Biblijski izvještaj: Dok je Ilija iščekivao Gospodina Boga na ulazu u spilju, začuje kako mu prilazi jak vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi… Pomislio Ilija tu je Bog, snažan, drobi brda, lomi kamene, hridi. Ali Bog nije bio u vihoru ni u snažnom vjetru….

Razmišljanje: Rado bi i mi u životu vidjeli da nam se Bog pojavi kao vihor koji drobi sve ispred sebe. Ali, nije Bog oluja ni vihor. Mi smo prepuni oluje,  olujnoga vihora, ljuti na sebe, prigovaramo svakome. Oluja plamti iz naših usta. Mislimo, da upravo takvi trebamo i biti.

Pomislimo sve je oko nas mlitavo, sporo, nježno, to treba porušiti i nove odnose graditi. Treba graditi svijet oluje. Pomislimo potrebno je sve sravniti sa zemljom u olujnom vihoru, i početi iz početka. Mislimo da oluja može rastjerati zlo koje nas okružuje. Ali Bog ne bijaše u olujnom vihoru. Bog nije u tebi kada si kao oluja. Ljutita vika sa stisnutom šakom, s namrštenim borama na čelu, neće nam pomoći Boga naći. Boga ćeš naći u blagom i mirnom lahoru koji osvježava i tebe i sve ljude oko tebe.