Župna crkva u Kruševu je građena 0d 1934. do 1936. Tada je konstruktivno završena i pokrivena crijepom. Ljudi su imali krov nad glavom. To je bilo glavna i ciljana ideja – imati krov nad glavom. U drugo se nije ništa gledalo, ni vanjski ni nutarnji izgled. U tom zahvatu 1934. do 1936. zvonik crkve je bio sazidan kamenom do lastavica krova crkve. Tako je ostao sve do 1965. Don Mirko Iličić je 1966. sakupljao novac sa svih strana da bi zvonik dogradio. Tada je betonom dograđen do 29 metara. Izlijevanje je bilo, bez skele, iznutra. Kupa zvonika je bila od betona. Cijeli zvonik je u tadašnjem zahvatu nabačen malterom.

Zvonik dozidan, 1966. ostao je ovakvoga izgleda, kako ga fotografija prikazuje, sve do 1990. Na njemu nema žaluzina koje su koju godinu kasnije urađene i postavljene.

Sve ovo pišem da bi prikazao fotografiju iz 1966. sa završenim zvonikom i don Mirkom pored zvonika, ispod Šušćevića ograde.

 Na fotografiji s don Mirkom možete vidjeti i one detalje kojih više u stvarnosti i nema:

• Glavni ulaz u crkveno dvorište: ulaz s kapijom nalazi se desno na ogradnom zidu. To je bio glavni ulaz u crkveno dvorište sve do devedesetih godina prošlog stoljeća. Devedesetih godina smo probijali i uređivali sadašnji ulaz u dvorište.
• Stari ulaz ispred crkve prikazan je u jednoj fotografiji i s nutarnjim izgledom. Također prikazano je u dvije fotografije i formiranje novog ulaza u crkveno dvorište.
• Sretnički orah, tako nazvan jer su se Sretničani ispod njega sastajali prije i poslije Mise. Orah je devedesetih godina već bio star, napola osušenih grana. U radovima oko sadašnjih glavnih stepenica s ceste ispod Šušćevića ograde u dvorište orah smo srušili. U nekoliko fotografija prikazano je rušenje Sretničkog oraha. A u jednoj fotografiji je prikazana krizma ispred ulaznih crkvenih vrata, a ispred se vidi i orah.
• Borići uz crkvu: primjećuje se kako su još uvijek bili niski borići uz crkvu s južne strane ispod ogradnog zida. A sada možemo vidjeti kako su izrasli visoko uz crkvu.
• Kamenice uza zid ograde: primjećuju se kamenice uza zid ograde. Nisu te kamenice samo tako postavljene. To su kameni „sjedači“. Pješke se dolazilo u crkvu. Došavši pred crkvu ljudi bi malo odahnuli, cigaru zapalili, porazgovarali i nakon „cigarete vremena“ pošli bi u crkvu na Misu.
• Put od Doma do Sajmišta: uza zid i glavnu kapiju crkvenoga dvorišta prolazio je put prema Sajmištu. Vidi se na fotografiji makadamski izgled puta. Put je osamdesetih godina prošlog stoljeća asfaltiran.