Ovaj naslov i tekst su povezani s naslovom i tekstom ” Dvadeset i pet godina u župi Kruševo od 1989. do 2014.” vidi ovdje

Fotografija: Na fotografiji je prikazan izgled ceste do 1990., prije početka radova na parkiralištu i proširivanja ceste od Doma do crkve. Cesta je prikazana s pogledom sa zvonika.

Parkirališta i ceste prije Projektom crkvenoga dvorišta nismo predvidjeli niti planirali asfaltiranje bilo kojih staza unutar dvorišta, niti puta od Doma do crkve. U to vrijeme nismo mogli ni sanjati da bi se takvo nešto moglo i ostvariti.

Tijekom 1995., arhiv 35/1995., ukazala nam se prilika da put od Doma do crkve, ulaz u crkveno dvorište i dijelove staza kroz crkveno dvorište asfaltiramo. Bilo je dogovoreno s donatorima asfalta da mi pripremimo podlogu, a oni će nam asfalt darovati. Pripremni radovi s idejom asfaltiranja započeli su 18. 2. 1995.

Zbog priprema za asfaltiranje često smo prekidali poslove na dijelovima crkvenoga dvorišta koji nisu bili vezani uz asfaltiranje te bismo uređivali one dijelove dvorišta i prostor izvan dvorišta koji su bili vezani uz asfaltiranje (razne podzide, kanale, betonske nagibe itd.).

Događalo se od jeseni 1994. da su nam često javljali da sljedeći tjedan dolaze sa strojevima za asfaltiranje i ne dođu, pa bi ponovo javili da ne će doći sljedeći tjedan, nego se dalje odgađa, pa tako ponovno, dok se konačno nije asfaltiralo ono što je bilo u planu. Često su radnici u dvorištu dodavali svoje komentare “e, nikada mi taj asfalt ne ćemo vidjeti”.

Svi radovi od 1990. koji su rađeni na asfaltiranim dijelovima stavljeni su pod ovaj naslov iako su u prvotnim idejama (idejama od 1990. do 1995.) rađeni zbog proširivanja parkinga kod crkve. One dijelove parkinga koji su ostali neasfaltirani iako su nasipani, nisu ovdje opisivani.

Nasipanje bankina od Doma do crkve. Put od Doma do crkve bio je 1989. asfaltiran u širini od tri metra. (O asfaltiranju puta ostale su u narodu različite priče, muke i nedaće dok se nije put asfaltirao. Asfaltiranje su morali plaćati domaćini. Bilo je problema s plaćanjem. Pokazala se i politička prepreka da Općina ne želi sudjelovati u asfaltiranju puta od Doma do crkve. Bilo je i onih u Kruševu koji su tu Općinsku ideju podržavali. Došlo se do ideje da se ne govori da se asfaltira put do crkve, nego da se asfaltira do groblja Sajmište. Na temelju takvoga objašnjenja politički duhovi su popustili i asfaltiralo se od Doma do crkve. Bio je nastao problem da se asfaltira ne tri nego više metara širine puta. Jedni su govorili da ne će dati novac ako se ne će asfaltirati širi put i tako dok se ipak nije asfaltirao put od Doma do groblja Sajmište u širini tri metra. O ovom istom putu od Doma do crkve može se čitati u zborniku o don Anti Romiću Ponosan i neustrašiv, str. 279-280,o njegovu čišćenju i pripremanju 1961. i 1962. kako bi biskup od Doma do crkve na krizmu mogao doći autom.) Lijevo i desno od asfalta do zidova Ćorića ograda primjećivalo se da se teren može iskoristiti za parkiranje. Ako se uzme u obzir da se do 1989. izvan crkvenoga dvorišta moglo parkirati samo desetak auta, a u crkvenom dvorištu još manje, tada se može reći da parkirališta kod crkve do 1989. gotovo i nije bilo. Odmah pri kraju 1989. i početkom 1990. krenuli smo u organiziranje i traženje načina kako bi se mogle najjeftinije nasuti bankine od Doma do crkve da bi prilaz crkvi izgledao ljepše, a da bi time i dobili nasute bankine kao moguća mjesta za parkiranje.

Pismom, arhiv 14/1991., br. 145/1990. od 13. 11. 1990., obratili smo se rudniku boksita u Čitluku sa zamolbom da nam iziđu u susret sa strojevima u nasipanju bankina. Išli smo dva puta i na razgovor kod direktora Boksita u Čitluk zbog navedenoga pitanja. Boksit Čitluk nam je izišao u susret u miniranju visokih kamenova ispred sadašnjega ulaza u crkveno dvorište ispod Rozića ograde. Zabušili smo 350 rupa i minirali cijeli prostor predviđen za parking.

U jesensko vrijeme 1990. Energoinvest Dalekovod izgradnja Sarajevo (Hadžići) postavljao je dalekovod od Čula prema Čitluku. Stupili smo u kontakt s izvođačima radova te od njih zatražili pomoć u strojevima pri radovima na parkingu i proširivanju bankina, posebno u dijelu ispred sadašnjega ulaza u crkveno dvorište. Obratili smo se pismom br. 60/1990. od 15. 12. 1990 i br. 47/1990. od 15. 12. 1990. Zatražili smo od njih pomoć u izravnavanju terena s njihovim bagerom gusjeničarom. Dalekovod izgradnja izišla nam je u susret prema svojim mogućnostima. Župni ured je radove isplatio na račun Dalekovod izgradnje u iznosu od 7.930,00 dinara ili 810 DM.

Radovi u nasipanju bankina od Doma do crkve započeli su 18. 11. 1990. Materijal za nasip dovozili smo s Mostarskoga blata. Kamioni su pripadali privatnicima iz Kruševa i privatnicima iz Ljutoga Doca. Nasuli smo 250 kamiona pržine. Prijevoz jednoga kamiona plaćan je 50 DM. Na Blatu je kamione tovario Ljubo Vidačak bagerom iz Parkova.

Nakon završetka radova ultom na Mostarskom blatu Ljubo Vidačak zaravnao je bankine od Doma do crkve. Bilo je nemoguće uraditi sav posao ultom, do gredera nismo mogli doći. Zato smo organizirali radne akcije (25., 26., 27., 28. i 29. studenoga, 3., 4., 5. i 6. prosinca 1990.). U akcijama smo lopatama, krasnama, motikama i kariolama zaravnavali bankine, s jedne i druge strane asfalta. Na kraju zaravnavanja morali smo asfalt metlama pomesti. Napravili smo dovoljno grabovih metala i u akciji smo asfalt pomeli.

Uspjeh ove akcije bio je veoma važan. Bilo je u župi skupina koje su tražile da se formiraju filijale po župi. Vidjelo se da nije dobro župu dijeliti na filijale. Ako bi se otvorila jedna filijala, dolazilo bi do primoranja da se otvori i duga. Smatrali smo da je potrebnije kod crkve napraviti parking da župljani mogu dolaziti na Misu autima. Važnost parkinga od Doma do crkve pokazala se brzo pravim učinkom.

Tijekom 2003. nasuti prostor za parkiralište uređivali smo s nasipanjem bankina, postavljanjem ivičnjaka, betoniranjem zidova u seliškim ogradama. Zidove smo betonirali samo u prostorima gdje se trebalo umicati ograde. Tamo gdje se ograde nisu trebale umicati nismo izvodili radove betoniranja. U ovoj akciji radova ulica od Doma do crkve je osvijetljena.

Pripremni radovi za asfaltiranje. Nije lako kada vam kažu da ćete dobiti asfalt kao donaciju a da mi završimo pripremne radove, jer upustiti se u te radove nije baš mali zahvat. U pripremne radove ubrajalo se:

• nasipanje velike rupe na ulazu u crkveno dvorište,
• nasipanje staze oko tadašnje kuće časnih sestara, sadašnje dograđene župne kuće,
• nasipanje podloge koja prethodi samom asfaltiranju,
• umicanje Ćorića ograda od Doma prema crkvi,
• izlijevanje više betonskih podzida, kanala, rigola, bankina,
• morali smo predvidjeti odvod površinskih voda u različitim pravcima da bi razbili  vode koje dolaze od Doma prema crkvi
• postavljanje cijevi i kablova za telefonizaciju i elektrifikaciju crkvenoga dvorišta u dijelovima koji su predviđeni za asfaltiranje,
• vrijedan posao je urađen zbog pregledanosti puta na skretnici prema crkvi kod Doma u rušenju stare pošte.

Kako nam asfaltirani put ne bi izgledao bilo kako, a to se obično radi kako bilo, pazili smo i do najmanjih mogućih sitnica u pripremi asfaltiranja. Nismo dopustili da nam se nagibi određuju prema nahođenju ljudi koji asfaltiraju, nego kako smo mi predvidjeli snimajući geodetsku snimku puta i predviđenog asfalta. Pripremne radove smo morali raditi žurno da nas ne bi strojevi za asfaltiranje iznenadili. Uvidjeli smo kasnije da se nismo trebali žuriti, jer nam je nekoliko puta najavljivano da će strojevi doći tada i tada, pa odgađano. No ipak se zamišljeno asfaltiranje ostvarilo.

Pomicanje ograde Jele Ćorić. Župna crkva u Kruševu je sagrađena u dolini. Glavni pristup crkvi od Doma je bio zarastao šumom. Na samom početku iza Doma u dužini 70 koraka cesta je bila bez nogostupa. Na tom dijelu se nalazio zid ograde Jele Ćorić. Prostor u dužinu 70 koraka u širinu na početku četiri koraka na kraju ide na nulu. Smetao je pogledu na crkvu zbog visoke šume (oko 130 m²). Razmišljali smo da bi bilo dobro nešto učiniti na proširenju te dionice puta te otvoriti pogled od Doma prema crkvi.

Razmišljanja smo iznijeli Jeli Ćorić 5. 4. 1994. Jela je odgovorila odmah iza upita i uvoda: “Uzmite onoliko koliko treba, i ja primjećujem kako je cesta u tom dijelu uska, pa ne daj Bože da nekoga ondje auto udari.” Zahvalili smo Jeli i organizirali radne akcije da se umaknuti dio ograde obziđe novim zidom.

Radove na umicanju ograde započeli smo 14. 4. 1994. Prva grupa koja je radila na umicanju ograde bila je sa Selišta. U akciji smo pilali šumu umaknutoga dijela, i traktorom otjerali Jeli u dvorište. U akciji s Krivodoljanima i Podgorčanima sazidali smo novi zid u umaknutom dijelu ograde.

Umicanje Ćorića ograda, u dogovoru s Andrijom, Ićanom, Stipom i Antom Ćorićem u njihovim ogradama s desene strane idući od Doma do crkve umicali smo dijelove zidova njihovih ograda. U ogradi Ićana Ćorića ispravljali smo zid (kod sadašnje Stoline štale) da bi dobili bolji pravac prema crkvi. U ogradi Andrije, Stipe i Ante Ćorića zid smo prezidali i umicali od metra do pola metra u njihovu ogradu. Radove na zidovima ograda započeli smo 22. 3. 1995. Umicanje Ićanove ograde radili smo bagerom (Ljubo Vidačak) 31. 3. 1995. Ljubo je bagerom zaravnavao zid, i umaknuti dio ograde pripremao za nasipanje. Radovi na umicanju ograde nastavljeni su 4. i 5. svibnja 1995. Na umicanju ograda radili su: Srećko Vidačak (14 dnevnica), Franjo Čule (1), Andrija Čule (1), Andrija Smiljanić (14), Luka Smiljanić (7), Zdravko Vidačak (8 frezom), Ivica Ćorić kamionom (14 od toga tri kamionom u dovozu goriva za radne akcije), Ivan Marijanović (14), Pero Mandić Jakovljev (3), Slavko Čepo (2), Božo Zovko (1), Mario Marijanović (3) i Pero Begić (2). Imali smo sveukupno 84 dnevnice od toga izravno vezanih samo za zid 36 dnevnica.

Rušenje stare pošte. Kućica stare pošte napravljena je 1949. godine. Najprije je služila kao prostorija za otkup mlijeka. Smještena je bila preko puta Doma. U posljednje vrijeme sve do 1990., u njoj je bila smještena pošta. Od 1990. do rušenja ta kućica nije imala svoje prave namijene.

Sagrađena je na ogradi Franje Ćorića. Po Franjinoj priči zemljište na kojem je pošta izgrađena uzurpirano je nakon Drugoga svjetskog rata. Prema priči naroda to zemljište mu je isplaćeno. Kućica je bila izvučena previše na put. Zbog njezine pozicije bilo je teško planirati raskrižje prema crkvi kod Doma. A poslije preseljenja pošte u Dom kućica je postala kamen smutnje u narodu Kruševa. Mnogi su je htjeli imati kao neku svoju buduću radnju. Kućica je bila vlasništvo Mjesne zajednice, a zemljište je bilo na domaćinstvu Franje Ćorića. Da bi se riješilo pitanje oko kućice, napravljen je dogovor s Franjom da se pošta sruši, a prostor na kome se nalazila da se bez pogovora dodijeli za potrebe raskrižja prema crkvi. Pošta je srušena, dio raskrižja je završen ali ne do kraja. U rušenju je dogovoreno s Franjom da budući zid na ogradi ne smije biti visok da ne bi smetao preglednosti raskrižja. Treba  imati u vidu kada se bude zid pravio ili uređivalo raskrižje da se uredi tako da se spriječe sudari na tom mjestu. Na tom mjestu do sada je bilo nekoliko sudara. Do sudara je dolazilo zbog nepreglednosti raskrižja, kućice pošte, okolnih zidova i šume koja se nalazila uz put po zidovima. Tu se sudario i zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Stara pošta je srušena 10. 7. 1995. Srušio ju je Ljubo Vidačak ultom. Kamen od pošte je otjeran u rupu iza škole.

Radovi oko glavnoga ulaza u crkveno dvorište. Novi ulaz u crkveno dvorište projektiran je 1991. no nije se mislilo da će se doći tako brzo do prilike da ga se uređuje. Mnogo iziskuje rad oko glavnoga ulaza, ali malo po malo, etapno, dio po dio, privodi se kraju.

Sumnjali smo u mogućnost nasipanje velike rupe ispred sadašnjega ulaza. No, srećom i Božjim davanjem nismo nasuli rupu po projektu nego i još više podigli ulaz i nasuli rupu preko postojećeg asfalta, tako da bi ublažili spust od Doma prema crkvi, odnosno prema novom ulazu u crkveno dvorište. Iskreno rečeno nismo nikada mislili ozbiljno da će se to moći učiniti.

Crkva je građena tu gdje jest, ona se nije mogla micati, ali se evo barem po projektu moglo planirati da ima bolji, ljepši pristup. Bogu hvala pristup crkvi se počeo izvoditi po projektu. Veliku rupu na ulazu smo nasipali više godina, u godini po više akcija. Prvo nasipanje smo organizirali u travnju 1993. Drugo krajem srpnja i početkom kolovoza 1993. Jedno i drugo nasipanje nismo financirali nego je izvođeno kao donacija 82. pukovnije HVO-a.

Organizatori obje akcije bili su: Mile Pušić, Ante Vidačak i Ivan Čule Lukin.

            U akciji smo radili s:

– kamioni:

• Ante Rozić Perić,
• Ivica Bevanda,
• Jozo Bevanda,
• Andrija Vidačak,
• Ivan (Ivica) Martinović,
• Zdravko Miloš s Dobrog Sela,
• Robert Šunjić,

 – ult:

• Ljubo Vidačak,
• Robert Šunjić

– greder:

• Berislav Miljko,
• Ivan Čule

 – osmica:

• Vinko Mandžo.

– kompresor:

• III. brigada HVO-a

– miniranje:

• III. brigada HVO-a

U travanjskoj akciji 1993. godine dovozili smo materijal s terena župe: seliške grudine (Mandića i Gabrića kuće) i s Baze. Dovezli smo 68 kamiona tvrdog (kamena) materijala.

U srpanjskoj i kolovoškoj (27. 7. do 3. 8. 1993.) akciji materijal smo dovozili s raznih lokacija po župi (skidanje seoskih grudina po vrtlima), s Varde (novi put uz Vardu se počeo probijati 8. 2. 1993. Mi smo iskoristili priliku te smo višak materijala s Varde dovozili i nasipali rupe ispred crkvenoga dvorišta, i po crkvenom dvorištu) i pržinu s Mostarskoga blata. Pržinu smo dovozili da bi bolje kamen zasipali i konačno nasuti prostor zaravnali. U akciji smo nasuli 310 kamiona nasipa, ili 3100 m³ materijala.

Srpanjska i kolovoška akcija je dugo trajala. Bila je za sve nas u organizaciji vrlo zamorna. Svim sudionicima smo spremali svaki dan ručak, te ih častili pićem. Akciju nismo financirali, nego smo je dobili kao donaciju 82. pukovnije HVO-a.

Sve strojeve tijekom radova s gorivom i uljem osigurala je 82. pukovnija.

Nakon navedene dvije akcije (travanj i srpanj – kolovoz 1993.) i dotjeranih 378 kamiona materijala u veliku rupu ispred sadašnjega ulaza, posao nasipanja nije bio završen, nastavljen je 9., 10., 11. srpnja 1994. U akciji smo nasuli:

• 150 kamiona otpadnog materija s napuštene asfaltne baze prema Krivodolu
• 100 kamiona s različitih lokacija po župi (rušili suhozidine po selima i njivama)
• 30 kamiona blatske pržine za završni sloj nasipa

U nasipanju su sudjelovali:

– bagerima:

• Stipe Rozić (bager Rozića),
• Ljubo Vidačak (bager iz Parkova),
• Zvonko Pehar Zvonce bagerom 82. pukovnije HVO-a
• Robert Šunjić bagerom 82. pukovnije HVO-a

– rovokopačom:

• 82. pukovnije HVO-a, na rovokopaču je radio Milenko Rašić.

– osmicom:

• Osmica je bila iz 82. pukovnije HVO-a. Na osmici je radio Vinko Mandžo.

– kamionima:

• Jozo Bevanda
• Ante Rozić Perić
• Ivica Bevanda
• Zdravko Miloš s Dobrog Sela
• Ivica Martinović
• Ilija Puce
• Ivo Bevanda Gale
• Berislav Miljko, svim svojim kamionima
• Andrija Vidačak
• Jozo Pandžić
• Robert Šunjić
• Ratko Perutina radili su kamionima 82. pukovnije HVO-a

– grederom:

• vlasništvo 82. pukovnije, na grederu su radili Ivo Bevanda Gale i Berislav Miljko

– u manjim poslovima pomagali su nam:

• tamićem (sedam tura, dovoz goriva za strojeve) Ivica Ćorić,
• traktorom s prikolicom: Ilija Mandić, Ante Čule, Jozo Božić Pilipušić,
• frezom s prikolicom Zdravko Vidačak i Zdravko Smiljanić Mita (Mita četiri dana radio frezom s prikolicom),
• aparatom za varenje Pero Begić

– pomagao nam je Franjo Božić, kovač iz Podgorja. On nam je oklepavao sav potrebni alat i mijenjao držalice na alatkama.

Strojevima su učinili sljedeće satnice:

• bageristi       120 sata
• greder           3 sata
• rovokopač    90 sata
• osmica         16 sata

– u akciji je pomagalo i dvadeset župljana koji su motikama, lopatama, krasnama zaravnavali teren, tamo gdje nije mogao bager ni greder zaravnati.

Akcija u srpnju 1994. bila je donacija 82. pukovnije HVO-a, osim bagera Stipe Rozića, koji je isplaćen u visini jedne bagerske gume.

Nasipanja asfaltne podloge 18. i 19. veljači 1995. u dva navedena dana nasipali smo veliku rupu ispred ulaza u crkveno dvorište. Radili smo s dva ulta (jedan na utovaru i jedan na razgrtanju materijala ispred glavnoga ulaza u dvorište) i deset kamiona. Dovozili smo tvrdi materijal s područja župe i šljunak iz Jasenice od Berislava Miljke. Organizatori radova bili su: Mile Pušić, Ante Vidačak, Stanko Puce, Stipe Puce i Marko Čule – Ivanov.

– bageri su bili:

• 82. pukovnije HVO-a
• Stipe Rozić

– kamioni:

• 3 kamiona 82. pukovnije HVO-a
• jedan iz Autoprevoza Mostar
• Nikola Kordić
• Miro Mandić
• Ivo Bevanda
• Jozo Bevanda
• Zdravko Miloš

Nasipanja u travnju i srpnju 1995., nasipanje prije asfaltnih podloga organizirali smo 20., 21., 22. i 24. travnja i od 7. do 10. srpnja 1995. U srpanjskom nasipanju veći dio nasipanja imali smo oko stećaka i planiranog vanjskog zahoda, ali i nasipanje prije asfaltne podloge (šljunak i pržinu).

U travanjskom nasipanju materijal smo dovozili:

– tvrdi materijal, kamen:

• iz Čula s Petokrake                          20. travnja      7 tura, jedna tura 15 DM
• s krivodolske baze                           20. travnja      10 tura, jedna tura 15 DM
• od Pucinih njiva sa Selišta              20. travnja      84 ture, jedna tura 15 DM
• od Pucinih njiva sa Selišta              21. travnja      22 ture
• od Pucinih njiva sa Selišta              24. travnja      15 ture
• od Mandžinih kuća iz Podgorja      22. travnja      5 ture, jedna tura 15 DM

– šljunak iz Jasenice od Berte Miljke            u sve dane       34 ture, jedna tura 70 DM

– pržina s Mostarskoga blata              22. travnja      66 tura, jedna tura 15 DM

U akciji je nasuto:

• 113 kamiona tvrdog materijala (kamena)
• 59 kamiona pržine s Mostarskog blata
• 48 kamiona šljunka od Berte Miljke

U akciji pripreme za asfaltiranje 24. 4. 1995. dovozili smo pržinu s Mostarskoga blata. Radili smo s dva bagera (82. pukovnija HVO-a i Stipe Rozić). Jedan ult je bio na Blatu, na utovaru, drugi u rasipanju dovezene pržine po dvorištu. U akciji su pomagali Miro Vidačak i Andrija Smiljanić. Dotjerali smo 19 tura pržine.

U manjem nasipanju podloge za asfalt radili smo 2. 5. 1995., Ivo Bevanda Gale je dovozio šljunak iz Jasenice od Berte Miljke, Milenko Rašić ga je grederom uravnavao.

U mnogim sitnim radovima u cilju pripreme za asfalt radili su 5., 7., 18. i 19. travnja 1995. Pero Begić i Zdravko Vidačak.

U travanjskom i srpanjskom nasipanju za isplatu bagerista, kamiondžija, valjka, gredera potrošili smo 18.562 DM. U cijenu nije uračunato 3000 litara goriva koje smo dobili kao donaciju, kao ni ulje za amortizaciju auta. Berislavu Miljki za šljunak u nasipanju podloge isplaćeno je 2240 DM.

U travanjskom nasipanju imali smo efikasnog rada: (u tekstu se nalazi zbrojeno travanjsko i srpanjsko nasipanje):

– bager:

– Parkovi  – zamolnica arhiv 121/1995., br. 38/1995. od 19. 4. 1995., zahvala br. 111/1995., od 29. 4. 1995., dano 370 DM bageristima

• 20. travnja    10 sata
• 24. travnja    16 sat

– Stipe Rozić

• 20. travnja    6,30 sati
• 22. travnja    10 sati
• 24. travnja    2 sata
• u srpnju        31,70  sat

Stipe palaćeno 2600 DM

– 82. pukovnija HVO-a

• 20. travnja    14 sati
• 22. travnja    10 sati
• u srpnju        58,30 sati

bateristima pukovnije dano 200 DM

– greder:

• Dukićev iz Tomislava, na njemu radio Milenko Rašić
• 20. travnja    13 sati
• 25. travnja      6 sati
• u srpnju        11 sati

– Rašiću dano 250 DM džeparca

– valjak:

• Ceste i Putovi, na njemu radio Mate Kordić Vergo dva dana po 10 sati

– kamioni:

• Ante Perić
• kamen:         20. travnja      12 tura
•                      21. travnja      13 tura
• pržina:          22. travnja      1 tura    
• isplaćeno 300 DM 

•  Ivo Bevanda      
•  kamen:         20. travnja      15 tura
•                       21. travnja      3 ture
•                       22. travnja      6 tura
• šljunak:         21. travnja      5 tura
• pržina:          22. travnja      3 ture
•                      24. travnja      2 ture

• Ivo Bevanda Gale
• pržina:            22. travnja      6 šlepera
• šljunak:          20. travnja      2 šlepera
•                        21. travnja      4 šlepera
•                        22. travnja      2 šlepera
•                        25. travnja      2 šlepera
•                        u srpnju          10 šleperas
• iplaćeno 2200 DMM

• Ivo Mandžo
• kamen:         20. travnja      4 ture
•                      21. travnja      4 ture
•                      22. travnja      4 ture
• pržina           22. travnja      3 ture
• isplaćeno 210 D

•  Miro Mandić
•  kamen:         20. travnja      18 tura
•                       22. travnja      7 tura
•                       24. travnja      7 tura
• pržina:           24. travnja      5 tura
• šljunak:          21. travnja      5 tura
• isplaćeno 700 DM

• Jozo Bevanda
• kamen:         20. travnja      18 tura
•                      21. travnja      2 ture
•                      22. travnja      2 ture
• pržina:          22. travnja      12 tura
•                      24. travnja      2 tur
•                      u srpnju           1 tura
•  šljunak:        21. travnja      5 tura
• isplaćeno 1030 DM

•  Stipe Rozić
• kamen:         20. travnja      16 tura
•                      21. travnja      2 ture
•  pržina:         22. travnja      5 ture
•                      24. travnja      7 tura
•                      u srpnju          1 tura
•  šljunak:        21. travnja      4 ture
• isplaćeno 2935 DM

• Mile Kordić
• kamen:         20. travnja      4 ture
• šljunak:         21. travnja      8 tura

• Nikola Kordić
• pržina:          22. travnja      2 ture
•                      24. travnja      11 tura
• isplaćeno 30 DM

• 82. pukovnija HVO-a
• pržina:          22. travnja      2 ture
•                      24. travnja      4 ture
• isplaćeno 90 DM

• Gojko Kordić
• kamen:         20. travnja      3 ture
• isplaćeno 45 DM

Da bi konačno, nakon više obećanja, utanačili dolazak strojeva iz Asfaltne baze iz Gruda 20. 9. 1995. Mile Pušić i župnik su otišli u Grude na dogovore s upravom (Vlado Bandić) Asfaltne baze. Onoga trenutka kad su nam konačno javili da će doći kod nas dali smo se u organiziranje potrebnog ljudstva za radove. U akciji asfaltiranja asfaltirali smo:

• put od Doma do crkve
• spojni put ispred crkvenoga dvorišta
• dio planiranih staza po crkvenom dvorištu
• asfaltiranje ulica po nekim dijelovima župe:
• Džebin zaseok u Čulama
• Šetke na Krivodolu
• školsko igralište
• sitnije dionice po selima (Čula i Selišta)

Svi asfaltni radovi su organizirani preko župnoga ureda. Asfaltiranje je trajalo 10 radnih dana.

U svih 10 dana na asfaltiranju je radilo 155 ljudi. Prehranu svih radnika tijekom asfaltiranja organizirao je župni ured. Broj ljudi po danima: ponedjeljak (30), utorak (25), četvrtak (19), petak (6), ponedjeljak (9), utorak (9), srijeda (6), četvrtak (8), petak (25), subota (18). Strojevi za asfaltiranje počeli su stizati 21. 10. 1995. Stigao je prvi greder koji treba zaravnati asfaltnu podlogu. Asfaltiranje je započelo 27. 10. 1995., trajalo je do 6. studenoga. U asfaltiranju se radilo sljedećim strojevima: finišer, dva valjka i 15 kamiona (dovoz asfalta). U grupi ljudstva Asfaltne baze iz Gruda u asfaltiranju je sudjelovalo 9 ljudi.

Asfaltiranje smo započeli 27. listopada ispred podruma župne kuće. Tijekom dana došli smo do pola strane prema Domu. Asfaltiranje od pola strane do Doma nastavili smo 30. listopada. Ulicu Džebina i Šečijeg zaseoka asfaltirali smo 31. 10. 1995.

U asfaltiranju školskoga igrališta imali smo problema s niskim temperaturama, nekoliko puta smo zakazano asfaltiranje odgađali. Konačno smo igralište asfaltirali, iako pod niskim temperaturama 5. studenoga. Asfaltiranje smo završili 6. studenoga. Pismom zahvale završeni su radovi na asfaltiranju, arhiv 27/1994. od 26. 11. 1995.

Osvrt na asfaltiranje, u asfaltiranju školskog igrališta pred samo asfaltiranje došli su iz Nogometnog kluba Kruševo i zamolili da se igralište asfaltira do 2000 m². Bilo je planirano 1000 m². Obećali su iz Nogometnog kluba da će oni prikupiti novac za drugih 1000 m². To nisu ispunili i nekorektno su se ponašali prema organizatorima asfaltiranja.

Put od Doma do crkve asfaltiran je u širini 5,40 m, dug je 870 m. Od Doma do crkve, ispred ulaza u crkveno dvorište i staze u crkvenom dvorištu asfaltirane su u prostoru 4.800 m². Školsko igralište 2000 m². Put prema Džebinim kućama 1100 m², Šečiji zaseok na Krivodolu 700 m², pred gostionicom Marka Čule Ivanova 200 m², pred kućom Mile Pušića 50 m², pred kućom Zdravka Pušića 30 m². Ostalo je neasfaltirano sretničko igralište jer nije podloga urađena kako treba. Asfaltiranje puta prema crkvi i oko crkve donirao je HVO. Tisuću kvadrata školskoga igrališta isplatio je SOKO Mostar. Put do Džebinih kuća, Šečiji zaseok i druge kraće dionice s manje kvadrata su u 50 % kvadrata donacija Asfaltne baze u Grudama, a 50 % su trebali isplatiti oni koji su tražili da se te dionice asfaltiraju. No, ni tih 50 % isplate nije išlo kako treba. Jedino su iz Džebina zaseoka uredno izvršili isplatu svojih obveza. Pojedinci su pravili različite smicalice samo da novac ne daju.

Kruševo je prema Asfaltnoj bazi u Grudama po završetku asfaltiranja ostalo dužno 34.600 DM. Zbog naše nemogućnosti da dugove isplatimo Asfaltnoj bazi u Grudama pozvali smo u goste 22. 1. 1996. kako bi razmotrili pitanje duga: Iliju Kožula (Ministarstvo prometa i veza), Ljubu Golemca (Ministarstvo prometa i veza), Antu Perića (Ceste i Putevi), Pavu Bobana (Ministarstvo prometa i veza), Dragana Pehara Žigu (Autoprijevoz Mostar). Navedeni su pristali da isplate 30.000 DM. Za drugi dio novca morali smo se snaći.

Dorade poslije asfaltiranja. U akciji sa župljanima poslije asfaltiranja organizirali smo doradu na putu od Doma do crkve, nasipali smo pijesak između asfalta i pokrajnjih zidova od ograda. To smo radili kako bi spriječili odlamanje asfalta. Krivodoljani su sudjelovali u nasipanju bankina 30. i 31. listopada i odazvalo ih se dvanaest. Radne akcije u nasipanju bankina morali smo odgađati zbog zime i hladnoća. Zbog hladnoća bile su sazvane pa odgođene akcije 6., 7., 8., 9. i 10. studenoga.