanje započelo 11. 3. 1997., pa 17. 3. 1997.

Armirano-betonska deka iznad staroga ulaza u župnu kuću

• Šalovanje 18. 3. 1997.
• površina 16 m2 i cerklaž – 5 m3 betona
• izlijevanje deke 22. 3. 1997.
• beton za deku nismo dovozili mikserima, nego smo ga miješali u dvorištu.

Potkrovna armirano-betonska deka dograđenoga dijela župne kuće

• Šalovanje deke izvodili smo s prekidima od 25. 4. 1997.
• površina 258 m kvadratnih x 0,12; 31 m3 betona
• cerklaž 202,3 m x 0,30 x 0,25; 15,2 m3 betona
• cerklaž 82 m x 0,25 x 0,20; 4,1 m3 betona
• stube 4 m x 1,2m x 0,24 (1,5 kubika)
• potrošeno 52 m3 betona
• izlijevanje 16. 5. 1997., od 16 do 20 sati
• pri izlijevanju pomagali Nikola Planinić, Grga Juka i Ilija Pušić
• beton bio veoma problematičan, u njemu je bilo puno kamene prašine, nije se deka mogla uvaljati i zaravnati.

Krovna armirano-betonska deka iznad garderobe

• Šalovanje 2. 6. 1997.
• površina 40 m2
• cerklaž 55 m x 0,30 x 0,25
• izlijevanje 7. 6. 1997., od 8,30 do 9,30 sati
• potrošeno 15 m3 betona.

Krovna kosa armirano-betonska deka na kući

• Šalovanje za montu deku započelo 14. 7. 1997.
• površina 217,45 m²
•  izlijevanje 4. 8. 1997.
• na izlijevanju deke uza stalne radnike sudjelovali su i pomagali Ilija Pušić i Mile Pušić
• izlijevanje smo obavili od 13 do 16,30 sati
• potrošeno 36 m³ betona
• rašalovavanje od 13. 8. 1997.

Prva armirano-betonska deka u predpodrumskom prostoru

• Šalovanje od 6. do 11. veljače 1998.
• površina 43 m2
• izlijevanje 12. 2. 1998.
• beton za deku miješali smo u dvorištu našom miješalicom
• podizanje betona do visine deke smo učinili Nikinom dizalicom
• potrošili smo 10 m3 šljunka, pedeset vreća cementa
• na izlijevanju prve betonske deke sudjelovali su: Stipe Vidačak, Mile Pušić, Vinko Marijanović, Brana Smiljanić, Zdravko Vidačak i Miro Vidačak.

Druga armirano-betonska deka u predpodrumskom prostoru

• Šalovanje od 17. do 19. veljače 1998.
• površina 35 m2
• potrošeno 8 m3 betona
• izlijevanje 20. 2. 1998.

Armirano-betonska deka u dograđenom dijelu dvorane, ulazni dio dvorane

• Šalovanje od 1. 4. 1998.
• izlijevanje 7. 4. 1998.
• izlijevanje izveli miješalicom u crkvenom dvorištu
• površina deke 50 m2
• potrošili betona s cerklažima 12 m3

Stube u kući

Postoje dva stubišta koja vode iz prizemlja na kat i u potkrovlje i jedne stube koje vode s prizemlja na galeriju župne dvorane. Postoje jedne kraće stube koje spajaju visinu stana časnih sestara i pomoćnu prostoriju za dvoranu, koju smo nazvali garderoba.

Šalovanje stuba koje vode iz prizemlja od glavnoga ulaza u kuću, do kata i do potkrovlja započeli smo 29. 10. 1996. Stube su komplicirane, s nespretnim uklapanjem u prostor župnoga ureda i stana časnih sestara.

Od ovih stuba bili smo odustali, pomislili smo da su dovoljne one stube iz atrija do u potkrovlje. Zbog promjene na ovim stubama morali smo više detalja u unutrašnjosti kuće mijenjati i uklapati.

Ipak, po završetku molerskih radova na kući, uvidjeli smo da se moramo zbog praktičnih razloga vratiti idejnom projektu i izvoditi stube od glavnoga ulaza do u potkrovlje. Dakle, sadašnje stube od glavnoga ulaza do potkrovlja kroza stan časnih sestara, bile su prvotno urađene samo do stana za časne sestre. Po završetku konstruktivnih i molerskih radova na kući uvidjeli smo da je vrlo nespretno da djeca koja trebaju doći u potkrovlje u učionice trebaju proći kroz pola župne kuće pa tek onda uza stube u potkrovlje. Stoga smo se vratili početnom idejnom projektu i propilavali armirano-betonsku deku potkrovlja i uklapali stube od prvoga kata do potkrovlja. Navedeni radovi su nas koštali i novaca i živaca. Nespretno je bilo probijanje deke, zidanje dodatnih zidova u potkrovlju, ukonponiranje jedne sobe časnih sestara s novim ulazom. U drugoj sobi časnih sestara zbog probijene deke, ostala je upitna statika deke, stoga smo morali dodavati po sredini sobe pomoćnu armirano-betonsku gredu. Morali smo razvesti nove kablove za struju u sve nove zidove i novi pristup od glavnoga ulaza do u potkrovlje.

Radovi na probijanju (pet radnih dana) i izlijevanju novih stuba prema potkrovlju započeli su 16. 1. 1999. i trajali su do 26. 2. 1999. Probijanje stuba izvodili su Zdravko Vidačak, Brana Smiljanić i Nikola Vidačak. U većim radovima (izlijevanja) njima su pomagali: Ilija Puce, Andrija Ćorić, Ivica Ćorić i Pavo Ćorić. Radovi na probijanju izlaza u potkrovlje dugo su trajali (pet dana) zbog kvarenja hiltija. Hiltij je bio Zdravka Vidačka. Morali smo donijeti drugi. Našli smo drugi kod Svete Planinića. Hiltijem smo morali raditi jer je bilo vrlo opasno probijati betonsku deku tokmacima.

Poslije probijanja deke slijedili su radovi utvrđivanja poremećene statike na deki. Izlivene su dvije armirano-betonske grede, jedna u sobi časnih sestara, druga greda za oslonac stuba. Nakon završetka utvrđivanja i uvezivanja deke, pristupili smo kompliciranom šalovanju stuba i uvezivanju s potkrovnom dekom. Stube i uvezivanje s dekom izvodili smo 20. 8. 1999.

Kako smo probijali stube na već predviđenim prostorijama u potkrovlju, morali smo izvesti i dodatne radove na obziđivanju novoga rasporeda potkrovnih prostorija. Tako smo postigli raspored prostorija u potkrovlju kako sada stoje, dvije učionice, jedna prostorija s kuhinjom čajankom i jedna manja prostorija, kao pomoćna prostorija za kuhinju u potkrovlju.

Po završetku konstruktivnih radova u obziđivanju prostorija u potkrovlju slijedio je rad na žbukanju zidova. Žbukanje potkrovlja završili smo 13. 11. 1999.

Konačno radovi zbog probijanja stubišta za potkrovlje završeni su probijanjem novoga ulaza u malu sobu za časne sestre. Na maloj sobi smo započeli probijanje sadašnjih vrata 19. 11. 1999. U sklopu probijanja vrata morali smo uređivati i po novim dimenzijama i rasporedu i mokri čvor u maloj sobi za časne sestre.

Stube od prizemlja do galerije u dvorani šalovali smo 5. 11. 1996., a izlijevane su skupa s izlijevanjem deke na galeriji 26. 11. 1996.

Ukonponiranje stuba iz atrija do garderobe i dalje prema potkrovlju započeli smo 9. 1. 1997. U prvoj etapi betoniranja stube su betonirane od podne deke do betonske deke na garaži. Od poda do betonske deke na garaži betoniranje smo izveli ručno. Drugi dio stuba šalovali smo i betonirali u sastavu betonske deke iznad pozornice dvorane, tj. podne deke u garderobi, izlijevanje obavljeno 16. 1. 1997. Spojne male stube između razlike visine armirano-betonske deke nad pozornicom i armirano-betonske deke u stanu časnih sestara šalovali smo 23. 1. 1997., izlijevane su 24. 1. 1997. Šalovanje stuba od galerija do u potkrovlje urađeno je 29. 4. i 1. 5. 1997. Stube su izlijevane u sklopu izlijevanja armirano-betonske deke potkrovlja 16. 5. 1997. Potrošeno je na stube 1,5 kubika betona, 4 m x 1,2 m x 0,24.

Željezne ograde i rukohvati na stubama postavljali su Pero Begić i Miroslav Pehar. Radili su u dva navrata u kolovozu (18. 8. 2000.) i u prosincu (4. 12. 2000.). U ova dva zahvata postavili su željezne ograde na stubama prema potkrovlju, na stubama prema galeriji, u atriju i na galeriji u dvorani. Radili su 30 radnih dana.

Drvene dijelove ograde na stubištu u dvorani prema galeriji radio je Luka Božić tijekom 2006. za vrijeme pripreme dvorane za liturgijska slavlja.

Željezne stube na gornjim terasama, razliku između terase iznad dvorane i terasa od kuća, pravili su Pero i Miroslav Pehar od 12. 2. do 9. 4. 2001.

U isto vrijeme radnici su radili na postavljanju drvenih ograda (od greda) u atriju, i na oltarištu kod stećaka, te na rušenju kamina u hodniku prema garaži. Kamin su srušili 6. 3. 2001.

Završni radovi na većem dijelu stuba izvođeni su u sastavu radova u prizemlju staroga dijela župne kuće, stana časnih sestara sa garderobom – knjižnicom i pred podrumskih prostorija.

Atrij

U idejnom projektu prostor između garaže i dograđene župske kuće zamišljen je kao otvoreni, nenatkriveni prostor. U vrijeme radova na stepeništu od poda atrija do u potkrovlje 9. 1. 1997., uvidjeli smo ako želimo stepenište potrebno je atrij natkrit, i sa sjeverne strane zatvoriti. Pokazalo se kasnije iz više razloga da je taj prostor natkriven.

Razmišljanje i ideju o zatvorenom atriju (tako smo ga nazvali) počeli smo realizirati u radovima na stepeništu od temeljne deke do u potkrovlje. Radovi na atriju su prekinuti pa nastavljeni 13. 3. 1997. Izrada greda i stupova rađeni su u sklopu radova na župskoj sušari.

Kad smo atrij natkrili u njemu smo planirali napraviti ljetnu kuhinju i blagovaonicu. U tu svrhu započeli smo radove 3. 11. 1999. Temeljna deka, koja je bila predviđena u nenatkrivenom prostoru kao zelena površina, u natkrivenom prostoru urađena je 5. 11. 1999. kao podna deka.

U jesen i zimu 1999. izvodili smo radove zavisno od vremena. U lošijim vremenima radili smo u kući na atriju i na krečenju prostorija po kući. U vremenima kada se moglo vani radili smo radove na prostoru zamišljenom za centralno grijanje.

Vodoinstalacijske radove u ljetnoj kuhinji – atriju izvodio je Ivica Ćorić. Radio je 18., 23. i 24. studenoga 1999.

Radovi u atriju smo nastavili 2000. i te godine postavljali smo podne pločice u dijelu atrija. Odlučili smo početi s postavljanjem podnih pločica, tj. privođenju barem nekih prostorija u kući kraju s radovima i dajući prostorijama namijenjenu svrhu. Radove na popodavanju započeli smo 15. 5. 2000. i to u atriju. Postavljanje pločica povjereno je Mladenu Mandiću i njegovim radnicima: Mario Vučić, Franjo Marijanović, Ivan Božić i Zvonimir Pušić. Pločice smo kupovali kod Onix Mostar (Marija Kordić).

Drvene ograde u atriju postavljali su Pero Begić i Miroslav Pehar od 12. 2. 2001. do 9. 4. 2001. U isto vrijeme su radili željeznim stepenicama na gornjim terasama i na oltarištu kod stećaka i na rušenju kamina na hodniku prema garaži. U rečenom razdoblju njih dvojica su imali 90 dnevnica; Pero 51. a Miroslav 39.

U atriju kuće ostao nam je pod ne popođen. Popođavanje poda izvodili su radnici ProMarka od 22. 1. 2007. U tri radna dana, trojica radnika, završili su postavljanje pločica.

Slijedio je teži posao, oblaganje stepenica iz atrija do u potkrovlje. Stepenice nisu bile najbolje konstruktivno izvedene. Trebalo je pogreške ispraviti i stepenice obložiti pločicama. Radove su izvodili radnici ProMarka. Započeli su raditi 11. 3. 2006., a završili 6. 4. 2006. U isto vrijeme kad se moglo vani raditi radnici ProMarka radili su na Fakultetu u Mostaru.

Radovi na ulazu u dvoranu

Radnici su 14. 3. 1998. prešli na planirane radovi na ulazu u Župnu dvoranu. Radovi na ulazu u dvoranu trajali su od 14. ožujka do 9. svibnja 1998. Mnoge radove na tom dijelu radili smo ručno, posebno problematični iskopi za temelje i za prvu deku.

U navedenom razdoblju izlivena je temeljna deka, sazidani zidovi, izlivena druga deka (7. travnja) i sazidani ogradni zidovi na terasi. U ovom razdoblju radili smo i na stepeništu ispred kuće kod čatrnje.

Župni podrum

Župski podrum do 1989. bio je neizrađen, sa zemljanim podom. U njemu je bio smješten u istom dijelu krumpir, ugalj, bačva za vino, bačva za rakiju i drveni badanj. U podrumu je bila loša rasvjeta, sa monofaznom strujom.

U tijeku 1990. učinili smo dio radova na podrumu: betoniranje podrumskog poda, pravili povišeno betonsko postolje za bačve, izradili ponutricu podruma malterom, napravili malu pregradu za župsku ostavu, uradili novu (trofaznu) elektroinstalaciju u cijelom podrumu. Radove na podrumu izvodili su Vinko Marijanović i Zdravko Milorad, elektro instalacije izvodio je Marinko Ivanković iz Mostara. Na elektrifikaciji podruma činili smo sitne zahvate i 22. 9. 1995.

U tijeku radova u podrumu napravili smo mali slivnik za vodu misleći da će on moći gutati podrumsku vodu, no nije se u naumu uspjelo.

Radove u podrumu smo započeli 27. 8. 1990 i udarili smo 30 radnih dnevnica: Vinko Marijanović – 16, Zdravko Milorad – 14.

U podrumu je do 1989. bio jedan drveni badanj, dosta dobar, u tijeku 1996. nabavili smo još jedan, plastični. Bilo je dvije bačve jedna za bijelo vino, do 450 litara, od hrastovine i jedna za rakiju od 120 litara. U tijeku 1994. bačvu od vina smo odvezli u Donju Blatnicu da bi joj promijenili obadva dna, i tako smo je spasili za daljnju upotrebu. Od 1990. do 1999. uvijek smo podrum s bačvama proširivali, tako da smo u podrumu imali uz već rečene dvije, četrnaest bačava različitih zapremina: do 2200 litara bijelog vina i 800 litara rakije.

U prvim mjesecima Obrambenog rata Biskupija je u Mostaru izgorjela. Pet na oko upotrebljivih bačava iz biskupijskog podruma pretjerali smo u Kruševo. Od pet pretjeranih bačava iskoristili smo jednu. Sve smo ih vozili na parenje, u Čitluk kod Dinka, ali se nisu mogle četiri bačve spasiti, duge su im bile strule, arhiv 131/1992.

Bačve iz biskupije su pretjerane: dvije 4. 11. 1993. pa tri 5. 5. 1998. Oko bačava je radio Andrija Smiljanić. Puno truda smo uložili da se spase bačve prevezene iz Biskupije, ali nije ništa koristilo.

U podrumu je bio veliki problem s odljevnim vodama, posebno za vrijeme pranja bačava. U prvom zahvatu 1990. nismo uspjeli ništa učiniti da bi napravili veći šaht za odljevne vode, potrefili smo na kamen. U zahvatu 1994. planirali smo napraviti na ulaznim vratima podruma veći šaht koji bi kupio sve podrumske vode i vremenom ih pio u zemlju, ni u tom zahvatu nismo najbolje uspjeli. Na sreću, uspjeli smo u siječnju 1995., naišli smo na malu propuntu na ulaznim vratim podruma, od svega desetak cm promjera, tako da nam je ta propunta olakšala sav posao oko šahta. Na kopanju šahta radili su Pero Begić, Zdravko Vidačak i Ivica Ćorić 25., 26., 27., 28. i 31. siječnja 1995. U navedenim danima radili smo i na hidroforu. Hidrofor se nalazio u podrumu, s njim je bilo velikih problema, sve do 1995., često je zastajkivao, izbacivao vodu u podrum. U zahvatu 25., 26., 27., 28. i 31. siječnja 1995. napravili smo povišeno postolje za hidrofor. Radili su Pero Begić i Zdravko Vidačak. Postolje smo uradili tako da je voda koja bi iz izlazila zbog lošije pumpe, išla u šaht a ne u podrum. Bili smo planirali da hidrofor iz podruma izbacimo na prikladnije mjesto ali tu ideju nismo realizirali.

Dogradnja ispred župskog podruma: u tijeku dogradnje župske kuće, uvidjeli smo da bi bilo dobro dograditi i pred podrumski prostor, odnosno proširiti podrum. Dogradnju smo učinili i zbog statike stare župske kuće. Tri strane stare župske kuće bili smo obzidali i povezali s dograđenim dijelom s dva prstena. U dogradnji novog dijela župske kuće i uvezivanjem s prstenovima, statika stare kuće sa sjeverne strane je ostala upitna. Da bi taj upitnik riješili odlučili smo se novim izdacima, dograditi podrum i dogradnjom riješiti pitanje statike, i tako riješiti pitanje različitih dilatacija novog i starog dijela kuće i time povezati staru župsku kuću s dograđenim dijelom u jedinstvenu statičku građevinu. Pored navedenih detalja statike ostala je upitna i nosivost podrumske armirano-betonske grede. Sada smatramo kako smo s pretpodrumskim prostorijama riješili pitanje statike, povezali cijelu kuću u prste da smo time riješili i nosivost glavne grede u podrumu.

Drugi razlozi su manje bitni, no, kad smo počeli razmišljati o statici, razmišljali smo da rješavajući pitanje statike da iskoristimo bolje predviđene troškove te da u pred podrumskom dijelu načinimo što funkcionalnije prostorije. Proširenim dijelom pred podrumom dobili smo dvije prostorije kao prošireni dio podruma.

Radovi na dogradnji podruma započeti su 10. 1. 1998. mjerenjem i pobijanjem mjernih kolaca. Prostor je razmjerio i druge radove organizirao Mile Pušić.

Izvođenje radova, pripreme terena započeli smo 19. 1. 1998. Od početka do kraja radova u dogradnji podruma sudjelovali su: Stipe Vidačak, Mile Pušić, Zdravko Vidačak, Nikola Vidačak, Srećko Vidačak i Brana Smiljanić.

Više radnih dana izgubili smo na ručno pripremanje temeljne betonske deke i na kopanje temelja. Pripremni radovi na šalovanju temeljne deke započeti su 6. 2. 1998. Zidove smo zidali do 10. 2. 1998.

Radove na prvoj deki izvodili smo od 6. do 12. veljače 1998. Od 13. do 17. veljače zidali smo zid između dviju deka.

Radove na drugoj armirano-betonskoj deki ispred podruma izvodili smo od 17.-20. veljače 1998.

Od 21. veljače do 14. ožujka 1998. uređivali smo prostor oko proširenog dijela podruma: oko čatrnje, ulaz u čatrnju, sakupljač vode s oluka u čatrnju, podzidu ispod čatrnje, nasipanje terena zemljom i mljevenim kamenom.

Radovi na pred podrumskom dijelu su nastavljeni u jesene 1998. Nabacivali smo fasadu i žbukali iznutra. Fasada i žbukanje je završeno 27. 10. 1998.

U pred podrumskom prostoru pripremali smo spajanje cijevi s čatrnjom i kanal za cijevi kojega treba dobro izolirati zbog ledova. U ovom zahvatu radili smo i postolje za novu lokaciju hidrofora, ali smo u daljnjim radovima od ideje prebacivanja hidrofora na novu lokaciju odustali. Radove na novoj lokaciji za hidrofor izvodili su Ilija Puce i Ivica Ćorić 13. 11. 1998.

U starom dijelu podruma više puta smo izvodili radne zahvate, i nikada ga završiti do kraja. Od 25. do 28. 1. 2003. Brana Smiljanić i Zdavko Vidačak (U istom vremenskom razdoblju Brana i Zdravko su izvodili radove na burobranskoj podzidi na ulazu u garažu.) izvodili su radove na proširivanju ulaza u stari podrum. Odgađali smo ovaj zahvat na ulazu u podrum jer smo znali da tu postoji kamen živac koji se ne može minirati, nego ručno razbijati. Ovaj puta nismo odustali od njega dok ga nismo razbili. Po završavanju razbijanja kamena, podrum je malterom nabacivao Andrija Smiljanić počevši od 12. 4. 2003. i radio do 17. 4. 2003.

Onoga časa kada smo se odlučili prestati baviti podrumarstvom prostoriju ispred podruma odlučili smo pripremiti za dvoranu za druženje. Planirali smo tu postaviti šank i stolove sa stolicama za sjedenje. No nametalo nam se neriješeno pitanje odvodnih cijevi i malog nagiba u cijevima za odvodne vode. Da bi riješili pitanje sigurnijeg odvoda vode od šanka prema vani morali smo učiniti novo probijanje kanala i postavljanje novih cijevi do glavnog odvodnog cjevovoda od kuće prema septičkoj jami. Te radove su izveli u nekoliko radnih dana Ivica i Pavo Ćorić počevši raditi 14. 10. 2005.

Tek poslije završavanja radova na odvodu vode od šanka bio nam je otvoren pristup završnim radovima na postavljanju pločica u podrumskom dijelu i prostoru gospodarskih prostorija. Ostalo nam je nezavršeno postavljanje pločica i završavanja prostorije koju smo nazvali “Družijanka”, prostorija za druženje i sastajanje. Postavljanje pločica u ovom dijelu podrumskih prostorija bio je povezan uz prije postavljanja pločica završavanje radova na vodoinstalaciji. Po završetku vodoinstalacije i cijevi za odvod vode od planiranog šanka mogli smo planirati započinjanje radova na postavljanju podnih pločica i pločica na stepeništu prema starom podrumu. Radove na postavljanju pločica izvodili smo radnici ProMarka. Radove je organizirao Mile Pušić. Početak radova bio je 2. 1. 2006. radili su pet radnih dana i završili 18. 1. 2007. Poslije radova u podrumu radnici ProMarka nastavili su popločavati atrij.

Po završetku popločavanja poda u podrumskim prostorijama pristupili smo uređenju prostora ispred podruma – ulaza u podrum. U svrhu uređenja tog dijela najprije smo učinili skidanje dvadeset centimetara zemljanoga sloja u svrhu polaganja betonske podloge i postavljanje kamena ispred ulaza. No prije svega morali smo uraditi odvodni kanal za površinske dvorišne vode. Radove na kanalu i na pripremama pred podrumskog prostora za popločavanje izvodili su Tomas Bevanda, Zdravko Vidačak i Gojko Mandić. Počeli su raditi 19. 11. 2005. Nakon završnih radova u podrumu pristupili smo završnim radovima, popločavanju pred podrumskog prostora. Radove na popločavanju izvodio je Tomas Bevanda sa svojim radnicima. Započeo je raditi 19. 4 2006. i završio s fugiranjem 16. 5. 2006.

U obnovi školske zgrade (1996.) dobili smo više starih školskih stolova i stolica. Od stolica i stolova mogli su se za ozbiljnije korištenje iskoristiti samo željezni dijelovi. Radove na preuređenju stolova i stolica izvodili su Pero Begić, Gojko Mandić i Mate Marić. Pero i Gojko su poskidali sa stolova i stolica špere, željezne dijelove očistili i ofarbali. Radove su izvodili od 7. 3 do 9. 3. 2006. Mate Marić je preuzeo urediti nove špere za stolove. Mate je uradio montažu ploča na željezna postolja stolova 6. i 7 3. 2006. Očišćene stolice odnijeli smo u Mostar na presvlačenje. Nakon zahvata imali smo 40 kao novih stolova i 46 kao novih stolica. Mate je također uradio viseće stalaže i kuhinju čajanku (19. 7. 2006.). Frižider za hlađene radili su (31. 3. 2006.) radnici SOKO rashladni uređaji.

U završenom podrumu, gdje smo osmisli prostor za druženje i sastajanje postavili smo stolove, stolice, šanka s čajnom kuhinjom, viseće stalaže, frižider za hlađene.

Sušara za meso

Župski ured u vrijeme klanja pastrve dobije od naroda određene količine mesa za sušenje. Meso smo sve do 1997. sušili po selu. Često u više sušara. Domaćinstva po selu obično imaju manje sušare za potrebe sušenja mesa, pa nije jedno domaćinstvo moglo primiti naše meso na sušenje. Svake godine morali smo tražiti po župi gdje osušiti meso. Pored rečenog, iako nije bitno, nastale bi priče po selu, koliko je župnik donio mesa, koliko ga ima, što će mu toliko meso i slične narodne priče. Za sušenje mesa nije veliki građevinski zahvat, veća je obveza ložiti vatru i paziti sušenje mesa. No uvidjeli smo da i to nije toliki problem. Stoga sam odlučio i planirali u sastavu župske kuće napraviti sušaru za meso i više ne nosati meso po župi.

Radovi na sušari započeti su 13. 3. 1997., skupa s radovima u atriju dograđene župske kuće. Zidove sušare smo zidali 18. 3. 1997. Sušaru smo konstruktivno završili stavljanjem krova 15. 9. 1997. No, nismo ju pustili u pogon. Ostali su nam još sitni poslovi.

U jesen 1998. nastavljeni su radovi na sušari. Radove su izvodili Ilija Puce, Ivica Ćorić i Andrija Smiljanić. Započeli su raditi 14. 11. 1998. Radili su tako da navedene godine pustimo sušaru u pogon. Stavljali su ispod krova željezne mate, za vješanje mesa, popođavali pod ispod krova i iznad ognjišta. Izvodili su radove na ognjištu. Postavljali i uklapali ljestve za penjanje do ispod krova. Radovi na sušari su završeni 28. 11. 1998. Poslije završenih radova sušaru smo pustili u pogon.

Prostorije za centralno grijanje

Prostoriju za centralno grijanje smo planirali ispod crkve kod prostora planiranog za vanjski zahod. Ta pozicija za prostoriju centralnog grijanja nije nam najbolje odgovarala iz više razloga. Tražili smo bolju poziciju. U dogovoru s osobama koji se u to razume, Ivica Džeba. odlučili smo prostoriju za centralno grijanje i rupu za cisternu za gorivo sagraditi iznad župskog vrta, pored voćnjaka.

Radovi na planiranoj prostoriji za centralno grijanje i niveliranju prostora oko nje započeli smo 20. 10. 1999.

Radove su izvodili Nikola Vidačak, Zdravko Vidačak i Brana Smiljanić. Započeli su na kanalu za odvod površinskih voda ispred dvorane. Kanal prolazi pored zamišljene prostorije. U nekoliko sljedećih dana u kanal smo postavljali cijevi. Cijevi su naručene kod Zdravka Pušića, profila 250. Po završetku radova na kanalu i postavljanju dva šahta nastavili smo radove na temeljima prostorije za centralno grijanje.

U isto vrijeme zavisno od vremenskih prilika izvodili smo radove na kanalu, prostoriji za centralno grijanje, na krečenju po kući i na ljetnoj kuhinji u atriju. Kada je bilo prihvatljivo vrijeme radili smo vani. Kad je bilo kišovito ili prohladno radili smo unutar kuće.

U potrebama za iskope temelja prostorije za centralno grijanje i na temeljima podzida navedenog dijela dvorišta radili smo bagerom Cesta i Putova 5. 11. 1999., 6 radnih sata.

Potporne zidove dvorišta i prizemnog dijela prostorije za centralno grijanje izvodili smo s izlijevanjem betonskih zidova 10. i 13. studenog 1999. U tijeku 1999. radove smo na prostoriji za centralno izveli do prve betonske deke, tu smo ih prekinuli. Nastavak radova ostavili smo za prihvatljiva vremena financijskih mogućnosti.

I ponovo pokazalo se po preporukama stručnih osoba da je navedena prostorija daleko od župne kuće i po njihovu mišljenju da bi se izbjeglo nepotrebno kopanje kanala i zaštićivanje cijevi bolje bi bilo u sastavu kuće odrediti neku prostoriju za kotlovnicu a prostor gdje je planiran vanjski WC da se tu stavi cisterna za gorivo.

Prijedloge smo prihvatili, prebacivanjem prostorije za centralno grijanje u gospodarske prostorije pod krovom novoizgrađene župne kuće, pored garaže, morali smo izvršiti prilagodbu i doradu na prostoriji. Doradu su izvodili Gojko i Radoslav Mandić na proširivanju vrata u nekoliko radnih dana od 5. 8. 2004.

Podne cijevi za centralno grijanje

Jedna od vrlo nespretnih stavki u radovima po kući bila je postavljanje cijevi za centralnog grijanje. Problem je što su se cijevi morale postaviti u jednom zahvatu po cijeloj kući, po cijevima je trebalo u jednom poduhvatu postaviti podnu glazuru. Jedna i druga stavka bile su vezane uz veće financijske izdatke. No, nije se moglo ništa raditi dalje, što se neće uraditi zahvati na centralnom grijanju. U razgovorima s vodstvom (Ivica Džeba Markov) Tehnozaštite došli smo do rješenja. Ivica je bio voljan da mi platimo materijal, SOKO Mostar da plati glazuru, a Ivica Džeba da sa svojim radnicima izvede radove na postavljanju cijevi i da tu bude njegova donacija u ovom zahvatu. Realizaciji zamišljenoga prišli smo 5. 11. 2002. Došao je inženjer Tehnozaštite Ivan Galić i napravio projekt polaganja cijevi za centralnog grijanje i projekt prostorija u kojima će biti podno grijanje. Pripremni radovi na izvođenju poslova započeli su 7. 11. 2002., a 11. 11. 2002. četvorica radnika Tehnozaštite otpočela je s postavljanjem podnih cijevi. U isto vrijeme dok su se postavljale cijevi morala se postavljati i betonska podna glazura. Podnu glazuru postavljali su radnici Dragana Knezovića. Svi radovi na postavljanju cijevi i na postavljanju podne glazure završeni su 20. 12. 2002.

Po završetku radova na postavljanju cijevi za grijanje i cijevi za vodu koje je trebalo izvoditi u istom zahvatu dok su se postavljale cijevi za grijanje krpanje rupa po zidovima pored cijevi izvodio je Andrija Smiljanić od 12. 4. 2003. i radio do 17. 4. 2003.
Po završetku radova na postavljanju cijevi za centralno grijanje i cijevi za podno grijanje te postavljanja betonske glazure otvoreni su radovi za postavljanje podnih pločica i privođenju prostorija s radovima kraju.

Radovi na krovu kuće

Limarske radove (registar dva. od 22. 10. do 12. 12. 1998.) na krovu kući dali smo da izvode radnici limarske radionice Filing (Sveto Planinić, Toni Planinić, Ilija Arapović i Marinko Ljubić).

Limari su započeli radove na krovu sušare 23. 9. 1997. Dijelove krovne cigle na krovu sušare počeli smo postavljati 4. 9. 1997. Limarske i tesarske radove, na vrlo malom prostoru krova sušare uklapali smo vrlo sporo.

Započinjanjem krovnih dijelova na kući i limari su 17. 10. 1997. razmjerili dionice koje treba prekriti limom. Mjerili su oluke i kape na ukrasnim zidovima iznad krova kuće. Radove na krovu: obšave, oluke izvodili su od 18. 11. 1997 do 11. 12. 1997.
Kosu betonsku, krovnu deku smo prije štrika premazali katranom. Poslije katrana postavili smo 17. 10. 1997. ljepenku jedan sloj. Po ljepenki smo 27. 10. 1997. postavljali i utvrđivali štrike.

Poslije završavanja limarskih radova, vezanih uz crijep, 20. 11. 1997 započeli smo stavljati krovnu ciglu (donacija Jage Lasića /Privredna Komora Herceg Bosne/ iz Dilja Vinkovci). Krovna cigla je postavljana za tri dana, 20.-22. studenoga 1997. Samare na krovu smo postavljali 27. 11. 1997.
Za krov nam nije bilo dovoljno crijepa. Dodatni crijep nabavili smo kod Dominig Čitluk 22. 11. 1997. Nabavili smo 256 komada crijepa po 0,95 DM i 73 sjemenjaka (samara) po 3,50 DM, arhiv 145/1998. – 499 DM.

Poslije postavljena krova na kući pokazali su se na krovu nedostaci. Pogriješili smo što nismo stavili ljepenku u betonske oluke. Drugi nedostatak je i loši crijep koji rosi. Nedostatci će se morati ispraviti.

Odmah po završavanju krovnih radova na kući uvidjeli smo da na krovu postoje građevinske pogreške, te pogreške u kvaliteti crijepa. Građevinske pogreške su se pokazale u stilu postavljanja crijepova na štrike, te načinu postavljanja ljepenke i spajanjem s limom kod oluka. Voda je zalazila ispod cripeja na više mjesta. Prolaženjem vode mimo crijepa došlo je do oštećenja štrika, a voda koja je prošla mimo crijepa nije se preko ljepenke salijevala u oluke nego ispod oluka se cijedila po zidovima. Građevinske pogreške nismo mogli popraviti nego smo krov morali u cijelosti zamijeniti. Planirali smo prije nego budemo radili konačne zahvate na fasadi kuće učiniti zahvate na krovu. U tijeku 2007. uvidjeli smo da možemo financijski podnijeti jedne i druge troškove. Radove na promijeni krova izvodili smo od 11. do 28. lipnja 2007. U radovima smo demonitrili i sklonili postojeći crijep, demonitrali sve štrike, stavili novu ljepenku, nove štrike, novi crijep i postavili na potrebnim mjestima nove limene zaštite na krovu.

U isto vrijeme dok smo radili krov izvodili smo radove na šupi iznad župnog vrta, šupi u vrtu. Šupa iznad vrta nam je potrebna zbog odlaganja daske i greda. U navedenom razdoblju izvodili smo radove na postavljanju pločica na stepeništu od glavnog ulaza do potkrovlja (do Glazbene škole), te započeli izvoditi radove na fasadi kuće. Radove na fasadi kuće morali smo zbog vrućina prestati izvoditi i nastavili smo ih 11. 9. 2007. U navedenom razdoblju imali smo 56 radnih dnevnica.

Krov na dvorani i na garderobi

Navedena dva krova smo odlučili pokriti limom, krov na garderobi pocinčanim limom, krov na dvorani bakrenim limom. Konstruktivne radove krova, postavljanje japije preuzeli su raditi od 11. 9. 1998. Andrija Smiljanić i Ilija Puce.

Garderobu smo započeli pokrivati 28. 9. 1998. Pokrivali su je Toni Planinić i Marinko Ljubić od 1. 10. do 12. 11. 1998. U tijeku radova na pokrivanju garderobe ometala je kiša nekoliko dana.

Balkonske ograde

Da bi imali što pristupačniji krov župske kuće, zbog velikih bura na ovim prostorima, uradili smo na kući, posebno u krovnom dijelu više otvorenih terasa. Razmišljali smo kako uraditi ograde terasa. Odlučili smo da sve ograde radimo na sličan način, zatvorenog tipa. Ograde smo planirali od betonskih elemenata i od stupića, povezanih s armirano-betonskom gredom.

Radovi na balkonskim ogradama, prvog kata, započeti su 14. 4. 1997. Rađeni su ne u jednom zamahu nego isprekidano. Ogradni zidovi na gornjim terasama (krovne terase) započete su 19. 8. 1997. Ograda je ovaj puta rađena iz dana u dan 13 radnih dana. Poslije 13 dana ostalo nam je obzidati ogradne zidove na dijelu gdje se dizalica nalazila. Dizalicu nismo mogli demontirati, pa je taj dio ostao za kasnije.

Balkonske ograde po završetku konstruktivnih radova trebali smo zaštiti, prekriti s kamenim pločama, keramičkim ili limom. Tražili smo najprihvatljivije rješenje. Konačno smo se odlučili potražiti pomoć kod Joze Vrebca u Čulama da on s materijalom od krovne cigle uradi pločice kojima bi prekrili i zaštitili od vlage zidove ogradnih terasa. Jozo je pristao da uradi kalup i probne cigle. Probne cigle je donio 15. 10. 1998. Na temelju urađenog primjerka dogovorili smo se da obložimo sve terase.

Radove na balkonskim ogradama, glede oblaganja s ciglom Joze Vrebca izvodili su Andrija Smiljanić i Ivica Ćorić, s njima je radio povremeno Ilija Puce. Započeli su raditi 1. 2. 1999. U tijeku zimskih dana radili su povremeno s ciglama (pločama) u kući, povremeno vani zavisno od vremena. Radove s ciglama i oblaganje terasa završili su 28. 6. 1999.

Izolacija vanjskih terasa

Trebalo je tražiti način da se vanjske terase zaštite. Betonske deke su mjestimično bile ispucale, što je i normalno kako kažu građevinci. Da bi spriječili hrđanje željeza u armirano-betonskim dekama, trebalo je terase izolirati. Posao je to neminovan, bolje ga je uraditi prije nego li kasnije.

Obilazili smo 10. 6. 1998. diskonte po Čitluku i Širokom Brijegu i tražili izolacijski materijal za terase. Odlučili smo se 28. 10. 1998. da veći dio materijala za terase nabavljamo u Timal Široki Brijeg i Krivaja Zavidovići.

Nacrt izolacije terasa uradili su Ante Kovačević i Slavko Pinjuh. Oni su dolazili na premjer terasa 11. 6. 1998.

Slavko Pinjuh predložio je da terase izolira Marko Vukanović. Na obilazak objekta 14. 10. 1998. u 10 sati došli su Slavko Pinjuh, Ante Kovačević i Marko Vukanović. Razgovarali smo o zaštićivanju vanjskih terasa. Dogovorili smo se da sve terase prije zime treba zaštiti parnom branom. Dok dio sjeverne terase, pored sobe s. Slave treba uraditi do kraja. Radove treba početi odmah. Radove su izvodili Marko Vukanović i njegovi radnici: Anđelko, Bruno i Ivan.

Vodili smo razgovor i o cijenama. Razgovarali smo o 14.200 DM materijala, 7200 termoizolacije, plus ruke. Zaštita terasa, bez glazure bi po predračunu koštala 36.000 DM.

Neki konačan računi: račun Timalu je bio 9.863,81 DM. Stiropol (kombi ploče) za izolaciju smo nabavili u Krivaja Zavidovići, koštao je 5250 DM., račun br. 05-50-28827-30 od 3. 11. 1998. dimenzija 2000 x 600 x 45 cm, 500 komada po 10,50 DM, narudžbenica 33/1998. registar dva. Po materijal je išao dva puta kamionom Pero Planinić. S nabavkom materijala u Krivaji smo imali problema, nisu imali kažu dovoljno sirovine za izradu, a u početku su sve lijepo obećali. S Kirvajom je surađivao Slavko Pinjuh i Marko Vukanović.

Konačni računi Marka Vukanovića prema registru dva, račun 04/1999. od 12. 11. 1998. do 12. 3. 1999.

– Postavljene površine:

• parnu branu s bitufix Al 4 s hladnim premazom resitol 481,18 m2
• termoizolacija s kombi pločama, troslojnim 4,5 cm 446,40 m2
• hidroizolacija, hladni premaz i bitufix V4 563,17 m2
• hidroizolacija kanala 103,20 m dužin.

– Isplata izvršena:

• kombi ploče 5250 DM
• izvođenje radova 25. 11. 1998. 8350 DM
• izvođenje radova 9. 1. 1999. 5000 DM
• izvođenje radova 18. 2. 1999. 2000 DM
• izvođenje radova 12. 3. 1999. 963 DM

– Isplata računa prema registru dva:

• račun br. 121198 od 12. 11. 1998 – 13.287 DM, prema konačnom računu 9863 DM.
• otpremnica br. 2531/1998. od 20. 11. 1998, prema narudžbenici 13/1998. – 6762 DM
• otpremnica br. 2553/1998. od 8. 12. 1998., 3101 DM, vozač Božo Čuljak, Katran d.o.o., Široki Brijeg.

– Prema Izotehnika, od 20. 11. 1998, račun 37/1998.

– Parna brana,

• hladni premaz, 220 litara restola po 1,40 DM
• varena traka, bitufix AL 4, 55 rola po 80,60 DM
• ruke, radovi 479,15 m kvadratnih po 4,92 DM

– Termoizolacija:

• kombi ploče troslojni, stiropol, d-4,5 cm, 500 m kvadratnih po 10,50 DM
• ruke 446,40 m kvadrata, po 2,45 DM

– Hidroizolacija

• varena traka Bitufix V4 materijal i ruke 554,08 m2 po 12,8 DM

– sveukupna cijena – 20.589,72 DM.

• radovi na parnoj brani izvođeni su od 19. 10. do 14. 11. 1998.
• parne brane i postavljene kvadratne površine:
• sjeverna terasa kod potkrovlja – 71,88 m2
• terasa oko potkrovlja sa zapadne i južne strane – 81,91 m2
• terasa na dvorani – 90,96 m2
• terasa na garaži – 125,41 m2
• terasa iznad podruma povišeni dio – 53,33 m2
• terasa na ulazu u dvoranu – 55,96 m2
• sve skupa – 479,15 m2
• termo izolacija i postavljene kvadratne površine:
• sjeverna terasa kod potkrovlja – 66,72 m2
• terasa oko potkrovlja s zapadne i južne strane – 74,31 m2
• terasa na dvorani – 83,86 m2
• terasa na garaži – 118,76 m2
• terasa iznad podruma povišeni dio – 49,83 m2
• terasa na ulazu u dvoranu – 52,92 m2
• sve skupa – 446,40 m2
• – hidroizolacija i postavljene kvadratne površine:
• – sjeverna terasa kod potkrovlja – 77,04 m2
• – terasa oko potkrovlja s zapadne i južne strane – 89,53 m2
• – terasa na dvorani – 97,52 m2
• – terasa na garaži – 131,90 m2
• – terasa iznad podruma povišeni dio – 56,83 m2
• – terasa na ulazu u dvoranu – 59,00 m2
• – sve skupa – 554,08 m2

Zaštićivanje vanjskih terasa, Marko Vukanović i njegovi radnici završili su 9. 3. 1999. Fasada je zaštićena: parnom branom (jedan sloj ljepenke po deki), termo izolacijom (stiropol za vanjske, hodne terase), potom dva sloja ljepenke.

Povjerili smo Iliji Lasiću da uradi betonske glazure po postavljenim izolacijama na vanjskim dekama. Ilija je pripremne radove započeo 5. 3. 1999. Dotjerao je po tri kamiona sitne pržine. Radnici nisu mogli periodično izvoditi radove zbog kiše (5. i 6. ožujka). Radovi na postavljanju glazure izvođeni su 8.-10. 3. 1999. Sva tri dana radili su do dugo u noć. Izvodili su radove s pumpom za izbacivanje materijala (glazurne smjese) do terasa. Trojica radnika izvodilo je radove a Ilija se bavio organizacijskim poslovima. Odmah po završetku glazure na terasama, tražili smo ponude za konačno završavanje terasa. Ponude za 460 m2 bile su 42 DM po m2. Ponude su dostavili Ilija Lasić i Marko Vukanović. Zbog velikih izdataka konačno završavanja terasa s pločicama i drugim završnim radnjama ostavili smo za kasnije.

Poslije postavljenih izolacija i betonske glazure terase smo prepustili vremenu i vremenskim okolnostima da se na njima pokažu nedostaci koje smo planirati ispraviti prije postavljanja pločica. Uz to i nismo imali financijskih sredstava za izvođenje daljnjih poslova. Nezaštićene glazure na terasi su ostale sve do 2007. U jesen od 29. 9. do 25. 10. 2007. Izvodili smo radove na postavljanju pločica na svim terasam. Radove su izvodili: Mladen Mandić, pomagao mu je Mate Mandić; Franjo Marijanović i Mario Vukoje. U navedenom razdoblju došli su devetnaest puta na posao. Imali su 51 dnevnicu. Postavili su 460 m kvadratnih podnih pločica, 360 dužnih metara cokula. Pločice i ostali potrebni materijal nabavljali smo u Onixu u Mostaru. Rad keramičarima je isplaćen s 4500 maraka.

Otvori na kući

Planirali smo stavljati prije otvora slijepe štokove na prozorima i na vratima. To smo učinili da bi postavljeni aluminijski prozori bili čvršći. Također da se izvrši lakša promjena uslijed oštećenja.

Po završetku postavljanja slijepih štokova na većinu ulaza po kući napravili smo od obične jelove daske i željeza vrata i postavili ih po kući. Ta su vrata stala sve dok nismo postavili po kući sadašnja aluminijska

Radove na slijepim štokovima je izvodio Drago Bevanda i njegovi radnici (Ilija Rozić, Željko Bevanda, Damir Bevanda i Zdravko Vidačak Vesin). Započeli su raditi 24. 10. 1997. Radove su izvodili prema potrebi do 8. 8. 1998.

Planirali smo da Drago Bevanda postavlja sve aluminijske otvore na kući, stoga smo mu dali da postavlja i slijepe štokove. Sa štokovima smo se prevarili. Većim djelom smo ih poskidali i prozore stavljali izravno na zid.

Otvori (prozori i vrata) su postavljani prema financijskim mogućnostima i prema dinamici rada s malterom. Na starom dijelu kuće na sobi s. Slave (soba sa sjeverne strane starog dijela kuće) prozori su postavljani 9. 9. 1998. Tu smo prozori najprije stavili jer su stari bili loši i “zvižđala” je bora na sve strane kroz njih.

Drago Bevanda je 17. 10. 1998 započeo stavljati otvore u potkrovlju kuće. Otvore u potkrovlju smo započeli stavljati ubrzano. Planirali smo u potkrovlju imati domjenak povodom Dana Kruševa 26. 10. 1998. Zbog toga smo i otvore ubrzano stavljali. Na atriju smo otvore stavili da bi zaštitili ponutricu kuće od bure. Postavljanje otvora na atriju završeno je 23. 10. 1998. Stakla na otvore potkrovlja stavljali smo 22. 10. 1998. Stakla su rađena kod Tipastaklo Mostar. Materijal, pocinčani lim Drago je nabavljao kod MobilComerc Široki Brijeg. Materijal za potkrovlje i atrij platio je Župni ured MobilComercu u visini 24.745,39 DM:

• otpremnica br. 4464 od 23. 11. 1998. 3017,73 DM, registar dva
• otpremnica br. 4483 od 24. 11. 1998. 686,90 DM, registar dva
• račun br. 3744, od 9. 10. 1998. 9914 DM, registar dva
• račun br. 3884, od 17. 10. 1998. 10.877 DM, registar dva
• račun br. 4367, od 16. 11. 1998. 3955 DM, registar dva

Staklo za navedeni prostor je plaćen poduzeću Tipa staklo račun br. 143/1998. od 27. 11. 1998. u visini 1739 DM, urađeno je 49,70 m kvadratnih po 35,20 DM, registar dva

Otvore na dvorani Drago Bevanda je počeo postavljati 9. 12. 1999.

Za materijal MobilComercu uplaćen je 9. 11. 1999. preko Mjesne zajednice 10.457 DM, registar dva.

Za radove započete na otvorima uplatili smo MobilComercu Široki Brijeg otpremnica 1597. od 23. 11. 1999., 21.690,93 DM, registar dva.

U tijeku priprema za simpozij don Anti Romiću (2003.), Pučkih misija (2003.) i za pripremu polaganja kamena temeljca za početak izrade projektne dokumentacije za izgradnju Hidroelektrane na Mostarskom blatu (2003.), bili smo prisiljeni urediti veći dio prostorija u kući za sve navedene skupove. Povodom navedenih skupova postavili smo prozore i vrata u većem dijelu dograđene župne kuće.

Klupice za prozore, 11. 6. 1998. počeli smo razmišljati o postavljanju klupica po prozorima tamo gdje je bio prioritet. Prioritet se pokazao u potkrovlju. Prozore zbog klupica su razmjerili Davor Puce i Mile Pušić. Klupice su rađene kod Marka Rozića u Čitluku. Postavljali su ih Andrija Smiljanić i Ilija Puce.

Klupice na prozore nisu postavljene u jednom zahvatu, nego u više. Dio klupica postavili smo u dva zahvata u tijeku 2000. U prvom zahvatu od 7. 2. 2000. klupice su postavljali Zdravko Vidačak, Brana Smiljanić i Nikola Vidačak. U drugom zahvatu od 4. 7. 2000. radove na klupicama su izvodili Ilija Pušić i Andrija Smiljanić.

Električari

Svu elektroinstalaciju na kući planirali su i postavljali Grga Juko i Nikola Planinić. Na radove na kući počeli su dolaziti 23. 11. 1996. Grga i Nika su pratili konstruktivne radove i dolazili su po potrebi sve do 2000.

– Financijski troškovi:

• 1996. – 3111 DM
• 1997. – 8222 DM
• 1997. – 1000 DM

– Elektromaterijal:

• 325 DM, arhiv 111/1998.
• 2957 DM
• 7765,78 DM
• 3565 od 9. 4. 1997.

– Elektrometal – Čapljina:

• registar jedan, bez datuma, 840 DM
• registar jedan bez datuma 90 DM
• registar jedan, bez datuma 90 DM
• registar jedan, bez datuma 28 DM – br. računa 156/1997. i 184/1997 od 12. 11. 1997.
• račun 16/1998. od 21. 11. 1998., 83 DM

• Željezarija – Čapljina: – 360 kn
• Vrankić Čapljina: – 2710 kn

Elektromaterijal Corona-elektro, Široki Brijeg

• račun otpremnica 1581., od 8. 11. 1996., 2281 kn ili 625 DM
• račun otpremnica 1766., od 9. 12. 1996., 2494 kuna ili 684 DM
• račun 18-11, od 9. 12. 1996., 1664 kn ili 456 DM
• račun od 7. 4. 1997 756,04 DM
• Tvin Široki: – od 7. 4. 1997., 1022 kn
• Antas Čitluk: – 261 kn
• Martom Mostar: – 162 kn

Gromobran

U župskoj kući počeli smo postavljati 13. 4. 1998., ali ga nismo stigli povezati, postaviti u crkveno dvorište i razvesti ga u pravcima preporučenim od električara. Takvo stanje na gromobranu, povezan u kući, a ne razveden po dvorištu vrlo je opasno. U slučaju ako grom udari u kuću, mogao bi nanijeti velike štete. Morali smo hitno ići gromobran provesti u zemlju po dvorištu

Postavljanje gromobrana po dvorištu ružan je posao. Treba raskopati cijelo dvorište, pa zavaliti gromobran. Postavljanje gromobrana u zemlju po dvorištu obavljali smo 13.-15. 5. 1998. Kopanje bagerom obavili su radnici Cesta i Putova Herceg Bosne (Ante Perića). Uz bager su pomagali: Andrija Smiljanić, Slaven Bevanda, Drago Vidačak, Josip Vidačak, Tadija Bevanda, Nikola Planinić i Grga Juko.

Kanal za gromobran kopali smo od ugla ulaza u dvoranu do ugla ispred crkve. Kod ugla crkve našli smo gromobran od prstena gromobranskog oko crkve. Tu smo izvršili spajanje gromobrana s kuće s gromobranom oko crkve.

Spajanje gromobrana postavljenog u kanale po dvorištu izvršili smo na više mjesta na postavljenom gromobranu po kući. Jedno pripajanje na kuću je učinjeno kod izlijevanog šahta za sabirne vode sa kuće do u čatrnju, tj. na prednjem dijelu kuće prema crkvi. Drugo spajanje učinjeno je na ulazu u dvoranu. Dva spajanja napravljena su sa sjeverne strane kuće.

Sa sjeverne strane gromobran smo postavili kroz zemlju pored garaže te ga spustili na put na uglu kod telefonske kutije. Pripojen je ispod prolaza od silaznih stepenica prema crkvi po sredini puta do ispod zida (krajnji zid od puta prema orasima, kanal vođen dalje po sredini pored oraha pa sve prema stećcima u obliku slova “L”.

Zemlju za posipanje gromobrana, tri ture dotjerali smo s baze aluminijske sa Dobrog Sela. Zemlja crvenica, otpad od boksita, u njoj ima željeza pa je i ona sama dobar vodič. Takvu preporuku dobili smo od električara. Oni su znali da je otpad boksitni vožen sa Dobrog Sela u Split za uzemljene nekih releja. Pa su i nama preporučili da dotjeramo tu zemlju. Zemlja je vrlo ružna, ljepljiva, prljava za prenošenje gdje se god stane, teško se pere, vrlo ružno za uprljati cijelo dvorište. Zemlju na aluminijskom bazenu na Dobrom selu je tovario ultom Stipe Rozić. Dovezli su je kamionima: jednu turu Stipe Rozić, jednu Ivica Rozić, jednu Jozo Bevanda. Zavaljivanje gromobranskih kanala učinio je Ljubo Vidačak s ultom Stipe Rozića. Ljubo je uradio samo najhitnije zavaljivanje ispred crkve i pred ulazom u podrum sa sjeverne strane. Zavaljivanje kroz voćnjak ostavljeno je za kasnije.

Na koncu smo dovezli cisternu vode iz Parkova u Mostaru, 18. 5. 1998. (14 kubika vode) i s jakim šmrkom prali asfalt. Gdje je god bila crvenica zemlja teško se pralo. Ni sam šmrk nije mogao tu zemlju saprati, ona se jednostavno zalijepila, a za vrijeme kiše se postepeno, malo po malo nogama raznosila gdje se god uđe. Dotjerali smo i dvije ture šljunka “četvrtice” (Stipe Rozić) i posuli ispred crkve da bi prekrili ružnu crvenicu, otpad od boksita da se ne unosi nogama u crkvu.

Gromobran su postavljali električari Grga Juko i Nikola Planinić.

Razglas u dvorani

Za postavljanje razglasa u dvorani zamolili smo Živka Zadru s Ledinca, živi i radi u Zagrebu da planira razglas dvorane. Učinili smo to za vrijeme mlade mise don Slavena Ćorića. Zamolili smo Zadru da planira one radove koji se trebaju uraditi prije postavljanja maltera u dvorani (kablovi, razglasne kutije, mjesto pojačalu, dovod struje za pojačalo itd.). Zadro je po don Dragi Bevandi, župniku s Ledinca, 11. 12. 1997., poslao razglasne kutije, kablove za razglas da bi se mogli postaviti prije maltera. Odredio je mjesto pojačalu i dovod struje za razglas. Troškovi razglasa za dvoranu kod Zadre koštali su 1500 DM (registar dva).

Postavljanje pločica po kući

Postavljanje pločica po većem dijelu kuće bio je vezan uz postavljanje cijevi za centralno grijanje. U većem dijelu kuće nije se moglo raditi na pločicama dok se ne završi zahvat podnih cijevi za grijanje. Zbog financijski razloga nismo ni imali viziju kada bi se to moglo dogoditi. Ipak u tijeku 2002. i ta nam se sreća ukazala zahvaljujući zahvatu Tehnozaštite. Poslije ovog zahvata bili otvoreni radovi za postavljanje pločica po kući, jedina stupica bila je financijska narav.

Ipak, bilo je prostorija po kući koje nisu bili vezane uz podno postavljanje cijevi za grijanje i te smo prostorije odlučili popoditi pločicama da bi ih privodili svrsi. Zadnji radni zahvat na postavljanju pločica u unutrašnjosti kuće učinjen je na stepenštu od glavnog ulaza do potkrovlja (do učionica Glazbene škole). Radove smo izvodili od 11. do 28. lipnja 2007.

U istom vremenskom razmaku izvodili smo radove na krovu kuće i počeli na fasadi kuće. Radove na fasadi kuće morali smo prekinuti zbog velikih vrućina. Nastavili smo ih 11. 9. 2007.

Završni radovi u potkrovlju

Vezano uz simpozij o don Anti Romiću i Pučke misije, bili smo prisiljeni uraditi kuhinju čajanku u potkrovlju i WC privesti kraju. Najprije u rečenim dijelovima smo postavili podne i zidne pločice. Potom su slijedili vodoinstalacijski i elektroinstalacijski radovi i montaža WC-a i kuhinje. Sve radove smo izvodili od 21. rujna do 10. 10. 2003.

Vodoinstalacijske radove je organizirao Ivica Ćorić, elektroinstalacijske Nikola Planinić. Sve pločice za navedene dvije prostorije dobili smo kao donaciju posredstvom Antonija Vidačka. Ovim zahvatom smo završili samo mali dio potkrovlja do kraja, ostali veći dio potkrovlja ostao je bez podnih pločica samo s podnom betonskom glazurom.

U potkrovlju nam je ostao veći dio nezavršenoga popločavanja podova, farbanje, te pregrađivanje jedne veće dvorane u dvije manje prostorije. Pregrađivanje je bilo potrebno za funkcionalnije djelovanje Glazbene škole. Završne radove na popločavanju izvodio je Mladen Mandić a pomagali su mu Mate i Radoslav Mandić. Mladen je započeo radove 24. 7. 2006. i završio 31. 7. 2006. Pred Mladenov početak u potkrovlju je bila popločana samo prostorija iznad stepeništa iz atrija s šankom i zahodom.

Poslije Mladenov popločavanja poda u potkrovlju radove je izvodio na pregrađivanju sjeverne dvorane u dvije manje prostorije Ivo Ćori. Pomagao mu je Dragan Ćorić. Ivo je radovi izvodio s gipsanim pločama i započeo 8. 8. 2006. o radio do 11. 8. 2006. Nove otvore na pregrađenim prostorijama radio je Medić (11. 8. 2006.) iz Čitluka, elektriku Nikola Planinić i Gojko Mandić (9. 8. 2006.).

Po završetku postavljanja pločica i završnih radova u pregrađivanju sjeverne učionice slijedilo je farbanje cijeloga potkrovlja. Farbanje su izvodili radnici ProMarka. Započeli su raditi 22. 8. 2006. a završili 25. 8. 2006.

Radovi s kamenom i pločicama na glavnom ulazu u kuću

U više navrata smo izvodili završne radove na glavnom ulazu u kuću. Po završetku konstruktivnih radova i fasade slijedili su radovi na pokrajnim zidovima i podu. Glavni ulaz u kuću morao se ukomponirano raditi s ulazima u dvoranu. Završni radovi na ulazima započeti su 12. 2. 2000. Tada smo započeli radove s oblaganjem pokrajnih zidova kamenom i završili ih 14. 4. 2000.

Završni radovi u dvorani

Bili smo prisiljeni ubrzati radove u dvorani. Ubrzala nas je blizina simpozija o don Anti Romiću, te održavanje Pučkih misija i svečano polaganje kamena temeljca za početak radova na izradi projektne dokumentacije za izgradnju Hidroelektrane na Mostarskom blatu. Radovi u dvorani odnosili su se na izradu pozornice. Više od toga nismo ovaj puta ni mogli. Željezne podne dijelove na pozornici radio je Pero Begić, a drvene Luka Božić. Prema potrebi pomagali su im Daniel Božić, Gojko Mandić i Zlatko Begić. Pero je radove započeo 14. 7. 2003. Zbog bolesti radove je prekinuo i nastavio u rujnu. Luka je drvene dijelove započeo raditi 29. 9. 2003 i završio ih 8. 10. 2003.

Na pod dvorane nismo bili u mogućnosti postaviti pločice. Dotjerali smo plavi etison iz SOKO-la i za ovu zgodu ga postavili. Etison se bio lijepo uklopio.

Stolice za potrebe rečenih skupova dotjerali smo 6. 10. 2003. iz SOKO-la i iz župnog ureda u Čitluku.

Sve pripremne radove u pripremi rečenih skupova vodio je Mile Pušić, njemu je pomagao Gojko Mandić. Zvali su ljudi onoliko koliko im je bilo potrebno za koji dan.
Elektroinstalaciju (Elektromaterijal za dvoranu kupovali smo u Elektrocentar Čitluk i Vuprom Blatnica) i postavljanje rasvjete u dvorani, izvodio je Nikola Planinić. Radove je započeo 26. rujna i u četiri radna dana završio 2. 10. 2003.

Konačni i završni radovi u župnoj dvorani, povezani su sa otvaranjem radova na crkvi. Naime, uplanirali smo završiti dvoranu, pa s liturgijskim slavljima prijeći u dvoranu i tek onda otpočeti radove na crkvi. Uz to želja nam je izgraditi za potrebe župne zajednice prostor i prostorije, ono što je potrebno za pastoralno, liturgijsko i svako drugo prihvatljivo djelovanje u župnom pastoralnom centru. U tu svrhu smo i počeli raditi župnu dvoranu u sastavu župne kuće i sve druge prostorije pod krovom kuće. Odlučili smo u tijeku 2006. pokušati privesti radove u dvorani kraju. Početak radova bio je 18. 1. 2006. Tada je Pero Begić skupa sa Gojkom Mandićem započeo radove na obradi galerije dvorane. Radovi na ogradi su završeni 6. 2. 2006.

U dvorani smo nadalje trebali uraditi: postavljanje podnih pločica, preuređenje pozornice za oltarište, radovi na sjedištima na galeriji, krečenje i mnoge druge završne radnje koje su popratni dio radova do svečanog otvaranja i blagoslova prostora.

Radove na popođavanju dvorane i galerije započeli su radnici ProMara 16. 2. 2006. Slijedilo je postavljanje pločica u više radnih dan do 10. 3. 2006.

Pločice za dvoranu, atrij u kući i potkrovlje dobili smo od Talijana (Maurizio Rossi, V. Spezzani 3, 41010 Magreta /MO/) kao donaciju. Posrednik za donaciju bila je s. Paulina. Zamolnicu 45/2005. za potražnju pločica poslali smo 3. 3. 2005., a zahvalnicu 87/2005. za uredno primljene pločice poslali smo 18. 10. 2005.

Poslije postavljanje pločica radove je počeo izvoditi 16. 3. 2006. Luka Božić. Luka je radio najprije na galeriji, postavljao je drveno sjedište. (Daske za radove u dvorani nabavili smo u Konjuhu. Posrednik za kupovanje dasaka bio nam je Božo Iljić). Prema potrebi zvao je u pomoć Gojka Mandića, Peru Begića, Zlatka Begića i Bernarda Velčić. Drvene dijelove na pozornici budućem oltarištu, te radove na ispovjedaonici (9. 5. 2006.), dakle radove vezane uz farbanje, Luka je završio 22. 5. 2006. (U preuređenju željeznih dijelova na pozornici u dvorani, budućem oltarištu radio je od 9. 5. 2006. Stipe Puce). Farbanje smo mogli započeti odmah po završetku Lukinu. No, oduljilo se čekanje radnika ProMarka Došli su raditi 4. 7. 2006. u petnaest radnih dana završili su farbanje dvorane. Poslije dvorane nastavili su farbanje u potkrovlju i završili rad 25. 8. 2007.

Poslije farbanja ostalo je Luki uraditi sve ono što ide uz oltarište: oltar, tabernakul, ambon, pomoćni stol. Radove na oltarišutu nastavio je 3. 9. 2006. i radio sve do same bliže pripreme za blagoslov oltara. Bliža priprema dvorane i oltara za blagoslov slijedila je od 15. 9. 2006 do samog blagoslova 24. 9. 2006. U rečenom razdoblju Zdenko Damjanović postavljalo je razglas, Luka privodio sitnice na drvenariji kraju, Mate Marić radio u sakristiji ormare, Ivo Ćorić gipsane dijelove gdje je trebalo, Ljubić bakrene posude za cvijeće, Gojko Mandić postavljanje stolica itd. Sve sitnice ali ih je trebalo obaviti i mirno dočekati radost blagoslova oltara u dvorani, a time otvaranje radova na župnoj crkvi u Kruševu.

Računamo da u dvorani ima 350 sjedećih mjesta. Postavljeno je u prizemlju 200 stolica. Na galeriji može sjesti 150 osoba.

Privodeći radove u dvorani kraju mogli smo planirati blagoslov oltara. U razgovoru s biskupom odlučeno je da blagoslov oltara ima don Srećko Majić generalni vikar. Dogovorili smo se sa don Srećkom da blagoslov bude u nedjelju 24. 9. 2006. Rana misa te nedjelje bila je u crkvi, a pučka s blagoslov oltara u dvorani. S ovim datumom započeli smo misu u dvorani i završili radove da u dvorani može sve funkcionirati kako treba, a istim datumom smo otvorili radove na crkvi.

Poslije blagoslova oltara morali smo uraditi doradu prostora za pjevače na koru. Radovi su sve drvene naravi i odnosili su se na upilavanja prostora na već urađeno stepenište sa sjedalima. Radove je izvodio Luka Božić od 6. 11. 2006., a kasnije 20. 12. 2006. donio je urađeno stepenište za pjevače za potrebe božićnog koncerta i druge koncerta koje izvode polaznici Glazbene škole kroz godinu.

U dvorani od 2003. imamo posuđene stolice iz SOKO-la. Stolice su nošene iz dvorane i ponovno vraćanje. Vidjeli smo da to neće moći ići tako dugo. Odlučili smo uraditi stolice za potrebe dvorane. Razgovarali smo s Marinkom Papcem u Stocu 5. 9. 2006. da on i njegovi radnici u radnji Metal Stolac preuzmu izradu stolica. Odlučeno je da Marinko Papac uradi željezne dijelove stolica a da Ernest Brajković iz Čapljine presvuče sjedišta i naslonjač stolica. Marinko je u Kruševo 27. 10. 2006. dotjerao 212. željeznih dijelova stolica. Radnici Ernesta Brajkovića započeli su 3. 12. 2006. zašarafljivati sjedala i naslonjača na stolicama. Poslije svih radova trebalo je na stolicama uraditi doradu na utvrdnim vezama. Te zahvate uradio je Marinko Papac sa svojim radnicima 21. 12. 2006. Pokazalo se nakon svih radnji da su stolice vrlo uspjele i da dobro figuriraju u dvorani.

Završni radovi ispred glavnog ulaza u kuću i ulaza u dvoranu

U jednu cjelinu povezan je prostor ispred glavnog ulaza u kuću i ulaza u dvoranu. Uz završavanje radova u dvorani, morali smo uplanirati i završavanje radova ispred ulaza u kuću i ulaza u dvoranu.

Završen radove na ulazu započeli su Pero Begić i Gojko Mandić. Uređivali su prostor oko odvodnog kanala za površinske vode: betonira, postavljali rešetke. Rad na kanalu završili su 21. 2. 2007.

Pero i Gojko su od 24. 2. 2006. nastavili na ulazu raditi, postavljali su željeznu ogradu oko stepeništa prema dvorani i prema glavnom ulazu u kuću. U više radnih dana izvođeni su radovi na ogradi do 14. 3. 2006.

Popločavanje prostora ispred glavnog ulaza u kuću i ulaza u dvoranu izvodili su Mladen i Mate Mandić. Radili su od 25. 8. do 11. 9. 2006. Izvođenje radova na popločavanju ispred glavnog ulaza bilo je vezano uz vremenske okolnosti pa se iz tih razloga i oduljilo završavanje.

Fasada na kući

Obijanje fasade na starom dijelu kuće

Na staroj kući započeli smo 11. 1. 1997. obijanje fasade. Radove na obijanju fasade na starom dijelu kuće i zidanje kata u dograđenom dijelu kuće izvodili smo istodobno. Kad je vrijeme dopuštalo išli smo na zidanje kada, kad je vrijeme bilo lošije vraćali smo se na obijanje fasade.

Fasadu na bivšoj župskoj kući smo morali obiti. Postavljena je prije II svjetskog rata. Rađena je blatskom pržinom koja se vremenom pretvorila u zemlju, mogla se runiti rukom bez ikakva pomagala. Fasada na kući je nabacivana sedamdesetih godina, ali preko stare od prije II svjetskog rata. Na očišćenje zidove na fasadi postavljali smo novu fasadu: špric, grubu i finu.

Izrada fasade

Radove s malterom započeli smo 20. 9. 1997. Početak je bio na potkrovlju župske kuće. Radove je započeo Vinko Marijanović. Vinko je radio dijelove fasade iznad krova kuće na ukrasnim zidovima. Po završetku dijelova zidova iznad krova (crijepa) Vinko je 17. 10. 1997. nastavio raditi fasadu potkrovlja.

U isto vrijeme izvođeni su malterski radovi na tri dionice: fasada potkrovlja, kad je vrijeme dopuštalo, ponutrica potkrovlja i novi planirani župski ured. Zavisno od vremena premještali smo se na određene dionice s nabacivanjem maltera. Radove u prostoriji novog župnog ureda započeti su 4. 10. 1997.

Kako smo vanjsku fasadu na starom dijelu župske kuće obili, posebno onu sa sjeverne strane, uslijed listopadskih kiša velika se vlaga uvukla u zidove, te je jedna soba na katu stare kuće posve iznutra od vlage pocrnila. Odlučili smo na brzinu zaštiti fasadu stare kuće barem do grubog nabacivanja maltera. Morali smo radove uraditi prije zime. Završeni su 27. 10. 1997. Po završetku fasade prešli smo završavati krov kuće. Krov kuće smo vrlo dugo postavljali u vrlo teškim vremenskim uvjetima, ometala nas je kiša, bura i hladnoća. Po prelasku na krov kuće 27. 10. 1997., već sutradan 28. 10. 1997. morali smo u kuću zbog jake bure. Prešli smo na žbukanje župskog ureda.

Svi radnici koji su radili na krovu, po završetku svih konstruktivnih radova pridružili su se Vinku i svi su od 11. 5. 1998. radili malterske radove. Od navedenog datuma jedne dijelove malterski radova predvodio je Vinko Marijanovi, druge Stipe Vidačak.
Malterske radove na kući do završetka konstruktivnih radova 9. 5. 1998. izvodili smo prema potrebama uklapanja s drugim radovima. Po o završetku konstruktivnih radova nastavili smo raditi malterske poslove, neprekidno do završetka.

Radovi na južnoj strani fasade započeli su pripremom 9. 5. 1998. otvoreno 11. 5. 1998. i trajali su do 5. 9. 1998. Fasada je završena do fine.

Fasada na sjevernoj strani kuće rađena je od 5. 9. 1998. do 18. 12. 1998. Na sjevernoj fasadi smo se varakali: zbog lošeg vremena, kiše i ledova, radili smo u ponutrici kuće, atrij i dijelove fasade od čatrnje, jugozapadne dijelove kuće i terase s južne strane a kada je bilo prihvatljivije vrijeme radili smo fasadu.

Radove na malterskom finiranju započeli smo u atriju 21. 9. 1998. Finu u atriju smo započeli a da nismo završili sjevernu fasadu kuće kako smo planirali. Radnike je kiša utjerala u unutrašnje radove.

Osvanuo je snijeg na okolnim planinama 7. 11. 1998. Radovi s malterom postajali su upitni. Ipak nije bilo ledova te smo dan za danom radove produživali i konačno prestali s malterom raditi 18. prosinca. S ovim datumom završili smo radove na župskoj kući za 1998. Žurili smo se završiti što više poslova s malterima da bi mogli planirati radove na postavljanju izolacija na vanjskim terasama.

U tijeku ljeta 1998. bile su nam nenaklonjene glede maltera i velike vrućine. Ove godine nisu to bile vrućine nego li žege. Na suncu se nije moglo stati ni pet minuta. Jednostavno topao zrak obara je s nogu. Radnici nisu mogli raditi nutarnje fasade u kući bez polijevanja i natapanja zidova prije maltera. Vrućine potrajale sve do konca srpnja.

U radovima smo se često po kući premještali sa skelama radeći grubu ili finu. Nabačenu grubu smo ostavljali jedno vrijeme da se suši, a prelazili bi sa skelom na drugi dio kuće. Tako smo 5 9. 1998. prekinuli radove s malterom u ponutrici kuće i započeli radove na sjevernoj strani kuće. Na sjevernoj strani iz tog razloga da bi uspjeli završiti prije zime. Dio grube fasade sa sjeverne strane kuće bio je nabačen u tijeku prošle godine, 1997.

Malterski radovi do finiranja sa sjeverne strane na dvorani završeni su 11. 9. 1998.
Grubi radovi s malterom na cijeloj kući završeni su 13. 11. 1998.

Radove prekinute završavanjem 1998. nastavili smo 8. 3. 1999. Poslije završavanja “krpanja” sitnih završetaka, prešli smo raditi fasadu na glavnom ulazu u kuću. Komplicirane radove na glavnom ulazu u kuću završili smo 25. 5. 1999.

Izrađivanje dvorane iznutra: razgovarali smo 14. 3. 1999., s Dragom Erešom da preuzme izradu dvorane, da u svojoj organizaciji nabaci fasadu. Naglasili smo mu da novca nemamo, dat ćemo kad budemo imali. Drago je pristao razgovarati sa svojim suradnicima.

Dragini suradnici iz Čitluka: Draženko Pehar i Svetislav (Duvnjak) su razgledali dvoranu. Dali su ponudu 20 DM po kvadratu, njihova skela. Bili smo pristali da se uradi probno nabacivanje maltera na nekoliko kvadrata. Poslije sušenja probnog maltera odlučili smo da ne prihvatimo taj stil izvođenja žbukanja dvorane.

Dragu smo ponudili jer nam se posao izvodio a novca nismo imali. Pomišljali smo da će Drago moći raditi s pričekati na novac. U biti, bojali smo se da nećemo moći financijski pratiti radove ako budu žbukanje radili naši radnici. I radnici su se bojali ući u nabacivanje dvorane malterom, velik prostor a njih samo trojica.

Poslije završavanja radova na glavnom ulazu u kuću, 26. 5. 1999. razgovarali smo s radnicima da oni preuzmu malterske radove u dvorani. Da rade, kvalitetno, da se ne trebaju žuriti, jer tako i tako nemam novca za neke velike poslove. Radnici su pristali, jer su i sami vidjeli da ona pokusna fasada što je bila urađena kao probna s pumpama ne bi odgovarala za našu dvoranu.

Malterske radove na dvorani započeti su u jutarnjim satima 26. 5. 1999. Grube radove na cijeloj dvorani završili smo 23. 6. 1999. Finiranje dvorane započeli smo pripremnim radovima 28. 6. 1999.: prosijavanje pržine, priprema dasaka i slično. Nabacivanje fine započeto je 30. 6. 1999. Nabacivanje fine u dvorani završeno je 19. 10. 1997. Ovim datumom završili smo malterske radove na župskoj kući, ostalo je još uraditi garažu iznutra.

Krečenje

U razmišljanju što učiniti s farbanjem kuće iznutra odlučili smo da za sada pređemo cijelu kuću krečom. Poslije kreča izvodit ćemo farbanje prostorija prema mogućnostima. Radove na krečenju preuzeli su izvoditi 19. 10. 1999. Ilija Puce i Andrija Smiljanić. Krečili su do kraja godine. U radovima su im se pridruživali i ostala trojica radnika (Nikola Vidačak, Zdravko Vidačak i Brana Smiljaić). Ostala trojica radnika su u isto vrijeme izvodili radove na kanalu za odvod površinskih voda od dvorane preko dvorišta do u bazene kod župnog vrta. Kada im je vrijeme dopuštalo radili su vani na kanalu, kada nisu mogli vani radili su na krečenju.

Krečenje atrija započeli smo 8. 11. 1999. Do kraja 1999. okrečili smo pola dvorane (gornje dijelove) župski ured, sobu (garderobu – knjižnicu) iznad pozornice, tri prostorije za časne sestre (sve po jednu ruku krečenja), atrij (ne cijeli), potkrovlje jednu prostoriju.

Krečenje po kući smo nastavili 2. 3. 2003. Odmah s početka na krečenju su radili sviju pet radnika. Ovaj puta rad na krečenju smo izvodili do kraja, osim u nekim dijelovima u prizemlju oko glavnog ulaza i ono što je vezano uz radove na zidovima uz stari dio kuće. U planiranim stanovima za časne sestre krečenje je završeno 15. 4. 2000. Prije toga završeno je u potkrovlju 6. 4. 2000. U planiranom župskom uredu krečenje je završeno 15. 5. 2000. Atrij smo završili 23. 5. 2000. Radove na krečenju smo prekidali zavisno od vremena, i prelazili smo na razne druge poslove (čišćenja dvorišta, sadnja stabljika itd.).

Glede potrebe za skelom u krečenju smo se snalazili, u visinskim dijelovima skele smo sami montirali od drvenih greda i dasaka. Nismo imali za cijeli prostor montažne željezne skele.

Završni sloj fasade

Postavljanje završnog sloja na fasadi kuće s bojom izvodili smo od 11. rujna do 25. listopada 2007. Radove su izvodili radnici ProMark-a. Nadzor u radovima imao je Mile Pušić. Cjelokupni radovi su izvedeni u 40. radnih dana. U 40 radnih dana izvedeno je 200 radnih dnevnica. Vrijeme i vremenske okolnosti su bile vrlo naklonjene za fasadne radove. Cijelu kuću smo prešli impregnacijom, (ljepilom) rofix 55, rabic mrežom, rofix 510 (fina), impegnacijom i silikatnim pucom 1,5 u dvije varijatne boje. Birajući boju za kuću tražili smo dvije varijante boje kamena. Htjeli smo da se kuća s bojom uklopi u okoliš. U tijeku radova sve radove su pratili i limari i oni su u desetak dnevnica izvodili limarske zahvate.

Poslije završavanja fasade na kući ostalo nam je još postaviti nezavršene dijelove centralnog grijanja.

Novac za završni sloj fasade i za promjenu krova na kući dobili smo od Vlade Republike Hrvatrske u tijeku 2006. i 2007. Novac je iz fonda za pomoć Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Interijer u kući

Zatečeno stanje interijera u župnoj kući i kući časnih sestara 1989. bilo je vrlo oskudno. Nabaviti sve što je potrebno za popunu župne kuće glede namještaja i ostalog što je potrebno po sobama i hodnicima bilo je vrlo teško u kratkom razdoblju. Interijer kuće iz godinu u godinu se popravljao. Želje su bile jedno a mogućnosti drugo. Po završetku završnih radova u kući i u pojedinim prostorijama pojavljuje se stalna potreba za popunjavanje prostorija različitim interijerom.

Presvlačenje fotelja

U tijeku djelovanja Caritasa u Kruševu, dobili smo u nekoliko navrata starih fotelja. Fotelje su za vrijeme radova često prenosane iz jedne u drugu prostoriju. U prenašanju su se oštetile, a i platno je na njima bilo istrošeno. Radove na popravljanju fotelja i presvlačenju s novim platnom izvodio je Ante Prskalo. Ante je radio 15. ožujka te 10. i 11. travnja 2002.

Slike po hodnicima

Po završetku hodnika, zidovi su se trebali popuniti nekim slikama. Početak postavljanje većeg broja slika učinili smo pred simpozij o don Anti Romiću. Na više mjesta postavili smo slike koje su podsjećale na don Antu, a također i s drugim motivima smo popunjavali prazne plohe zidova po hodnicima i različitim prostorijama. Većinom su to bile slike iz različitih kalendara, izrezane i uokvirene. Radove na postavljanju slike u više od 15. 11. 2002. u više radnih dana izvodio je Pero Begić. Slike je uokvirivao Mirko Vidačak Mita.

Poslije ovog zahvata na postavljanju slika u kući, radove na slikama i nova uokvirivanja izvodili smo u slijedećim godinama u više navrata. Istina je da te slike nemaju neke umjetničke vrijednosti ali vizualno popunjavaju prostor.

Karta Kruševa, to je veća slika na ulaznom hodniku ispred župnog ureda. Karta je napravljena po avionskim snimkama. Sastavio ju je Tihomir Mandić u tijeku 2005. Dimenzije karte su 200 x 173 cm.

Opskrbljivanje građevinskim materijalom

• Šljunak su dovozili Ante Rozić Perić, Stipe Rozić, Ivica Bevanda i Miro Mandić.
• Cement smo uzimali kod Zdravka Rozića Rozmerc (Selišta), Andrija Rozić (Sretnice) i Minipex (Čitluk).
• Elektroinstalacijske cijevi i kablove u armirano-betonske deke kupovali su i postavljali Grgo Juko i Nikola Planinić. Električari su pratili dinamiku radova i postavljali elektroinstalacijske cijevi i kablove ne zatezajući dinamiku radova. Tijekom radova na kući 1996. i 1997. dolazili su 65 puta, dvojica ili po potrebi i trojica.
• Vodoinstalacijske i kanalizacijske cijevi uzimali smo na više mjesta ali najviše u Minipexu.
• Željezo za sve armirano-betonske deke, armirano-betonske stupove i armirano- betonske grede pripremao je GrandMo (Ivica Pušić) i njegovi radnici (Ivo Tomić, Ilija sa Slipčića i Marko Krtalić Dedo. Željezne mate za sve armirano-betonske deke uzimali smo kod Rozmerc Selišta (Zdravko Rozić) i u Minipexu Čitluk.
• Dasku za šalovanje uzimali smo u Minipexu, kod Marića u Podgorju, kod Andrije Rozića na Sretnicama. Od šuma Herceg Bosne dobili smo donaciju japije u gredama, daski za šalovanje i daske petici (fosne). Dio japije dobili smo preko HVO-a, preuzete kod Jelindrvo Široki Brijeg.
• Betonske elemente za zidanje uzimali smo u Interinvestu u Mostaru. Elemente od cigle uzimali smo kod Zdravka Rozića i kod Andrije Rozića na Sretnicama. Za prizemlje kuće potrošeno je 3040 betonskih blokova (dvadesetipetice).
• Beton za armirano-betonske deke dovožen je od Interinvesta Mostar. U izlijevanju armirano-betonskih deka koristili smo se betonskom pumpom i vibratorom.
• Manje armirano-betonske deke izlijevali smo miješajući beton u župnom dvorištu. Na taj način smo nastojali barem malo umanjiti financijske izdatke. Isto tako kako smo bili u besparici nismo ni mogli izvršiti potražnju betona kod Interinvesta, jer nam ni prijašnji beton nije bio isplaćen.
• U početku potražnju betona smo kod Interinvesta vršili zamolnicama br. 116/1996. od 25. 11. 1996., br. 123/1996. od 13. 12. 1996., kasnije telefonom.

Potrošeni beton na armirano-betonskim dekama, prema datumima:

• 26. 11. 1996. 24 kubika od Interinvesta
• 14. 12. 1996. 49 kubika od Interinvesta
• 16. 1. 1997. 14,5 kubika od Interinvesta
• 24. 1. 1997. 4 kubika miješan u dvorištu
• 1. 3. 1997. 28 kubika od Interinvesta
• 8. 3. 1997. 15 kubika od Interinvesta
• 22. 3. 1997. 5 kubika miješan u dvorištu
• 16. 5. 1997. 52 kubika od Interinvesta
• 7. 6. 1997. 15 kubika od Interinvesta
• 4. 8. 1997. 36 kubika od Interinvesta
• 12. 2. 1998. 10 kubika miješan u dvorištu
• 20. 2. 1998. 8 kubika miješan u dvorištu
• 7. 4. 1998. 12 kubika miješan u dvorištu.

– Špere, podupornje, pulčeve, drvene grede, šloseve za betoniranje preuzimali smo kao donaciju kod Vlade Lasića, Drage Ereša i Marka Lončara. Od Marka Lončara uzimali smo špere u jednom navratu. Od Vlade Lasića od početka radova do 26. 3. 1997. Navedenoga datuma Vladini radnici su otjerali špere, podupornje i šprajceve u Krućeviće na radove kripte crkve. Od navedenoga datuma koristili smo se podupornjima, šprajcevima šperama i skelom Drage Ereša sve do kraja radova.

Radnici Vlade Lasića i Drage Ereša su navedeni materijal prema našim potrebama dovozili s njihovim kamionima i prema njihovim potrebama odvozili također s njihovim kamionima.

– U radovima na župnoj kući pomagali su nam prema potrebama s tamićima: Ante Džeba, Božo Pušić, Ilija Čule – Ivanov, Zdravko Pušić i Ivica Ćorić. Češće nam je tijekom 1997. tamićem pomagao Božo Pušić bez financijske ili bilo koje druge nadoknade.

– Dio korištenoga građevinskog materijala opisivan je u izvođenim radovima po kući.

Radnici na izgradnji kuće

Veći dio radova, konstruktivne i molerske radove na kući radili su: Stipe Vidačak, Nikola Vidačak, Zdravko Vidačak, Andrija Smiljanić, Vjeko Vidačak. Slijedeći radnici su radili duže ili kraće vrijeme: Pero Begić, Ivica Ćorić, Ilija Puce, Mile Pušić, Brana Smiljanić.

Nikola Vidačak i Srećko Vidačak otišli su raditi 27. 1. 1998. pripremne radove u Sokolu, za proljetni Sajam. Radnike u SOKO na rad je pozvao Ante Vidačak.

Otišli su i obećano im je neko stalno zaposlenje. Srećko je poslije Sajma ostao raditi kod nekih poduzeća. Nikola Vidačak se vratio raditi na župnoj kući. Odlaskom Nikole i Srećka ostali smo s četiri radnika. Ostali smo u pitanju i problemu kako dalje, vidjelo se da se radovi ne mogu izvoditi s četiri radnika. Teško je bilo naći pojačanje onakvo kakvo bi nam odgovaralo. Svakoga koga bi potražio, u strahu sam bio da se ne će uklopiti u grupu radnika na kući, a oni sami nisu mogli nekoga naći tko bi im odgovarao da skupina funkcionira.

Radnici na dogradnji župne kuće, i ne samo na dogradnji župne kuće, nego i u radovima u dvorištu, uzimali su prema svojim potrebama slobodne dane za poslove u domaćinstvu: radove u vinogradu, kod kuće, u kosidbi sijena itd.

Predvoditelji radova od 1990. do 2000.

• Dane Rozić, župni zvonik 1990.
• Stanislav Planinić, krov sakristije i svetišta 1990.
• Drago Ereš, obziđivanja crkvenoga dvorišta od svetišta prema Sajmištu 1990./1991.
• Drago Ereš, radovi u crkvenom dvorištu 1993.
• Mate Rozić Bobankić, obziđivanje oko župne kuće i čatrnje 1992.
• Mate Rozić Perić, radovi s betonom i kamenom 1993.
• Marko Lončar, predvoditelj poslova od 15. 1. 1994 do 20. 7. 1995.: betonski dijelovi ogradnih zidova od crkve prema glavnom ulazu u crkveno dvorište i dalje prema Vininama, izgradnja gospodarskih objekata rađenih 1994. (garaža i šupe),
• Anđelko Kordić radovi s kamenom 1994./1995.: ogradni zidovi crkvenoga dvorišta od crkve do glavnog sadašnjeg ulaza u crkveno dvorište, zid oko župnog vrta sve do stećaka, kameni podzide oko sadašnje župne kuće.
• Stipe Vidačak, predvodio radove od 5. 9. 1995. do kraja 1998.: obziđivanje crkvenoga dvorišta betonom i kamenom, radovi na župnoj kući od početka sve do 1998. (svi konstruktivni radovi i malterski radovi do 1998.)
• Nikola Vidačak, radove je predvodio od početka 1999. (na župnoj kući malterski radovi i popločavanje oko župne kuće
• Grga Juko, elektrifikacija i telefonizacija dograđene župne kuće
• Ivica Ćorić, vodoinstalaterski radovi u župnoj kući i župnom dvorištu.
• Vinko Marijanović, špric i gruba fasada na gospodarskim prostorijama rađeni 1994.
• Lovre Kordić, obrezivanje i održavanje stabala po crkvenom dvorištu.
• Zdravko Kordić zasađivanje crkvenoga dvorišta 1995.
• Pero Begić je predvodio bravarske radove
• Andrija Smiljanić predvodio je posebne, sitnije radove te radove na krečenju kuće
• Tomo Vrebac je predvodio krečenje u starom dijelu župne kuće (11.9.1999.)
• Slavko Pinjuh je bio nadzornik radova za vrijeme konstruktivne izgradnje kuće
• Mile Pušić, sve je radove pratio i nadgledao.

Osljede radnika u radu

Uvijek sam se bojao i strahovao od ozljeda na izgradnji kuće. Srećom nije bilo velikih ozljeda. Sa skele 24. 10. 1996. pao je Ivica Ćorić. Iako je pad bio nezgodan, ipak nije bilo velikih ozljeda. Sa skele je pao tijekom radova na fasadi i postavljanju pločica na ogradne zidove terasa i Ilija Puce. Na izgradnji kuće se dogodilo više puta da je čavao nekoga od radnika ubo u nogu. I ja sam nagazio na čavao 21. 5. 1997. Došlo je do maloga zatrovanja rane na nozi. Andrija Smiljanić je doživio 30. 5. 1997. da mu je prokrvario čir. Završio je u bolnici i primao krv.

Elektrika za vrijeme radova

Kruševu je električno napajanje struje vrlo loše. Često za vrijeme radova na kući nismo imali struje, ne samo župni ured, nego li cijelo Kruševo. Struje nije znalo biti i po dva dana u pojedinim razdobljima kroz godinu.

Nikina dizalica

Bila nam je od velike koristi. Dizalica je ručni rad Nikole Planinića. Pokazala se vrlo praktična. Bila je na trofazni motor. Što je u našim radovima bilo vrlo bitno. Dizalica je materijal bez problema dizala do potrebne visine. Dizalicu su održavali i popravljali Nikola i Grgo Juko.

S ovom dizalicom smo kuću sagradili. Nika je dizalicu dotjerao 18. 12. 1996., on ju je montirao i po našim potrebama premještao. Bila je kod nas do kraja 1998.

Ivanova miješalica

Od početka radova na dogradnji kuće koristili smo se miješalicom Ivana Čule Lukina. Ivanova miješalica nam je koristila skoro sve do kraja konstruktivnih radova. Ivanu je zatrebala u srpnju 1997. jer je i sam započeo raditi na građevini. Kako smo ostali bez miješalice, odlučili smo se i kupili 21. 8. 1997. miješalicu od 150 litara.

Župni kombi

Tijekom 1992. od dobrotvora iz Zagreba u organizaciji Jure Klarića, dobili smo za potrebe župnoga ureda kombi. Sve do 1994. koristili smo ga u različite svrhe. Kombi nam je bio od velike koristi u svim radovima po dvorištu.

Tijekom 1994. uvidjeli smo da kombi ima toliko nedostataka da ga je teško održavati. Često se kvario. Vidjevši da tako dalje ne ide, odlučili smo ga na licitaciji prodati. Licitacija je bila 26. 6. 1994. i prodali smo ga Stipi Puci Jurinu za 2500 DM.

Prehrana radnik

• Radnike u radovima na zvoniku, 1990., po ugovoru je trebao plaćati izvoditelj. Bio je nastao problem oko prehrane. Radnici su prigovarali da su gladni. Obično bi s. Slavi (župska kuharica) rekli i pitali je imali išta za pojesti. Ona bi im davala hranu čak u prisustvu izvoditelja radova. Upozorena je s. Slavu da to ne čini. Bilo joj je rečeno da je ugovoreno ugovorom da hranu radnicima osiguraje izvoditelj radova. Sestri je kao bilo nezgodno odbiti radnike u njihovoj potražnji. Kad smo uvidjeli da ne ide drugačije, dogovorili smo se da s. Slava kuha radnicima iz dana u dan, a da izvoditelj radova plati obroke. Tako je i bilo od 3. 6. 1990. do 27. 7. 1990. U rečenom periodu pripremljeno je 284. doručka, 271. ručaka.
• Radnici na krovu svetišta i sakristije 1990., prehranjivali su se u svojoj organizaciji.
• Ranike na zidanju zida od svetišta crkve prema Sajmištu, 1990/1991., hranili smo u organizaciji župske kuhinje. Radovi na obziđivanju navedene dionice zida su jednim dijelom izvođeni u isto vrijeme kad i radovi na zvoniku. Kada smo započeli hraniti radnike sa zvonika crkve tada smo počeli hraniti preko župne kuhinje i radnike s obziđivanja crkvenog dvorišta. Isto se dogodilo i s radnicima u župskom podrumu.
• Radnici na radovima u župskoj kući, 1991., hranili su se u svojoj organizaciji.
• Radnike na radovima oko župske kuće i čatrnje, 1992., hranili smo u organizaciji župske kuhinje. Radovi nisu bili dugotrajni pa smo prihvatili hraniti radnike u župskoj kuhinji.
• U svim radnim akcijama, sudionike akcije smo častili kavom, pićem, keksom ili kolačima.
• Svi radnici, bez obzira hranili se u svojoj organizaciji ili u župskoj kuhinji imali su od župskog ureda slobodno točiti piće u podrumu. Vino, rakija i druge vrste pića (ponekad kisela voda, pivo) bili su pristupačni svim radnicima. Župsko osoblje nikada nije točilo piće nego su radnici sami sebi uzimali i pili. Zanimljivo nisu se baš opijali, ponekada bi se raspoložili ali nikada nisu bili napijeni.
• Radnicima od 1990. kuhali smo jedanput na dan kavu, osim u jednom periodu 1999. zbog opterećenja župnog osoblja prestali smo kuhati kavu, ali i taj prekid kratko je trajao.
• Sudionike u nasipanju crkvenog dvorišta od 1993. do 1996., častili smo jelom i pićem. U trenucima kad bi kućno osoblje bilo preopterećeno jelo i piće smo organizirali u gostionicama po Kruševu: kod Marka Džebe ili kod Marka Čule. Više puta smo naručivali hranu na rečenim mjestima za vrijeme asfaltiranja i pripreme podloge za asfalt, Arhiv 146/1995, registar jedan. U akciji asvaltiranja imali smo 155 ručaka.
• U danima nasipanja crkvenog dvorišta sestrama u kuhinji su pomagali Marina Tomić i Stanko Smiljanić.
• Radnici u obziđivanju crkvenog dvorišta, i uopće radnici od 1993. do 1996. hranili su se veći dio vremena u svojoj organizaciji. U posebnim zgodama hranjeni su u župskoj kuhinji.
• Radnike na dogradnji župske kuće, od rujna 1996 do kraja 1997. hranili smo u župskoj kuhinji.
• Praksu da radnike na izgradnji župske kuće hranimo u župskoj kuhinji prekinuli smo početkom radova 1998.
• Uvidjeli smo početkom 1998. da je višegodišnje prehranjivanje radnika veliko opterećenje za župsko osoblje. A kako su radnici bili svi izreda iz župe, u dogovoru s njima predloženo im je da i oni malo tu obvezu isprobaju.
• Jedno vrijeme radnici su donosili hranu od kuće, tako da je svaki dan druga obitelj (domaćinstava iz kojih su bili radnici, ne cijela župa) kuhala za sve radnike. Takvu praksu su i radnici krajem 1998. prekinuli i svako se osobno prehranjivao kako mu je odgovaralo.
• Početkom radova 1999. radnici su od 11-12 sati išli svojim kućama na ručak. Tako je ostalo i u 2000.
• Imali smo praksu sve do 1999. da jedanput (3. 7. 1994.) ili više puta godišnje počastimo sve sudionike radova. Čašćeni su obično pečenom janjetinom ili suhom mezom.
• U izlijevanju deka na dogradnji župske kuće radnike i sve sudionike pri izlijevanju deke hranili smo u župskoj kuhinji. U izlijevanju deka, na ručak smo zvali, ne svaki puta, i radnike Ivice Pušića – željezare.
• U izlijevanju deka, vozače miksera častili smo suhom, narezanom mezom i pićem. Pozivali smo ih da ostanu i oni na ručcima pripremljenim za izlijevanje deka, ali su obično bili zadovoljni čašćenjem sa suhom mezom i pićem. Nisu ostajali na pečenju poslije završenog dovoza betona.
• Radnike u obrezivanju i kultiviranju stabljika po crkvenom dvorištu častili smo uvijek jednim obrokom na dan. Obično bi to bila meza s pićem i kavom.
• U svim radovima poslije 2000. ako smo iako mogli imali smo dogovore ili ugovore s radnicima bez prehrane. Molili smo i tražili od radnika da se hrane u svojoj organizaciji. U posebnim zgodama da se nije moglo izbjeći prihvaćali smo da ih hranimo u župnoj kuhinji.

Glazbena škola

Nakon završetka konstruktivnih dijelova župne kuće u Kruševu i nakon osposobljavanja pojedinih prostorija, razmišljali smo da u kući, kako je i planirano, započnemo s mogućim djelatnostima. Ideja da se u prostorijama kuće otvori glazbeni odjel koji bi službeno bio vezan uz Osnovnu školu u Kruševu pojavila se tijekom 2001. godine. Od ideje počelo se pristupati tematici i pokušaju ostvarenju u travnju 2002. S idejom smo upoznali ravnateljstvo Osnovne škole Buna (tada je Osnovana škola u Kruševu bila podružnica Osnovne škole na Buni), upravu škole u Kruševu i nastavnicu glazbene kulture u Kruševu. Nakon ovih razgovora početkom svibnja 2002. upoznali smo s idejom i ministricu Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije Mirjanu Dujmović. Kod ministrice Dujmović imali smo podulji razgovor o rečenoj ideji 15. svibnja. Ministrica je razumjela našu ideju i obećala učiniti sve što je moguće da se od ideje prijeđe u realizaciju. Ministrica je dekretom od 9. 7. 2002. otvorila Glazbeni odjel pri Osnovnoj školi Kruševo (Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije, broj 05-01-667/02 od 9. srpnja 2002., župni arhiv 27/2002.).
No, iako je službeno škola otvorena, oduljivalo se s rješavanjem pravnih i administrativnih pitanja i usklađivanje između općinskih organa općine Mostar – Jug, ravnateljstva Osnovne škole na Buni, te Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije. Bitan dogovorni sastanak zbog usklađivanja svih pravnih i administrativnih detalja održan je svršetkom listopada 2002. Na sastanku su bili predstavnici Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije Často Čuljak i Jago Musa, načelnik općine Vjeko Kordić. Odlučeno je da se administrativno Glazbeni odjel škole vodi kao odjel Osnovne škole u Kruševu (odnosno na Buni), a njezino djelovanje odvija se u prostorijama Župnoga pastoralnog centra u Kruševu. To da se nastava organizira u prostorijama Pastoralnoga centra u Kruševu smatrali smo kao dobro rješenje zbog samoga načina rada s učenicima u glazbenim školama.

U prvoj nastavnoj godini učionica za polaznike bila je u sadašnjem župnom uredu. U isto vrijeme pripremale su se sadašnje (u potkrovlju) prostrije Glazbenoga odijela.
Početkom rujna 2002. Glazbeni odjel je započeo rad s četrnaestoro učenika. Prvi polaznici bili su Marko Marić, Kristina Vranić, Doris Džeba, Ines Čule, Kristina Šetka, Inga Marijanović, Mario Tomić, Dragan Rozić, Sandro Bevanda, Adriana Zovko, Ivona Kordić, Dragica Rozić, Marija Marijanović i Danijel Marijanović. Svi učenici bili su polaznici na glasoviru, odnosno na pianinu.

Nastavnica Nelica Čuljak (učiteljica na glasoviru) i s. Tomislava Šaravanja (učiteljica solfeggia i na glasoviru) prve su učiteljice na Glazbenom odjelu. U daljnjem proširivanju rada s djecom na glasoviru pridošla je (početkom 2006./2007.) i profesorica Marijana Pavlović.

Rad s učenicima započeli smo s jednim pijaninom. Ideja nam je bila da iz godine u godinu prema mogućnostima proširujemo djelatnosti u školi. Vođeni tom idejom tijekom 2005./2006. god. započeli smo uvježbavanje učenika na flauti. Od navedene godine učiteljica na flauti je nastavnica Jelena Mandić.

Planiramo uvježbavati pojedine učenike i na drugim glazbenim instrumentima.