Ministrirali su ministranti iz Pologa. Čitanja su navijestili pološki čitači.
Crkva je bila popunjena domaćeg naroda i gostiju iz Mostara i Širokoga Brijega.
Poslije Misnog slavlja tri pjesme otpjevali su pjevači iz Pologa, a tri pjevači iz Kruševa.
Za sve prisutne predstavnici Pologa organizirali su domjenak.
Misni obrasci uzeti su od nedjelje Dobrog Pastira.
U uvodu u Misu don Ljubo je naglasio kako danas ljudi ne vole da ih netko predvodi, hoće samostalnost i neovisnost. No, potrebno je moliti za dobre vođe. Na žalost mi danas nemamo vođu, imamo predsjednike stranaka, ali vođu nemamo. Don Ljubo je pozvao sve prisutne da se mole da nam Bog udijeli dobroga vođu koji će ih ujedinjene predvoditi u budućnost.
Iz don Ljubine propovijedi: „Pastir je onaj koji ulazi na vrata. To su riječi iz današnjeg evanđelja. Razmišljajmo o simbolici vrata.
Polog 7. svibnja 1991. su vrata iz tame i mraka u slobodu; izlazak iz ropstva, ulazak u slobodu.
Stati, zaustaviti tenkove, pokazati otvorenost, reći od danas se mora čuti i naš glas. Nadaleko se čulo za glas Pologa. Polog je hrabrost.
Zaustavljajući tenkove poslana je poruka svima onima koji su se nalazili izravno ili neizravno, blizu i daleko, u tenkovima, pored tenkova, poruka ne nasilja, nećemo rat, vratite se u žicu iz koje ste izišli. Bila je to hrabra poruka. Pozvani su i službeni organi iz Sarajeva i njima je Polog bila poruka. Poruka: gradimo budućnost bez prevare. A, koliko puta su nas poslije Pologa prevarili.
Poslije Pologa, svakoga dana na desetke puta prolazili smo kroz neka vrata. Malo ih je bilo otvorenih. Jedna su zatvorena, druga pritvorena. Jedna otključavamo, druga netko zaključava. A, opet ona druga netko „pred nosom“ zalupi. Bole me ona koja smo mi sami sebi zatvorili. A bilo je i onih koje nam je netko široko otvorio, a bila su to vrata mamca.
Bilo je i onih vrata koja je netko otvorio i dodao: na ova vrata možete gdje god hoćete u svijet otići.
Jedna vrata su život, druga su smrti. Vrata su simbol svega onoga kroz što smo prolazili. Rizik, otvoriti, a još veći rizik kroz njih proći.
Mučno se naći pred zatvorenim, zaključanim vratima. E kada se nađosmo pred takvim vratima, a što bi drugo nego ih otvarali. Nije dobro partneru, zaključati vrata.
Na ovim prostorima dobro znamo tko je kome vrata zaključavao, a tko ih je otključavao. Jedni drugima ne trebamo lagati.
I nakon tolikih zatvorenih i zaključanih vrata isplatili se i dalje boriti. Neki su očajni, razočarali se. Istina je da nisu vremena naklonjena. Nije se lako nositi s pritiscima. Ne dopusti da ti netko kičmu savije. Nije vrijeme očaja. Okolnosti se mijenjaju. I današnje okolnosti, promijenit će se na bolje. Sv. Petar u poslanici koju smo čitali govori trpljenje valja prihvatiti u nadi dobra. Životni problemi dolaze i prolaze. Snaga tvoje volje otvara vrta a tvoj očaj neće proći ni kroz otvorena vrata.
Čuvaj se široko otvorenih vrata. Takva najčešće ne vode u slobodu.“