Ideje i planovi
Odmah s početka obnove crkve, nismo imali viziju da će nam vrata biti ovakva kakva jesu. Nismo imali nikakve ideje. Prioritet u obnovi crkve bilo je ono što je nužno: obnova zvonika, obnova svega što je vezano uz konstrukciju crkve.
O vratima smo počeli razmišljati, tek onoga časa kada nam se javio darovatelj. Odmah smo počeli razmišljati o kvalitetnije urađenim vratima, umjetničkijim, U razmišljanju od kojega materijala bi vrata radili, išli smo prema kvalitetnijem drvetu ili bronce. Na koncu, usmjerili smo razmišljanje i želje prema bronci.
Umjetnički zahvat
Kada smo bili sigurni s broncom i da se nećemo više vraćati potražnji materijala, krenuli smo korak dalje, potražnji umjetnika koje mu bi dali zadatak da pristupi idejnom rješenju vrata.
Iako smo i prije o umjetniku razmišljali, otvoreno smo stupili u potražnju 11. 8. 2010. Htjeli smo, ako je moguće, da budu umjetnici ih Hercegovine. Sve nas je vodilo Akademiji na Širokom Brijegu. Uz potražnju umjetnika išli smo u obilazak više drvenih i brončanih vrata (Sinj, Široki Brijeg, Masna Luka, Humac, Katedrala – Zagreb, kapelica u sklopu crkve svetog Petra i Pavla u Mostaru …., listali po različitim portalima na internetu i gledali više slikopisa, …).
Imali smo trojicu umjetnika koji su nas privlačili da ih ponudimo da urade idejno rješenje vrata. Što je ponekada nezahvalno, odlučili smo ponuditi jednog. Bilo je tomu razloga što smo se tako postavili. Ponajprije sve što smo čuli i vidjeli vodilo nas je jednom imenu i prezimenu.
Drugo, vidjeli smo da bi druge umjetnike samo „mučili“, a unaprijed znamo da naše razmišljanje ide drugom cilju.
Treće, ulaziti u razgovore i tematske rasprave samo zbog pukog pravila koje govori o „tri ponude“ pa na koncu reći nismo za ovo nego smo za ono, vidjeli smo da možemo izbjeći, Uvidjeli smo unaprijed nije potrebno mučiti ni sebe ni druge nego idemo prema onom imenu kojemu nas je naše razmišljanje vodilo, tj. gosp. Iliji Skočibušiću (akademski kipar, asistent na Akademiji likovne umjetnosti na Širokom Brijegu i profesor likovne umjetnosti u Gimnaziji Marko Marulić u Tomislavgradu). Ni s Ilijom nismo odmah stupili u razgovore „zdravo za gotovo“. Tražili smo da uradi idejno rješenje, na papiru i u gipsu, pa ćemo ići korak po korak dalje do konačnog zahvati ili odustajanja.
S Ilijom smo stupili prvi puta u razgovor 21. 8. 2010., s njim smo razgovarali o idejama i mogućnostima, dali smo mu životopis proroka Ilije i zamolili da uradi idejno rješenje na papiru i umanjenicu vrata. Sve je Ilija uradio žurno do 29. 8. 2014. Poslije Ilijina uratka, vrata smo stavili u župni ured i dali ih na uviđanje župljanima i svima onima koji budu u ured dolazili. Bilo je sitnih prijedloga, ali je većina šutke prihvaćala ideje, bez nekih posebnih komentara. Vrata su u župnom uredu stajala sve dok nismo krenuli u realizaciju izrade cjelovitih zahvata.
Izrada vrata
Sve je oko ideja i tema posloženo. Preporučeni od Ilije Skočibušića, stupili smo u telefonske razgovore s Damirom Ujevićem, s idejom da bi on preuzeo izradu vrata u bronci. Damir je došao u Kruševo 19. 11. 2010., skupa s Milom Pušića i Ilijom Skočibušića izmjerio je otvor za vrata, dogovorili način izrade i krenuli u daljnje zahvate.
Vrijeme od 19. 11. 2010. do 28. 6. 2011. utrošili smo u izradu vrata u gipsu i glini. Dva puta sam u tom vremenu išao u Zagreb s Milom Pušića, jedanput vidjeti uradak u gipsu, drugi put uradak u glini. Trebalo je oba puta otići, vidjeti kako su ideje koje smo raspravljali prebačene u gips i glinu, i konačno dati pristanak da se rade vrata u bronci. Izlijevanje vrata u bronci započeto je 28. 6. 2011., u nekoliko slijedećih radnih zahvata bila su završena. Trebalo je ponovo po treći puta otići u Zagreb i vidjeti kako se uspjelo s izlijevanjem. Ponovo sam s Milom Pušića otišao u Zagreb i isti dan smo se vratili natrag.
Prijevoz u Kruševo
Poslije izrade, krenuli smo u organiziranje prijevoza vrata do u Kruševo. Najlakše je bilo vrata utovariti na kamion i krenuti, ali prije toga slijedile su procedure oko prijevoza preko granice. Trošili smo dane hodajući od „nemila do nedraga“, od ureda do ureda, u potražnji mogućih manjih financijskih troškova oko prijevoza. Tražila se ova ili ona potvrda zbog uvoza i konačno smo odredili da špedicija bude Interagent, i da se vrata preko granice uvezu 18.10. 2011.
S utovarenim vratima na Ujevićev kamiončić Damir Ujević i njegovi monteri Stjepan i Josip su krenuli iz Zagreba 17. listopada, noćili su u Imotskom i sutradan, u jutarnjim satima, 18. listopada krenuli su na mučno dugo i skoro cjelodnevno čekanje na granici u Vinjanima Donjim i u Gorici, odnosno na carinjenju u Grudama. U 17,00 sati stigli su u Kruševo.
U Kruševu su ih čekali Danko Lončar i Bože Pušić s viljuškarom. Došli su Mile Pušić i Bože Vidačak – Dundić te su se i oni pridružili u pomaganju skidanja vrata s kamiona i podizanju gornjeg polukruga na ovratnik. Skidanje vrata s kamiona i podizanje gornjeg polukružnog komada dijela trajalo je sve do 19,30.
Drugi radni dan u postavljanju vrata bio je 19. 10. 2014. Započeli smo s postavljanjem u 8,30. Mislilo se završiti u poslijepodnevnim satima, ali se oduljilo, završili smo tek u 02,45 sati.
Komentari
O vratima se već dugo govorilo, o narudžbi, o bronci, o idejama, gledali su mnogi idejno rješenje i konačno 20. 10. 2010. kada se pročulo da su vrata dovezena i postavljena mnogi su pohrlili vidjeti ih. Vidjeli su ih. Komentari odmah s početka bili su pozitivni. Drago mi je da je opći početni dojam s pogledom na vrata od naroda, od profesora s Učilišta u Mostaru, svećenika, građevinskih inženjera i arhitekta bio vrlo pozitivan. Vrata su okićena riječima: predivno, lijepo, veličanstveno. Drugi su govorili: ovoj je pravi ukras crkve i usklađenost kamena i bronce. Slijedile su čestitke umjetniku Skočibušiću i ljevaonici Ujević.
Izgled vrata
Vrata su podijeljena u tri dijela:
- gornji dio je izrađen je u polukrugu i prelazi s počecima polukruga u donji ravni dio, odnosno prema vratnicama (krilima) vrata.
- donji dio podijeljen je u dva dimenzionalno ista krila vrata.
Reljefi na vratima
Na vratima su prikazana dva dijela Ilijina života: Uznesenje na nebo i život u Sarfati sidonskoj.
Uznesenje na nebo: U polukružnom dijela vrata smješten je Ilija koji se odvaja od kočije i uzlazi u nebo, a nogama prelazi u vratnice vrata. Ilija je prikazan zanosno lebdeći u zraku, raširenih ruku usmjerenih prema nebu. Lijevo i desno ispod Ilije u desnoj i lijevoj vratnici su po jedan usplahireni konj. Dolje na zemlji u lijevim vratnicama prikazan je Ilijin učenik Elizej, koji ga je u proročkoj školi naslijedio. Elizej je prikazan u pozdravnom pogledu usmjerenim prema Iliji. Ispod Elizeja u pustinjskoj zaravni upisane su posljednje Elizejeve riječi upućene Iliji. Stoji napisano: „Neka mi u dio padne obilje tvoga duha“.
Sarfata sidonska: U desnim vratnicama prikazan je udovica iz Sarfate sidonske sa svojim sinom. To je žena koja je u trogodišnjem izgnanstvu usrdno pomagala Iliji. Hranila ga i sakrivala u Ahabovu i Izabelinu progonu. U donjem dijelu desnih vratnica prikazan je ćup i vrč. To su simboli hrane i pića kojim je udovica Iliju hranila.
Ostali detalji
– Potok Kerit: U središnjem donjem dijelu, u spajanju lijevih i desnih vratnica, prikazan je potok Kerit, koji teče prema moru, sve su to simboli iz Ilijina života.
– Gavran: Neprimjetno u lijevom dijelu polukružnog dijela vrata smješten je gavran. Gavran je Iliju hranio donoseći mu hranu u kljunu.
– Ručka vratnica: U izradi vrata nastalo je pitanje kako riješiti, ručku (kvaku) vratnica. Rješenje je dobro iznađeno. Ručka je izrađena u desnom golubinjem krilu.
– Reljef na vratima: Neobično je da umjetnik iskaže svoje ideje u dubokom reljefu kao što je uspješno učinjeno na ovim vratima. Obično se na brončanim vratima čini manji, zaravniji, blagi reljef, a na ovim je učinjen slobodni zahvat, za kojega smo se u početku i pribojavali hoće li se uklopiti ili neće. Uklopljeni reljef se očituje i na uspješno izdvojenim konjima od vratnica, izdvojenim Ilijom, Elizejem i udovičinim sinom. Reljef je slobodno prikazan dubokim i širokim prikazom mora i kanjona potoka Kerita. Tek su blago istaknuti ćup, vrč i gavran, sve drugo prikazano je u slobodnom pokretu.
– Potpis umjetnika: U donjem desnom dijelu vratnica umjetnik je stavio svoje ime i prezime. Ime i prezime je blago istaknuto, više ide prema neprimjetnosti nego li naglašenosti.