Ovaj naslov i tekst su povezani s naslovom i tekstom ” Dvadeset i pet godina u župi Kruševo od 1989. do 2014.” vidi ovdje

Bila nam je želja odavno dovesti vodu do župnoga centra. Na tom planu počeli smo raditi 1994. godine. U idejama i planovima pokušavali smo dovesti vodu za cijelo Kruševo pa tako i za župni centar. U međuvremenu doveli smo vodu na Sretnice i u Podgorje. Na Sretnice s čitlučkoga vodovoda, u Podgorje s Krvije na Mostarskom blatu. Izbjegavali smo spojiti župni centar s vodovodom na Sretnicama ili s podgorskim vodovodom. Razlog je bio to da ne bi spajanje župnoga ureda na vodovod, prije nego i druga sela Kruševa dobiju vodu, u narodu izazivalo prepirke i ljutnje prema župnom uredu. Župni ured je od početka, od 1994., bio uključen u sve radnje vezane uz organizaciju izgradnje vodovoda prema Kruševu. Onoga trenutka kada se vodovodna mreža razvodila na Sretnicama i u Podgorju nismo se htjeli priključivati u radovima iako smo na druge načine pomagali i podupirali akcije izgradnje vodovoda u jednom i drugom mjestu. Čekali smo da otpočne izgradnja vodovoda iz Sokola prema Kruševu. Izgradnja vodovoda od Sokola prema Kruševu započela je 22. 3. 2005. Time su nam bila otvorena vrata da možemo započeti izgradnju vodovoda od Sokola prema Kruševu i da se može nesmetano otpočeti i priključivanje župnoga centra na podgorski vodovod. U svrhu objašnjenja župljanima imali smo sastanke sa župnim vijećnicima (13. 11. 2005.) i s domaćinima Kruševa (20. 11. 2005.). Na sastancima je izneseno naše mišljenje, da nema smisla čekati dok dođe voda s glavnoga vodovoda i glavnoga bazena u Čulama, nego bi bilo dobro sada kada se izvode radovi na vodovodu od Sokola prema Kruševu da se izvedu i radovi na dijelu vodovoda od Podgorja, od Marića kuća, do župnoga centra. Uz objašnjenje narod je prihvatio ideju i počeli smo prilaziti pripremnim radovima u svrhu izgradnje dionice vodovoda od Podgorja do župnoga centra.

Izvesti dionicu vodovoda od Marića kuća do župnoga centra nije baš jednostavan poduhvat. Dionica je duga 1200 m. Na toj dionici je planirano spajanje Podgorja s glavnim bazenom u Čulam. Dakle, na nama je u zahvatu graditi ne obično spajanje s običnim cijevima na podgorski vodovod nego spajanje prema projektu povezivanja cijeloga Podgorja s glavnim bazenom u Čulama. Te zahvate morali smo izvesti da se ne bi po istoj dionici dva puta kopali kanali. Svakako ovakav zahvat s predviđenih 14.000 KM koliko smo planirali da će biti cijena postavljanja običnih cijevi za priključivanje župnoga centra s podgorskim vodovodom povećava cijenu na projektni iznos od 85.000 KM. To je projektni iznos i znali smo da će biti manji, ali svejedno je velik. Konačno cijena izgradnje dionice vodovoda od Marića kuća do župnoga centra s priključkom iznosila je 55.000 KM.

Dakle, krenuli smo nakon pripremnih sastanaka u pripremne aktivnosti izgradnje vodovoda prema crkvi. Glavna pripremna aktivnost odnosila se na projektnu dokumentaciju, osiguravanje novca, nabavka materijala i započinjanje radova.

Povjerili smo Marinku Praniću 18. 8. 2005. da uradi projektnu dokumentaciju izgradnje vodovoda prema crkvi. Odnosno, Marinko je trebao iz već postojećeg generalnog projekta Vodovoda Kruševo izdvojiti dionicu vodovoda od Marića kuća u Podgorju do crkve. U izradi projektne dokumentacije Marinko je surađivao s predstavnicima iz Kruševa, s Tomasom Bevandom i Vjekom Kordićem. Rad na projektnoj dokumentaciji završen je 8. 11. 2005.

S projektnom dokumentacijom u ruci prišli smo potražnji financija za kupovanje predviđenoga materijala i izgradnje vodovoda. Najprije smo upoznali upravu Vodovoda Mostar i direktora Milu Puljića s izgradnjom i porazgovarali o njihovoj mogućnosti da nam pomognu u financiranju. U upravi Vodovoda Mostar bili smo 14. 11. 2005. Bilo je obećanja da će pomoći, ali kod njih je stanje u upravi i vodovodu nezahvalno.

Posrećilo nam se 21. 11. 2005. Otišli smo predsjedniku Vlade Zapadno-hercegovačke županije Viktoru Lasiću. Viktor je poznavao sve korake poduzimane od 1994. na planu izgradnje Vodovoda Kruševo. S nama je na putu izgradnje Vodovoda Kruševo do sada više puta surađivao. Kada samo ga pohodili i zamolili za financijsku pomoć, nismo morali više riječi trošiti. Viktor je odmah rekao da će on pomoći u isplati materijala. Cijena je bila po projektu 30.000 KM. Materijal smo naručili 28. 11. 2005. u Širokom Brijegu kod Smiljana Lovrića, račun je isplatila županija Zapadno-hercegovačka. Sav materijal za potrebe izgradnje vodovoda prema crkvi stigao je u Kruševo 29. 11. 2005. i istovaren je na Sretnicama kod groblja.

Iskop kanala i polaganje cijevi prepustili smo organizaciji Tomasa Bevande u dogovoru sa Stipom i Velimirom Rozićem. Radovi na iskopu kanala započeli su 15. 12. 2005. Kanal se trebao kopati od glavnoga ulaza u crkveno dvorište do Marića kuća. I odmah na početku je zapelo s kopanjem. Pojavio se vrlo tvrd materijal, strojevi se kvarili, okrenula jača zima. Radovi su nastavljeni u veljači 6. 2. 2006. Daljnje kopanje kanala, kada se ušlo dublje u selišku ulicu i prema Marića kućama bilo je vezano uz trenutačno polaganje cijevi, zavarivanje i zatrpavanje kanala, pa nastavak koji stotinjak metara i sve tako do kraja. Bilo je potrebno uskladiti sve radnje. Usklađivanje je bilo teži posao. Zavarivanje cijevi izvodili su Malićevi radnici iz Čapljine. Iskopavanje kanala i polaganje cijevi od Marića kuća do župnoga centra u grubo završeno je 31. 3. 2005. Slijedili su radovi na šahtovima i nasipanje seliške ulice.

Voda u cijevi vodovoda puštena je 26. 4. 2006. Tada smo postavili sat za vodu, kontrolnik pritiska vode i izveli spajanje cijevi vodovoda s kućnom i dvorišnom vodoinstalacijom.

Nasipanje i zaravnavanje seliške ulice završili smo 10. 5. 2006. Ručne radove na zaravnjavanju oko nasipa izveli su Mario, Ivo i Drago Vidačak. Time smo priveli radove na izgradnji vodovoda od Podgroja, Marića kuća do župnoga centra kraju.