O župnoj crkvi povodom posvete

Objavljeno autor

CrkvaOvdje možete čitati o izgradnji župne crkve i radovima koji su slijedili od 1936. do danas. 

Radovi na crkvi od 1934. do 2006

– 1924.-1934. Na mjestu sadašnje župne crkve nalazila se kao župna crkva mala kapelica 2,5 x 3 m. Ta crkva – kapelica nalazila se u lađi sadašnje crkve lijevo od ulaza. Srušena je 1936.

– 1934.-1936. Gradnja sadašnje župne crkve započeta je povodom desete obljetnice župe Kruševo. Potreba za župnom crkvom, a povod deseta obljetnica inspirirala je tadašnjeg župnika don Antu Romića da započne. On sam kaže: “Kad ćemo crkvu sazidati, ne znam. Gradit ćemo je u etapama, svake godine po nešto, pa se nadamo, da ćemo je jednom i dokrajčiti.” Blagoslov kamena temeljca je bio 25. 10. 1934. Radovi na crkvi su trajali do 1936. U tome razdoblju crkva je ozidana, pokrivena crijepom, postavljena glavna ulazna vrata, postavljeni su prozori. O radovima u ovom razdoblju don Ante piše: “I ja brate propušio se u Kruševu od brige, kad sam crkvu gradio…”

– 1954. i 1958. Izvođeni su na crkvi zaštitarski radovi. Radovi su se odnosili na zaštiti crkve od curenja vode s krovišta.

– 1961. Uvedena rasvjeta u crkvi, sve jednostavno i skromno, pruženo je nekoliko žica da bi se osvijetlio oltar.

– 1962.-1963. Veći zahvati na crkvi učinjeni su u tijeku navedenih godina. Don Ante se otimao da započne s radovima. On piše: “Biskup hoće da izgrađujemo crkvu. Vi mnogi kritizirate, ali novce valja dati, bez novaca nema ništa. Govorio sam vam koliko imamo (oko pola milijuna), s time ne možemo. Ja znam što je bilo prije, kad smo gradili crkvu. Neće me nitko u dug natjerati. Dužnik je uvijek kriv i to svakome…” Radovi su započeti u rujnu 1962. a završeni u jesen 1963. U navedenom razdoblju izvođeni su sljedeći radovi: nabačena fasada, crkva ožbukana, urađen bačvasti svod, postavljena nova rasvjeta, crkva pokrivena novim crijepom, urađen kor, nabavljene sadašnje pločice za crkvu ali su postavljene u kasnijim mjesecima.

Planirano je prije početka da bi radovi koštali dva milijuna dinara, a koštali su tri i pol milijuna dinara.

U ovom razdoblju netom postavljenu fasadu na crkvi uhvatio je veliki mraz, fasada je odmah ispucala.

– 1965. i 1969. Izvođeni su radovi na zvoniku. U prvom godištu zvonik je betoniran do 20 m u visinu, završen je betonskim krovom na špicu sa željeznim križem. U drugom navedenom godištu na zvonik je nabačena fasada.

U radovima na zvoniku 1965. don Mirko Iličić je išao u Kanadu novac sakupljati. Nakon započinjanja radova piše: “Preuzeo je radove neki Mate Bakula, koji je imao dozvolu za izvođenje poslova. On me je prevario. Slabo vodio posao i poslije sam ga napustio i preuzeo rad Vjeko Dujmović“. A za radove na fasadi 1969. don Mirko piše: “Novaca nema u kasi dojadilo više tražiti od naroda, a zvonik nije malterisan…”

– 1972./1973. Radovi na promjeni krova, krov je do tada bio od crijepa. U ovom zahvatu je zamijenjen i stavljen je salonit.

– 1976. U tijeku 1976. u crkvi je obijen oštećeni strop i postavljen novi. Crkva je ofarbana iznutra. Kratko nakon rečenih zahvata u crkvu je udario grom te je sve uništeno: trećina stropa je pala, elektro instalacija spržena. Poslije toga postavljena je nova elektroinstalacija, strop popravljen, ali ne i ofarban. Postavljen je oko crkve gromobran.

Poslije 1976., pa sve do 1990. na crkvi nisu učinjeni nikakvi zahvati. No odmah poslije postavljanja salonitnog krova nastali su problemi. Uslijed i manjih vjetrova i kiša krov je na više mjesta prokišnjavao.

– 1989. U zatečenom stanju 1989. bilo je hitno nešto poduzeti te sanirati krov crkve. Salonitni krov zbog dotrajalosti na više mjesta je prokišnjavao. Krovne salonite bilo je nemoguće mijenjati. Događalo se kad se na krov popne promijeniti oštećenu salonitnu ploču, da dok se oštećenu mijenja, da ona na kojoj se sjedi puca. Na krov se bilo vrlo teško i opasno peti. Zbog čestog prokišnjavanja na krovu ponutrica crkve izgledala je vrlo ružno. Strop i pokrajnji zidovi bili su oštećeni, puni vlage i memle. Ni vanjska fasada nije bila izgledna. Rađena je u kasnu jesen 1963. U radovima je friško nabačenu fasadu zahvatio led. Smrznuta fasada se počela već prve godine obrunjivati. Promrzlu fasadu bilo je vrlo teško popraviti.

Građevinsko i izgledno stanje na zvoniku crkve 1989.: zvonik je 30-ih godina 20. stoljeća (1934.-1936.) sazidan kamenom do visine 11 m. Drugi dio zvonika je betoniran betonskim zidom u tijeku 1966., do visine 29 m. Zidan je na temelju projekta kojega su izradili učenici i profesori Građevinskog školskog centra u Mostaru. Na temelju navedenog projekta Općina Mostar je izdala odobrenje za dogradnju zvonika, 11. 10. 1965., br. 09/3-5/1-65. Zvonik nije završen kako je projektirano u projektu.

Za vrijeme kiša zvonik je prokišnjavao do te mjere da se nije moglo bez kišobrana zvoniti. Uz to, loše je riješeno spajanje zvonika s krovom svetišta. Voda koja je zalazila na spojnom dijelu zvonika i svetišta uništila je cijelu fasadu u ponutrici crkve, odnosno svetišta.

Na zvoniku se nalazilo jedno zvono, s ručnim zvonjenjem. Zvonik iznutra nije bio izrađen, niti postavljena elektrifikacija u njemu.

– 1990. 

Planiranje i izvedeni radova 1990. godine: O planiranim radovima bilo je više sastanaka, dogovora, potražnja savjeta i mišljenja. Iznosili smo mišljenje da je potrebno renovirati cijelu crkvu i zvonik, ali se uvidjelo da se ne može ući u cjelokupni zahvat odmah nego po etapama.

Poslije razgovora i priprema rečeno je da građevina poznaje svoje zakonitosti od kojih se ne smije odustajati. Jedan od principa i zakonitosti jest da se zgrada renovira s najviše točke. Najviša točka kod nas bila je zvonik. To je bio razlog da i mi krenemo s radovima od zvonika.

Radovi na zvoniku: O svemu razgovaranom o radovima na zvoniku prenijeli smo u elaborat. Elaborat predviđenih radova na zvoniku sačinjavao je sljedeće stavke: nabavka skele (660 m2), skidanje starih žaluzina (8 komada), obijanje stare fasade (266 kvadrata), dogradnja zvonika u visinu do 1,75 cm., nabacivanje nove fasade (266 kvadrata), postavljanje novih žaluzina, izrada završetka zvonika od željeza cilindričnih profila 50 x 50 u težini 1450 kg željeza, oblaganje metalne konstrukcije dasko (66 m2), krov zvonika od bakrenoga lima (66 kvadrata), izrada križa na vrhu zvonika od bakrenoga lima, postavljanje oluka s vrha zvonika kroz ponutricu do izvoda van zvonika, postavljanje nove fasada (266 kvadrata), postavljanje elektro kablova (petnaest žilni) u zvoniku za potrebe elektrifikacije zvona (pogon sata, rasvjete zvonika), postavljanje gromobranskih instalacija. Radovi na zvoniku su započeti 27. 5. 1990. Završeni su skidanjem skele 3. 9. 1990.

Radovi na krovu svetišta crkve i krovu sakristije:po završetku radova na zvoniku, planirali smo sljedeću etapu radova na crkvi. Slijedeća etapa odnosila se na radove na krovu sakristije i na krovu svetišta crkve. Na krovu sakristije i svetišta planirani su sljedeći radovi: demontaže i rušenja (40 m2), betonski i armirano-betonski radovi, zidarski radovi, tesarski radovi, limarski radovi

Radovi na krovu sakristije i krovu svetišta crkve započeli su 27. 8. 1990., a završeni 19. 12. 1990.

Na krovu svetišta crkve izvedeni su sljedeći radovi: skidanje krovnog zahrđalog lima i oštećenih salonitnih krovnih ploča, popravci na konstrukciji krova svetišta i prekrivanje svetišta bakrom.

Na krovu sakristije izvedeni su sljedeći radovi: skidanje krovnog zahrđalog lima, popravci na konstrukciji krova sakristije i postavljanje bakrenog krova.

– 1991.

Planirani i izvedeni radovi na crkvi 1991. godine: U tijeku 1991. planirali smo izvoditi radove na krovu (lađe) crkve. Prema elaboratu radovi su se odnosili na: demontaže i skidanja, betonski i armirano-betonski radovi, zidarski radovi, tesarski radovi, pokrivački radovi, limarski radovi, elektroinstalacije. Prema poslanim i vraćenim ponudama odlučili smo na sastanku Župnog pastoralnog vijeća 3. 3. 1991. da lađu crkve pokrijemo bakrom. Radovi su započeti 15. 3. 1991. s demontažom postojećeg krova od salonitnih ploča, a izvođeni su prema planu do 7. 7. 1991.

Na žalost, krov crkve bio je kratko vrijeme čitav i zdrav. Pogođen je s tri granate 5. 5. 1992. Pored krova, crkva je istog dana pogođena s jednom granatom u pročelje crkve, a drugom u sakristiju. Dakle, samo od 7. 7. 1991. do 5. 5. 1992. krov crkve bio je zdrav.

Gromobranska instalacija: U tijeku 1991. ponovo, dakle ne prvi puta nego po treći puta morali smo izvoditi radove na gromobranu crkve. Doživjeli smo više puta što su gromovi u Kruševu. Kruševo je na dnu Mostarskog blata. Kada grmi ima se dojam da se svi gromovi koji dolaze sa cijele površine Blata prazne upravo u Kruševu. Dali smo ispitati dosadašnju gromobransku provodljivost. Nakon ispitivanja pokazalo da se gromobran mora pojačavati s dodatnim gromobranskim uzemljenjima. Nakon završenih radova i nakon ponovnog mjerenja pokazalo se da je uzemljenje zadovoljavajuće.

– 1992. do 2006. U poslije ratnom vremenu produženo do 2006. na crkvi su izvođeni samo zaštitarski radovi. Glavnina radova odnosila se na privremenu ili trajniju zaštitu od ratnih šteta na crkvi. Sva oštećenja i štete na crkvi nastale su u ratu 1992. U ratu 1992. župska crkva je pogođena s pet granata. Jedna granata s pancirnim zrnom udarila je u sakristiju, druga također pancirna u pročelje crkve. Tri granate su pale na krov crkve. Srećom od njih pet niti jedna nije prošla u crkvu pa onda eksplodirala. Sve su se aktivirale na vanjskim dijelovima crkve.

Svih pet granata je u crkvu pogodilo u svibnju (od 5. – 17.) 1992. Crkva je gađana s raznih strana: iz doline Neretve, Bivolja brda, Orlovca, s Varde. Na Vardi su bila tri tenka.

Na prostor Šematorija (prostor oko župne kuće, župne kuće i kuće časnih sestara) palo je mnoštvo granata. Po oslobođenju brda Kruševa (11. 6. 1992.) i mirnijeg dolaska u Šematorij izbrojali smo oko 300 rupa od granata.

Na video kaseti koju smo uradili u lipnju 1992. zorno je prikazano kako granate padaju po crkvenom dvorištu.

Poslije oslobođenja brda Kruševa 11.6.1992. krov crkve smo u radnim danima od 14. – 18. rujna 1992. prekrili ljepenkom, zakrpali rupe na zidu sakristije i na pročelju crkve. Sitne popravke na krovnoj ljepenki imali smo 4.10.1992. Radove na prekrivanju crkve ljepenkom izvodili su: Marko Lončar – Piković, Mile Marijanović – Toska i Marko Vidačak – Dundić.

Ljepenka na krovu crkve je uslijed velikih ljetnih vrućina i niskih temperatura zimi, te uslijed jakih vjetrova često popuštala, više puta smo je krpali. Zbog lakšeg održavanja ljepenke na krovu crkve postavili smo skelu, koja je stalno stajala uz sjeverni zid. Skela je bila Mile i Blage Džebe. Bila je na crkvi od siječnja 1993. sve dok nismo zakrpali gelerske rupe na krovu crkve (bakreni krov), a najoštećeniji dio krova (1/4) posve promijenili. Radove u saniranju krova izvodili smo u studenom i prosincu 1995.

Bakar za prekrivanje oštećene crkve: Za pomoć u popravci krova crkve i njezine ponutrice obraćali smo se zamolnicama na više adresa (arhiv 66/96, br. 20/94 od 17.3.1994.).

Stupili smo 8.2.1995 u telefonski razgovor s vodstvom SOKO-Mostar. Razgovarali smo o njihovoj mogućnosti da nam pomognu prekriti oštećeni bakreni krov crkve. Već 15. veljače stigao nam je usmeni odgovor, kasnije i pismeni iz SOKOL-a da su spremni financirati prekrivanje crkve u Kruševu. Obratili smo im se službeno zamolnicom arhiv 119/95. i 167/95., br. 15/95 od 17.2.1995. da nas pomognu u pokrivanju oštećenog krova na crkvi. MobilCommerc-u (Široki Brijeg – Knešpolje) smo se obratili zamolnicom arhiv 134/95, br. 29/95 od 28.3.1995. za pomoć u nabavci bakra.

Nakon dogovora i razgovora sa SOKOL-om, bakar smo naručili iz Italije preko MobilCommerca iz Knešpolja, arhiv 134/95, br. 29/95 od 28.3.1995. Bakar je SOKO–Mostar MobilCommercu isplatio u visini 12 132 DM, br. 20/95 od 24.3.1995. U Knešpolje je bakar stigao 23.3.1995. U Kruševo iz Knešpolja prevezao ga je Ivica Ćorić sa Selišta s tamićem (otpremnica, arhiv 146/95 od 23.3.1995.). Bakreni kolutovi istovareni su s viljuškarom Zdravka Rozića.

Saniranje krova bakrenim limom: Iako je brzo nakon prvih susreta i dogovora sa SOKOL-om bakar stigao u Kruševo ipak nismo odmah pristupili postavljanju bakra na krov crkve. Mir  u prvom dijelu 1995. nije bio još najsigurniji. U prvim mjesecima 1995. znalo se dogoditi da po koja granata padne i na Kruševo. Tek 5.9.1995. organizirali smo postavljanje čvršće skele pored crkvenih zidova, kao pripremu za postavljanje bakra.

Radove na postavljanju bakra na krovu crkve i krpanje gelerskih rupa po krovu crkve započeli smo 30.11.1995. Radovi su trajali sve do Nove godine, do 30.12.1995.

Krov crkve sve do skidanja bakra koji je slijedio u zahvatu obnove crkve (početak veljače 2008.) nije bio siguran. Naime, na krovu je bilo mnoštvo gelerskih rupa. Lemiti gelerske rupe i biti siguran da neće popustiti bilo je nemoguće.

Po mišljenu limarskih majstora krpanje gelerskih rupa je nesiguran posao, uvijek je postojala neizvjesnost da lemljeno mjesto popusti.

Radove lemljena po vrlo teškom krovu više puta smo ponavljali i zakrpe kontrolirali. Kontrola krova, odnosno bakrenih zakrpa, trajala je sve do obnove crkve. Sve radove oko održavanja bakrenog krova u vrlo teškim krovnim uvjetima izvodili su radnici „Filinga“.

– Obnova crkve od 24.9.2006. do 20.10.2013.

Stanje na crkvi prije obnove

Uvod: Pred početak obnove župne crkve, crkva je bila jadnog izgleda. U crkvi se moglo gledati vrlo ružno, izgledno stanje. Poznavajući upitno stanje u krovištu, zidovima, temeljima, elektrici, uzemljenju i mnogim drugim dijelovima vidjelo se da se mora pristupiti ne „krpanju“ nego temeljitoj obnovi. Riječ je o obnovi za kojoj će se moći reći da je više nova izgradnja „iste crkve“, nego li klasični pojam obnove u kojoj će se neki oštećeni dijelovi obnavljati, a drugi ostajati.

Nakon razmišljanja i više razgovora s mnogim osobama odlučili smo se na temeljitu i cjelovitu obnovu. Zbog toga smo trebali s misnim i drugim liturgijskim slavljima iz crkve prijeći u župnu dvoranu. Ali župna dvorana nije bila u cijelosti završena, a niti pripremljena za liturgijska slavlja. Početkom 2006. bilo je potrebno ući u pripremne radove u dvorani kojima bi se dvoranu pripremilo za misna i druga liturgijska slavlja i po tome s liturgijskim slavljima iz crkve preći u župnu dvoranu.

Tlocrt i projekt: Projektom je crkva zamišljena kao jednobrodna neoromanička. Od neoromanike na njoj se malo toga moglo primijetiti. Jedino polukrugovi iznad vrata i iznad prozora davali su joj neoromanički stil. Sve drugo je bilo secesijsko – radilo se onako kako se moglo.

Temelji crkve: Temelji crkve bili su sigurni, nigdje se nisu primjećivale napukline, a statika u cerklažu i krovu bila je upitna. Nije bilo armirano betonskog vijenca oko crkve.

Zidovi: Zidovi crkve izvana su bili nabačeni žbukom koja je bila urađena s pržinom s Polja. Žbuka je oslabila, držala ju je u cjelini samo fina žbuka nabačena pržinom s Neretve. Na mjestima gdje je bila oštećena fina žbuka cijela fasada se runila sama od sebe, a poglavito zimi uslijed kiša i ledova.

Žbuka u ponutrici crkve bila je urađena pržinom s Polja i pržinom s Neretve. Zbog lošeg krova na crkvi, zbog čestog curenja vode po zidovima, zidovi su bili na više mjesta crni i puni vlage.

Krov: Sve do 1991. krov na crkvi je bio od salonitnih ploča. Stanje na krovu je bilo vrlo loše i nužno je trebalo nešto učiniti. U radovima na krovu 1991. odlučili smo zamijeniti loše grede na krovištu, salonitne ploče skinuti i crkvu prekriti bakrom.

Za vrijeme Obrambenog rata u krov crkve pogodile su tri granate. Krov je bio u cijelosti rastresen i izbušen mnoštvom gelerskih rupa. Jednu četvrtinu krova  mijenjali smo, a u drugim dijelovima krov je bio išupikan s mnoštvom gelerskih rupa. Bilo je nemoguće sve gelerske rupe zalemit. Rupa je bilo i neprimjetnih. Uslijed kiše pojavila bi se fleka na svodu, a gdje voda zalazi, teško je bilo pronaći.

Krovna drvena konstrukcija bila je pred početak obnove u vrlo lošem stanju. Više greda je bilo u cijelosti natrulo, a sve do jedna u dodiru s cerklašom natrula i oštećena. Na nekim mjestima više su sigurnosti davale novopostavljene daske na krovu crkve (postavljene 1991.) nego li krovne grede.

Pod: Pod u crkvi je bio urađen s podnim (teraco pločicama 20 x 20) betonskim kockama ukrašenim s mljevenim kamenom – rizlom. Pod je postavljen u sedamdesetim godina prošlog stoljeća. Loše postavljene pločice ostale su trajno lošeg izgleda.

Početkom radova na obnovi crkve i skidanjem pločica vidjelo se da je podloga ispod pločica urađena „kako se moglo“ – nabačen kamen šakavac, povezan s crvenicom zemljom i posut klačardom, i na takvu podlogu postavljene su podne pločice.  U tijeku obnove, sve do metra dubine, morali smo svu tu „podlogu“ izbaciti.

Slavoluk u crkvi: Slavoluk je trebao davati ljepotu unutar crkve. Na njemu je bilo malo toga lijepoga, bio je neravnomjerno zidan i u krugu nepravilno betoniran.

Svod: Svod crkve je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća bio urađen šturom. Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća je popravljan i obojen s cijelom ponutricom crkve.

Zbog posljedica koje su nastale poslije udara groma sedamdesetih godina, zbog lošeg salonitnog krova i zbog oštećenja na krovu, koja su nastala kao posljedica udara granata, svod crkve je bio ružan i „jadan“. Bio je u lošem stanju. Da ne bi pao na pod crkve, na više mjesta je bio vezan žicom za krovne grede i svodnu konstrukciju. Stojeći ispod svoda imao se osjećaj da će svod pasti na glavu. Kada bi se dogodio mali potres, svuda uokolo bilo bi klačarde koja je padala sa svoda.

Elektrika u crkvi: Elektro instalacija u crkvi bila je loša, nesigurna, ovlažena. Trebalo ju je u cijelosti mijenjati.

Otvori na crkvi: Pokrajnja vrata, vrata na zvoniku su bila u lošem stanju, u cijelosti su bila natrula. Glavna vrata nisu bila lošeg izgleda iako su se i ona bila izvitoperila i na više mjesta rasušila. Prozori, posebno oni gdje su stakla bila učvršćena tutkalom propuštali su vodu i vlagu.

Svetište u povezanosti sa zvonikom: Svetište i zvonik su bili povezani jednim temeljnim zidom, zajednički zidanim do visine cerklaže svetišta. Na cerklažu, krov svetišta ide prema kosini krovišta, a zvonik je nastavljen sa zidanjem. Vrlo loše građevinsko rješenje. Gibanja uslijed različite dilatacije zvonika i svetišta odražavala su se na krov i svod svetišta. Dolazilo je do pucanja krova i svoda na mjestima gdje su se sastajali krov svetišta sa zidom zvonika i svetišta.

Zvonik crkve: Zvonik crkve je građen u tri zahvata: prvi u tijeku konstruktivnih radova od 1934. do 1936. i bio je zidan kamenom do visine zidova lađe crkve.  Šezdesetih godina prošlog stoljeća dograđen je betonom i završen betonskom piramidalnom kupolom. U istom zahvatu na zvoniku je nabačena žbuka. Treći zahvat na zvoniku je učinjen 1990. Tada je  zvonik izrađen iznutra, fasada je u cijelosti ponovo otučena i nova nabačena, dograđen je i završen željeznom kupolom, prekrivenom bakrom. Takvo stanje na zvoniku bilo je sve do pred početak obnove 2006.

U obnovi 2006. zvonik je trebalo u cijelosti dorađivati. Kupa zvonika se morala u cijelosti mijenjati, bila je oštećena s više gelerskih rupa. Rupe je bilo teško bez skele sanirati. Zidovi zvonika sa svih strana bili su „poštrapani“ s mnoštvom gelera. Geleri su oštetili fasadu, a kroz oštećenu fasadu vlaga je zalazila u zidove zvonika.

Zaključak: Iz napisanoga vidi se da je crkva zbog građevinskog stanja vapila za temeljitom obnovom, u cijelosti, a ne samo u nekim dijelovima.

Bilo koga, koji dođe koji sat vremena u Kruševo pogledati stanje na crkvi i ode, ili onoga koji dođe na sastanke i razgovore, po pitanju što učiniti na crkvi, bilo je teško uvjeriti da je crkva stvarno u lošem stanju. Nitko se, ama baš nitko, nije htio ni ispeti u potkrovlje crkve pa vidjeti loše stanje krovne konstrukcije, niti je itko htio uzeti čekić pa udariti po fasadi crkve i vidjeti kako se fasada (poljska pržina) runi. Svi su gledali vizualni vanjski izgled crnoga svoda i crne vanjske fasade za koju bi rekli, to treba malo malterom zakrpati i ofarbati. Ovakvo rješenje nije bilo ni za godinu dana. Crkva je vapila, „zvala“ i „tražila“, cjelovitu obnovu.

Župna dvorana i zgrada Kulturno pastoralnog centra

Po povratku stanovništva iz progonstva poslije Obrambenog rata, saniranju kuća i povratku života u Kruševo trebali su doći na red zahvati na obnovi župne crkve. U promatranju jadnog stanja na crkvi i uviđajući da crkvu ne možemo baš lako sanirati nego da na njoj trebamo izvoditi veće zahvate. Raditi crkvu i svakodnevno je koristiti za liturgijska slavlja vidjeli smo da je ne izvodivo. U isto vrijeme nismo imali prihvatljiva drugog prostora da bi imali zamjenu za liturgijski prostor. Pored toga ispred nas se stalno kočila kuća časnih sestara koja je bila u jadnom stanju, odnosno već nekoliko godina napuštena. U razmišljanju kuda i što činiti, odlučili smo se na izgradnju zgrade Kulturno pastoralnog centra. U sastavu zgrade KPC planirali smo veću dvoranu koja bi nam koristila za liturgijski prostor dok crkvu budemo radili. Pod krovom KPC planirali smo i stan za časne sestre. Odlukom da započnemo s izgradnjom KPC radovi na crkvi su odgođeni do daljnjega.

Župna zajednica u Kruševu je manja zajednica. Nije nam lagano izvoditi veće zahvate. Uz redovito održavanje objekata župljani u manjoj mjeri mogu pomagati veće zahvate na župnim objektima. Tako je bilo i sa zgradom KPC. Skoro cijela zgrada je napravljena pomoću donacija, kredita i pozajmica. U tijeku 2006. radovi na zagradi KPC su privedeni kraju.

Planirali smo završiti dvoranu, pa s liturgijskim slavljima prijeći u dvoranu i tek onda otpočeti radove na crkvi. Uz to želja nam je izgraditi za potrebe župne zajednice prostor i prostorije, ono što je potrebno za pastoralno, liturgijsko i svako drugo prihvatljivo djelovanje u župnom pastoralnom centru. U tu svrhu smo i počeli raditi župnu dvoranu u sastavu župne kuće i sve druge prostorije pod krovom kuće.

U tijeku 2006. odlučili smo izvesti završne radove u dvorani. Početak završni radova bio je 18. 1. 2006. i trajao je sve do pred prijelaz iz crkve u dvoranu 24.9.2014.

Završetak radova na zgradi KPC i početak radova na crkvi

Privodeći radove u dvorani KPC kraju mogli smo planirati blagoslov oltara. U razgovoru s biskupom odlučeno je da blagoslov oltara ima don Srećko Majić generalni vikar. Dogovorili smo se s don Srećkom da blagoslov bude u nedjelju 24. 9. 2006. Rana misa te nedjelje bila je u crkvi, a pučka s blagoslov oltara u dvorani. S ovim datumom završili smo radove na zgradi KPC- a, a otvorili radove na crkvi.

Zašto smo učinili prijelaz iz crkve u dvoranu KPC?

Trebalo se s obnovom od nekuda započeti. Od 1989., a i prije govorilo se o obnovi crkve, obnova se nije nazirala. Bilo je stotine nekih prijedloga, sve malo pa neki drugi prijedlog. Trebalo je stati s pričama, praznim pričama, praznim prijedlozima. To, treba početi „od nekuda“ bio je prijelaz iz crkve u župnu dvoranu. Trebalo je dati do znanja svakome da se u onako trošnoj crkvi ne može više biti. Krenulo se, cilj se znao, ali kada do njega doći nije se vidjelo.

Onoga časa kada smo iz crkve u dvoranu prešli nismo znali, niti vizije imali kada će se obnova završiti i kada se ponovo u crkvu vratiti.

Mnogi su mislili, da će se radovi brzo izvoditi i završiti. Jesu li znali, ne znam, ali nije se imalo ni „dinara“ za početak radova. I generalni vikar u blagoslovu oltara u župnoj dvorani bio je s viđenim iznenađen. Reče: „pa vi se ne mislite brzo iz dvorane u crkvu vraćati“. I nastavi govoriti: „nova sakristija u dvorani, nove klupe, novi oltar, oltarište, pjevalište, ispovjedaonica kao da će se stalno ostati u dvorani“. Bila je to proročka vizija, kojom je izrečena nemogućnost u skorašnjoj obnovi župne crkve u Kruševu.

Radovi na crkvi od 24.9.2006. do 1.2.2008.

Zbog financijske nemogućnosti nismo mogli odmah započeti radove na župnoj crkvi.
Radovi su odgađani sve dok nismo imali barem nešto novca za početak.

U vremenu 24. 9. 2006. do 1. 2. 2008., posvetili smo se izradi projekta, imali mnoge dogovore i dopisivanja sa zaštitarima nacionalnih spomenika, u potražnji najoptimalnijeg rješenja za obnovu sazivali smo mnoge arhitekte i s njima razgovarali o obnovi. Dvije godine smo tapkali u mjestu, pisali zamolbe, sazivali različite susrete i razgovore u kojima smo potraživali donacije.

Odmah od početka pretpostavljali smo da nećemo moći radove izvoditi u jednom zahvatu. Zato smo se odlučili razmišljati o etapnom pristupu radovima. Za prvu etapu planiramo u ponutrici crkve otući svu žbuku, također i malter na fasadi, skinuti oštećeni strop i pristupiti izradi novog, armiranobetonskog krova na crkvi.

Radovi od 1.2.2008. do 14.12.2010. Od 2008. do 2010. Izveli smo slijedeće radnje na obnovi crkve:

– Lađa crkva: Skidanje postojeće žbuke sa zidova crkve kako izvana tako i u ponutrici, skidanje oštećenog svoda i krova crkve, demontaža interijera u crkvi. Nakon pripremnih radova od crkve je ostao goli zid, bez krova, bez otvora, sveden na izgled iz 1935. godine. Poslije izvođenja pripremnih radova krenuli smo s konstruktivnim građevinskim zahvatima na obnovi crkve. Izvedeni su slijedeći radovi: Postavljen je novi krov s potrebnim izolacijama, kameni zidovi su fugirani. Provjerena gromobranska instalacija i drenaža crkve.

– Zvonik: Na zvoniku smo u obnovi izgubili puno radnog vremena. Najprije su slijedile demontaže: obijanje postojeće žbuke, izvana u cijelosti, a iznutra djelomično, skinuta je stara piramida. Nakon demontaža i priprema slijedili su konstruktivni radovi: izrada i postavljanje nove piramide na zvoniku, oblaganje zvonika kamenom, fugiranje izvana, nabacivanje žbuke u predviđene dijelove, izrada zvonika i farbanje iznutra, postavljanje električne instalacije u zvoniku, radovi na stepeništu zvonika i konzolama, farbanje zvonika izvana. U prizemlju zvonika ostao je dio radova koje su izvođeni skupa s radovima u ponutrici crkve.

– Krov crkve je u cijelosti izmijenjen, postavljene su nove drvene konstrukcije, postavljen pokrov s hidro i termo izolacijama. Isto tako su izvedeni i radovi na krovu svetišta.

– Pod crkve: U početku radova na crkvi nismo ni znali što je ispod pločica na podu crkve. Uvidjeli smo u tijeku radova na stopama za kor da je nužno pod crkve u cijelosti izmijeniti. Bili smo prisiljeni do 60 cm postojeću podnu podlogu izbaciti van, a novu armirano betonsku postaviti.

– Kor crkve: Stari kor koji je statički bio upitan, izveden secesijski, morali smo ga srušiti i izgraditi novi prema umjetničkom stilu crkve i uklopiti ga u cjelinu lađe crkve.

– Drenažno ispitivanje: U početku radova izvršili smo drenažu crkve. Nakon izvedenih radova pokazalo se da su temelji crkve sigurni, a vode od crkve su dobro kanalima odvedene dalje.

– Ispitivanje gromobranskih vodova: Zbog sigurnosti radova i radnika na radu morali smo odmah u početku ispitati postojeće gromobranske vodove. Prema mjerenjima pokazalo se da je gromobran siguran.

– Vanjski radovi na zidovima: U početku, poslije obijanja postojeće oštećene žbuke na vanjskim zidovima dvoumili smo se što uraditi s vanjskom fasadom. Odlučili smo se na fugiranje kamena. Bio je to dugi posao, iziskivao je vrlo precizne zahvate. Pred Božić 14. 12. 2010. uspjeli smo završiti fugiranje zidova crkve izvana i nakon dužeg vremena skinuti skele, koji su se premještale s mjesta na mjesto oko crkve pune dvije godine.

Radovi od 14.12.2010. do 2.7.2013.: Zbog financijske nemogućnosti u rečenom razdoblju nismo izvodili radove u crkvi.

Završni radovi na crkvi izvođeni od 2.7.2013. do 20.10.2013.: Poslije 14. prosinca 2010. ostali su nam nezavršeni slijeći radovi:

Radovi na stolarskim instalacijama:  postavljanje ventilacije u crkvi, podnog grijanja, konektora i spajanje grijanja u crkvi sa kotlovnicom u župnoj kući.

Završni radovi na podu crkve: kameni pod u cijeloj ponutrici, i kamene stepenice u crkvi i na ulazu crkve s predviđenim podestom.

Radovi na oltarištu: izrada i ugradnja kamenog oltara, propovjedaonice i postolja za tabernakul

Završni radovi na elektroinstalacijama i postavljanje rasvjetnih tijela: četiri lustera, dvanaest lampinjona, osam različitih reflektora itd.

Razglas: Završni radovi na postavljanju prihvatljivog razglasnog sustava

Izrada klupa i drugi stolarski zahvati: Izrada klupa i izvođenje svih drugih stolarskih zahvata u crkvi (klupe uz zidove na crkvi, drveno pjevalište na koru, izrada i ugradnja sakristijskih ormara, izrada i ugradnja ispovjedaonice, podest ispod klupa i podest na oltaru za potrebe sedilisa).

Završni radovi na otvorima crkve: izrada i ugradnja prostora iza glavnih ulaznih vrata, izrada i ugradnja pomoćnih vrata na crkvi, izrada i ugradnja vrata na zvoniku.

Svi navedeni radovi izvodili su od 2.7.2013. do 20.10.2013.

Prijelaz s liturgijskim slavljima iz dvorane u crkvu

Povodom prijelaza iz župne dvorane u župnu crkvu nismo organizirali nikakve posebne svečanosti. U najjednostavnijem načinu prešli smo iz dvorane u crkvu: prenijeli misno ruho, liturgijske obrednike i predmete i otpočeli misna i liturgijska slavlja u crkvi.

Blagoslov ulaznih vrata i oltara

U nedjelju, 20. 10. 2013. imali smo svečanost blagoslova novog oltara u župnoj crkvi i novih, glavnih, crkvenih vrta.

Svečanost blagoslova bilo je uklopljeno u misno slavlje kojega smo organizirali skupa s početkom Pučkih misija.

Novi oltar i nova crkvena vrata blagoslovio je pučki misionar otac Zvonimir Vlah. Činom blagoslova prešli smo s misnim i liturgijskim slavljima iz župne dvorane u župnu crkvu.

Otvaranje blagoslovljenih vrata učinio je Ilija Skočibušić. Ilija je uradio umjetnički zahvat na vratima stoga smo ga počastili da ih on i u blagoslovu otvori i prvi uđe u crkvu.

Uz blagoslov vrata i oltara napisao sam: „Nadamo se da ćemo imati priliku u doglednoj budućnosti organizirati svečanost označenu prijelazom iz dvorane u crkvu, u kojoj ćemo pozvati goste, svećenike i sve druge osobe koji su sudjelovali u obnovi crkve. Dobro nam je znano u obnovi crkve sudjelovalo je više osoba i organizacija, inženjera, arhitekta, donatora, građevinskih i drugih majstora, radnika, pomagača i podupiratelja u različitim vidovima. Ovaj puta svima njima, skupno,  u ime cijele župne zajednice, u ime župnog ureda hvala. Stotine ih je kojima bi bilo potrebno reći osobno hvala, nadamo se da će se i to jedanput dogoditi kada organiziramo posvetu oltara ili posvetu crkve“.

Nezavršeni dijelovi u crkvi poslije 20.10.2013.    

Iako smo u crkvu iz dvorane 20. 10. 2013. preselili, ipak u crkvi nije sve do kraja završeno. Poslije preseljenja ostali su nam ne završeni dijelovi na pjevalištu i na oltarištu.  Na pjevalištu nismo do kraja završili stolarske zahvate, a na oltarištu: „Put u Emaus“ medaljon na oltaru, „Sedam darova Duha Svetoga“ na propovjedaonici, troplet na oltaru i propovjedaonici i tabernakulu. Od tabernakula uradili smo kameno postolje, a planirani tabernakul prema ideji gosp. Ilije Skočibušića ostao je da se uradi. Za sada su planirani dijelovi urađeni u stiroporu.

Zaključak

Obnavljati bilo što vrlo je mučno i teško. Kada se gradi nešto iz temelja, kada se dadne nekome mogućnost da gradi, obično ga se podržava i moralno i materijalno, i s viših i nižih instanca, plješće mu se. A kada se nešto obnavlja, obično se obnova i tijek radova promatra sa strane, svatko ima svoje stavove „kako bi i što bi“, a operativnost sa strane najčešće izostaje. Podrške nema ni od kuda, ili ako je ima, ona je privatna i skrivena od javnosti.

Od prijelaza u župnu dvoranu pa do početka obnove kruševske crkve čekali smo dvije godine. Je li to bilo vrijeme gubljenja, ili vrijeme tapkanja u mjestu, teško je reći. Ali dvogodišnje vrijeme bilo je vrijeme u kojem se trebala stvoriti potreba za obnovom i u kojem se trebalo doći do početnog novca za obnovu. Vrijeme od 24. 9. 2006. do 1. 2. 2008. možemo nazvati vrijeme priprema, ili vrijeme „tapkanja u mjestu“. Bilo kako ga nazvali, činjenica je da se od prijelaza iz crkve u dvoranu KPC (24. 9. 2006.) pa sve do 1. 2. 2008. s obnovom crkve nije moglo krenuti.

Početkom veljače 2008.  krenulo se s izvođenjem radova na obnovi crkve. Hvala Bogu i svim dobronamjernim ljudima koji su pomagali da se 20. 10. 2013., nakon više godina obnove, s liturgijskim i misnim slavljima iz župne dvorane moglo vratiti u župnu crkvu.

U obnovi crkve, od 24. 9. 2006. pa sve do 20. 10. 2013. bila su vremena avanture, vremena neizvjesnosti, vremena u kojima nismo znali kako će na kraju izići.