Osnutak župe Kruševo | Župa Kruševo

Uvod

Da bismo mogli bolje shvatiti situaciju u Brotnju i u Blatskom kraju i razloge osnutka župe Kruševo, najprije ćemo se osvrnuti na osnutak novih župa u okolici Kruševa, koje su prouzrokovale čežnju tadašnjih župljana Kruševa za osnutkom svoje župe.

U to vrijeme, poslije Prvog svjetskog rata želju za svojim župnim zajednicama izražavala su i druga mjesta, ne samo Kruševo. Nekima je pošlo za rukom, nekima nije, da uspiju organizirati narod i uspostaviti odnose s Biskupijom s opravdavajućim razlozima koji bi vodili do osnutka pojedine župe.

1. Osnutak župa u broćanskom dekanatu

1.1. Premještanje župnog centra iz Gradnića u Čitluk

Tadašnji (1918.) broćanski fra Paško Martinac je pokušao župno središte broćanske župe iz Gradnića premjestiti u Čitluk. Čitluk je tada postajao središte Brotnja. Čim su Gradnićani i Paočani čuli da se nešto priča o prelasku župnika iz Gradnića u Čitluk, odmah su napisali pismo sa zahtjevom da se prijenos župnog središta iz Gradnića ne prenosi u Čitluk. Tražili su da župnik i župski ured ostane gdje je i do tada bio. Ideju o premještanju župnika na svaki su način nastojali omesti. Iako nisu uspjeli fizički spriječiti odlazak župnika i kapelana u Čitluk, ipak su nastojali spriječiti da se iz njihova mjesta odnesu župne matice i kip sv. Blaža. Zbog ovih događaja fra Paško Martinac tužio se i Ordinarijatu da mu se stalno prijeti zbog toga što je došao u Čitluk. Stanovnici Čitluka obratili su se na Ordinarijat 13. 3. 1921. Pisali su o njihovim stavovima u svezi s događanjima u Brotnju a i o pokušajima da se gradi samostan u Čitluku. U svrhu gradnje samostana traže da im se odobri molba o gradnji samostana.

Da bi se stanje na području Čitluka i Gradnića smirilo odlučeno je (1922.) da se osnuju dvije nove župe: Gradnići i Čitluk. Ordinarijat je upozoravao fra Pašku da nastoji smiriti stanje u župi, a fra Paško odgovara ordinarijatu da on osobno u svim događajima u Brotnju ne vidi svoju krivnju, nego naprotiv ističe da je sva ta situacija vrlo loše utjecala i na njegovo materijalno stanje, te da je pao na prosjački štap. Takva tužna situacija u Brotnju trajala je sve do ranih 30-ih godina.

1.2. Osnutak župe Dobro Selo – Ploče – Tepčići

Mještani mjesta Slipčići i Dobro Selo 1918. god. poslali su na Ordinarijat molbu u kojoj traže da se odijele od središta u Gradnićima i da se za njih osnuje nova župa. Njihova molba bi uslišana te biskup Mišić 2. 5. 1918. osniva župu Dobro Selo s privremenim sjedištem na Dobrom Selu u obiteljskoj kući kod Miloša. Za župnika je imenovan fra Tomo Zubac. Dobroseljani su nakon dekreta odmah htjeli graditi župnu kuću ali s tim se nije slagao novi župnik fra Tomo. Zbog toga ga Dobroseljani tuže biskupu Mišiću radi njegova ponašanja oko gradnje i traže da on utječe na župnika kako bi se angažirao u gradnji.Ali novi župnik nije popuštao jer je tražio da se dođe do trajnog rješenja kako kasnije ne bi bilo problema u gradnji.

Nakon smirivanja stanja u Brotnju nastala zbog premještanja župnog središta stare župe Brotnjo u Čitluk, te s tim povezano, osnivanja župa Gradnići i Čitluk, stanje se u Brotnju pomalo počelo smirivati. Poslije smirivanja situacije u središtu Brotnja započelo se više govoriti o novoosnovanim župama i o sređivanju stanja u njima. Tako je bilo i s novoosnovanom župom sa sjedištem na Dobrom Selu. U potražnji boljega rješenja središte novoosnovane župe premješteno je sa Dobrog Sela na Tepčiće – Ploče. Župa je konačno dobila i svoj naziv; neće se zvati Dobro Selo, nego Ploče. Nakon tog prelaska s Dobrog Sela na Tepčiće župnik fra Tomo je uvidio i odlučio da se može početi s gradnjom župne kuće na Tepčićima, za što je i zatražio podršku mjesnog biskupa. Župna kuća na Tepčićima brzo je napravljena tako da se blagoslov župne kuće mogao obaviti već 4. 1. 1925.

1.3. Ponovna uspostava župe Gradnići

U tijeku 1918., pokušalo se središte stare župe Brotnjo premjesti iz Gradnića u Čitluk. To je učinjeno zbog toga što je Čitluk postajao središte Brotnja, pa se htjelo da i župno središte bude u Čitluku. Takve ideje Gradnićani nisu prihvatili te su tražili od biskupa Mišića da im se ne dokida župa i da se ne premješta centar u Čitluk, nego neka ostane gdje je i dosada bio. Ordinarijat nije uslišao njihovu molbu i premjestio je središte u Čitluk. Gradnićani i Paočani su na svaki način pokušali zadržati župnika fra Pašku Martinca da ostane u Gradnićima, i kad to nisu uspjeli, pokušali su zadržati kip sv. Blaža i matične knjige. U njihovim nastojanjima pomagao im je fra Gojko Penavić, tada kapelan u Čitluku. Stanje se sredilo četiri godine kasnije, 1922. Tada su osnovane dvije nove župe Gradnići sa sjedištem u Gradnićima i Čitluk. Obadvije župe su počele djelovati s novim župnim maticama. Ni jedna od njih nije sačuvala naziv stare župe Brotnjo. Za prvog župnika novoosnovane župe Gradnići imenovan je fra Gojko Penavić, a za čitlučku župu imenovan je župnikom fra Paško Martinac.

1.4. Osnutak župe Gradina

U osnivanju novih župa u Brotnju 1918. osnovana je 2. svibnja nova župa Blizanci sa sjedištem u Blizancima, (dekret br. 323/1918.). Za prvog župnika imenovan je fra Bono Andačić.

Odmah se pokazalo da se i u osnivanje župe Blizanci kao i u osnivanju župe Dobro Selo i premještaja središta stare župe Brotnjo iz Gradnića u Čitluk ušlo na brzinu, nepripremljeno i ne organzirano. Po osnivanju novih župa odmah je nastao problem razgraničenja između župa, kome će koje selo pripasti, a bilo je problema i zbog naziva novih župa. Da bi se stanje u Brotnju barem donekle smirilo u ožujku 1922. god. sastali su se župnici i uglednije osobe iz Čitluka, Blizanaca i Dobrog Sela i raspravljali o teritorijalnoj razdiobi župa.

Nakon spomenutog sastanka župnik u Blizancima fra Jako Križić zatražio je od Ordinarijata da se izda dozvola za gradnju nove župne kuće, te traži novu lokaciju za župno središte. Fra Jako navodi u molbi da se “bez stroge mjere” neće ništa postići.

Glede Gračana i početnom formiranju župa nije se planiralo da Gradac pripadne župi Blizanci, nego Čitluku, takvo je i raspoloženje bilo kod Gračana. No kada se krenulo u razgraničavanje župe Dobro Selo i Blizanci počelo se uviđati da bi bilo dobro da Gradac pripadne župi Blizanci. Takvu ideju većina Gračana nije prihvaćala. Konačno kada su vidjeli da se od njih traži da pripadnu župi Blizanci Gračani su dali svoje uvijete: prvi je bio da se župno središte gradi na razmeđu sela (tamo gdje je sada izgrađeno) i drugi uvjet da se župa ne zove „Blizanci“ nego „Gradac – Blizanci“.

Prvi uvjet Gračana riješen je tako da je dana mogućnosti i Blizančanima i Gračanima da ispune svoje želje. Naime rečeno je jednima i drugima da započnu s gradnjom župne kuće time i župnog središta i to tamo gdje smatraju da bi trebalo biti župno središte. Blizančani su imali svoju planiranu lokaciju za župno središte, a Gračani svoju. Gračani su odmah započeli i u gradnji napredovali. Brzo su s podrumom izišli na površinu, a Blizančani nisu bili ni započeli. Kako se vidjelo da Gračani s gradnjom napreduju župnik fra Ilija Rozić je pristao da župno središte bude gamo gdje su Gračani započeli gradnju župnog središta.

Gradnja župne kuće završena je koncem 1929. god. Radovi su započeti za vrijeme župnikovanja fra Jake Križića, a završeni za vrijeme fra Ilije Rozića. Nakon završetka gradnje župnog centra nastao je problem jer stanovnici Blizanaca i Krućevića nisu nikako htjeli dolaziti u novi centar, ali nisu bili zadovoljni ni Gračani jer im se nije ispunio onaj drugi uvjet o nazivu župe. Svoje nezadovoljstvo Gračani su izrazili i pismom Ordinarijatu u Mostaru: “da se definitivno dade ime župe jer nitko neće davati za uzdržavanje kuće”. S promjenom naziva župe oduljivalo se sve do 1966. i konačno je to pitanje riješio biskup Petar Čule i župu nazvao ni „Blizanci – Gradac“ ni „Gradac – Blizanci“ nego „Gradina“.

2. Osnutak župe Kruševo

2.1. Okolnosti koje su utjecale na osnivanje nove župe u Kruševu

Vidjevši da se osnivaju, od starodrevne broćanske župe, nove župe u Čitluku, Gradnićima, Pločama i Gradini, pobudila se i ideja u Kruševljanima kako bi i oni mogli imati svoju župu i župnika.

Pitanje Sretnica i Sretničana: U pobuni protiv ideje da se prenese centar župe iz stare župe Brotnjo iz Gradnića u Čitluk vrlo aktivno su sudjelovali s Gradnićanima i Paočanima i stanovnici sela Sretnice. Vidjevši da je to 1922. god. uspjelo Gradnićima i Paočanima da formiraju novu župu Gradniće, Sretničani su ostali ne pripadajući ni tamo ni amo, ni jednoj župi. Ustvari, bilo je određeno da pripadnu župi Čitluk, ali to nisu prihvaćali i nisu htjeli ići tamo na misu, te su tako i dalje nastavili ići na misu u Gradniće. Sa župnikom i župom u Gradnićima su komunicirali kao da su župljani župe Gradnići.

Što se tiče župe Ljuti Dolac, pri osnivanju novih župa u broćanskom kraju, ta župa nije dirana pa se činilo kako bi bilo dobro da se od rubnih krajeva broćanskog kraja rubnih krajeva ljutodočke župe ocijepe rubna sela i da se stvori nova župa.

Pitanje Krivodola: u času formiranja župe na Dobrom Selu, odnosno na Pločama (Tepčići) stanovnici sela Krivodol imali su sklonost pripajanju župi Ploče. Pri samom osnivanju župe Ploče 1918. god. Krivodoljani su revno surađivali s novoosnovanom župom, iako su pripadali župi Ljuti Dolac.

Svi ti pomaci granica nastali osnivanjem novih župa ostavili su svoga traga i na drugim selima današnje kruševske župe, tj. na Čulama, Podgorju i Selištima. I oni su preferirali da ne idu više u župu Ljuti Dolac, nego su počeli razmišljati pa zašto i oni ne bi mogli imati svoju vlastitu župu koja bi im bila bliža.

Početna ideja je bila da se Krivodol priključi župi Dobro Selo, a Sretnice župi Gradnići, a ostala sela da ostanu u župi Ljuti Dolac.

Kad se krenulo u samu ideju oko formiranja župe Kruševo, počeli su raditi pojedini „apetiti“ koji su bili više smutnja nego li konstruktivna rasprava. Jedni su u Kruševu počeli razmišljati da se osnuje ne jedna nego dvije župe: jedna da se zove „Gornje Kruševo“ i pripadala bi joj sela Sretnice i Podgorje. Središte „Gornjeg Kruševa“ u tim raspravama bilo bi na Sretnicama. Druga župa bi se zvala „Donje Kruševo“ i pripadala bi joj sela: Čula, Selišta i Krivodol.

Ali kako obično biva, stvari se nisu odvijale onako kako je tko raspravljao nego su pošle u pravcu osnivanja jedne župe Kruševo. U formiranju jedne župe složili su se Podgorčani, Selištani, Krivodoljani i Čulani. Sretničani su ostali po strani, nastavili su komunicirati s Gradnićima iako im nisu po župnoj raspodjeli pripadali. Kao uvjet pristanka četiri navedena sela da se osniva jedna župa, računalo se da će i Sretničani pristati, bio je da župno središte bude u strogom zemljopisnom centru između sela, da središte od krajnjih kuća u Čulama, Krivodolu, Podgorju i Sretnicama bude isto. Poslije izrečenih uvjeta pošlo se u potražnju takva mjesta.

2.2. Izviđanja mjesta za novu župnu crkvu i stan

Prvi dokument o namjeri da se osnuje župa Kruševo nalazimo u arhivu Biskupskog ordinarijata u Mostaru već 3. 1. 1921. pod protokolom br. 13/1921. Spomenuti spis je “sastavljen u Čulama”. Kao predmet navodi se “ustanovljenje podesnog mjesta za novi župni stan i župnu crkvu”. U ime biskupa bili su prisutni don Marijan Kelava i o. fra Jerko Boras. Spomenuta dvojica načinili su zapisnik koji se čuva u arhivu Ordinarijata. Na sastanku su bili prisutni:

Iz Podgorja Filip Hrste zastupnik, Andrija Vidačak meldžus, Ivan Božić, Stipe Božić, Filip Vidačak, Ivan Hrste i Marko Marić.

Sa Sritnica: nije bio nitko.
Iz Čula: Mijo Begić glavar, Jure Čule p. Ilije, Jure Čule Antin, Stojan Čule Grgin, Mijat Džeba, Danko Čule i Mijo Petrović.
Sa Selišta: Rotko Gabrić zastupnik, Ilija Gabrić, Ivan Mandić, Andrija Mandić, Mijo Mandić, Ivan Puce, Ante Puce, Stipe Puce, Ivan Rozić, Pero Rozić, Jure Ćorić, Ilija Ćorić, Mirko Ćorić, Jakov Puce, Jozo Pervan, Ivan Gabrić i Tomo Gabrić.
S Krivodola: Ante Marijanović zastupnik, Nikola Tomić, Ivan Smiljanić, Stipan Smiljanić, Nikola Marijanović, Andrija Marijanović, Frano Marijanović, Pero Marjanović, Frane Vidačak, Pero Vidačak, Jure Vidačak, Mate Vidačak, Ivan Pušić, Nikola Pušić i Ivan Tomić,
Župnik: O. Pile Bebek na prolazu bio..

Iz spisa se vidi da se razmišljalo o dva mjesta gdje bi se gradila crkva i župni stan:

Prvo mjesto je predložio glavar Mijo Begić, a nalazi se uz cestu i okrenuto prema sjeveru i odmaknuto je od “čopora kuća” sela Selišta (Kruševo). Sastavljači zapisnika za to mjesto kažu da bi se uz dosta nadnica dalo “iskrčiti za vinograd i bašče za župnika po 2 dunuma, i seljani bi ustupili 2 vrtlenjka, oba pol dunuma”.

Što se tiče župnog stana, on bi se pravio blizu jedne rupe tako da bi mogao biti i podrum bez velikog kopanja. I dalje se opisuje sve ono što bi bilo prikladno i lijepo napraviti. Zapisničari navode da su za ovo mjesto “seljani iz

Krivodola, 60 kuća, koje stoje priličito dobro, a udaljeni su 3/4 sata;
Seljani iz Čula sa 39 kuća, udaljeni pol sata;
onda Selišta-Kruševo – sa 25 kuća, a udaljeni su 7-10 časa”.
Na ovo mjesto ne pristaju sela Podgorje i Sretnice.

Drugo mjesto su Stećci. Opisujući se lokacija piše: „Stećci, mjesto od ceste zapadno k Blatu, udaljeno 10 časova zove se ‘Stećci’ jer se tu na jednoj ledini među vinogradima i ogradama nalazi staro greblje sa većim stećcima, u zadnje doba urednije ograđeno. Par koraka od ovog greblja nalazi se staro kršćansko greblje sa starodrevnim hrastovima.” Dalje, opisujući predviđenu lokaciju i mjesto Stećke piše: „… koje je blizu groblja Mekovac, a udaljeno je od prvog mjesta “najpolaganije hodeći 10 časa”. Protiv ovog mjesta su odmah u početku bili Krivodoljani i na to mjesto nije došlo 15 Krivodoljana, jer su se izjasnili da su samo za prvo mjesto. Seljani bi za novi župni stan darovali Stećke, tj. “staro greblje sa stećcima, kraj koga bi se vremenom imala buduća žup. crkva, da to uz nju kao šamatorije bude privezano, a drugo greblje par koraka za ukopište udaljeno, da za vrijeme vrućina služi da se sv. misa onde govori”. Kraj Stećaka nalazi se neka ledina koja ima kamena koji bi se bez velika troška mogao izvaditi i ugraditi u zgrade koje će se praviti u budućnosti na tom mjestu. A u isto vrijeme dobila bi se dobra bašča od 6-7 dunuma za župnika. U spomenuti posjed uvukla se ograda Joze Šušćevića, ali su se dogovorili da će otkinuti od ograde cijeli uvučeni dio “da iziđe lijepa početvorina, da se onda odbije put kraj ograde, koji sada ide sredinom rečenog terena”.

Biskupovi povjerenici don Marijan Kelava i fra Jerko Boras i svi izaslanici složili su se da je ovo mjesto “sto po sto” bolje od prvoga mjesta. Kao glavni razlog navodi se “što je zaštićeno ogradama, te nije burevito kao ono u Kruševu, i što ovde ima oltar u greblju, gdje bi župnik uvijek mogao držati sv. misu dok se crkva ne podigne; a i stoga, što su ovo mjesto ‘Stećke’ i stari misnici kao najpodesnije označivali, što imenice spominju p. O. Andrija Šaravanja”. Ovom mjestu su se jedino protivili Krivodoljani, a ima ih 60 kuća, jer im je to mjesto udaljenije od sela “10 časa”, te bi tako imali sat vremena hoda do crkve. Sva druga sela Čula s 39 kuća, Selišta-Kruševo s 25 kuća, Sritnice 24 kuće i Podgorje s 27 kuća, bili su skloni da se župna kuća i crkva gradi na Stećcima.

Nakon što su dobro i temeljito pregledali Stećke, ponovno su se vratili u Kruševo i ponovno pregledali s Krivodoljanima, ali se nikako nisu mogli s njima usuglasiti. Sela Čula, Selišta i Krivodol bi prihvatili i tu lokaciju, ali Sritničani i Podgorjani tu soluciju ne prihvaćaju i u tom slučaju bi prvi ostali pri župi Gradnići, a drugi pri župi Ljuti Dolac.

O. Pile Bebek iznio je svoje privatno mišljenje i rekao “sve da se sutra načini najljepša kuća u Kruševu, da nema sile, koja bi ga mogla privezati ondje na buri stati; ako bi morao župnikovati ovde, radje bi se sklonio u čiju privatnu kuću”. Protiv Stećaka nema ništa protiv, dapače odobrava gradnju na tom mjestu.

Krivodoljane je pokušavao nagovoriti glavar Mijo Begić da se slože sa Stećcima i za svrhu gradnje na Stećcima davao je “2000 K s nadnicama kod temelj. kamena za ručak vola, ali sve je bilo bez uspjeha – Krivodoljani ne popušćaju”.Nadalje, biskupovi delegati u svezi s Krivodoljanima daju savjet “stvar decidirati odmah, ne bi bilo dobro, jer bi Krivodoljani u tom slučaju mogli prići k Dobroseljanima, koji već grade crkvu i reflektiraju na Krivodoljane”.

Na kraju don Marijan i fra Jerko zaključuju “jedino podesno mjesto za novi žup. stan jesu ‘Stećci’, te da se par dana otegne sa odlukom, ne bi li se i Krivodoljani za to malo pridobili. U ostalom ostavlja se sve mudrom sudu presv. g. biskupa”.

2.3. Nastojanja oko zemljišta i gradnje

Preko župnog ureda Ljuti Dolac na Ordinarijat se obraća Marko Ćorić pok. Ivana s molbom da bi mu “udjelio nekoliko metara zemljišta za nužno dvorište, a on će prema sjeveru zapadu u zamjenu dati još viši komad zemljišta”.Ostali dio zemljišta za župni stan i crkvu darovali su Jozo Sušac i Grgo i Šima Ćorić. Zauzvrat za darovanu zemlju zatražili su da se svake godine jedanput za njih ima oglašena misa. Za spomenuto zemljište Stećak zatraženo je od “agrarne direkcije” 10. 1. 1922. da se provede prenošenje zemlje koju daruju mještani Kruševa u korist “mjesta za župni stan”.

Dalje u arhivu Ordinarijata nalazimo na nastojanja Ordinarijata da na spomenutom zemljištu sagradi župnu kuću kako bi novi župnik mogao doći u župu.

Glede izgradnje župne kuće, otegnulo se, nije išlo sve po redu. Iako nedovršena župna kuća useljena je 1924. Tim useljenjem započela je s djelovanjem župa Kruševo.

2.4. Dekret o osnivanju župe Kruševo

Dekret o osnutku župe Kruševo izdan je 13. 5. 1924. Istoga dana sa izdanim dekretom obaviješten je župnik u Ljutom Docu fra Pilu Bebeka slijedećim riječima: “Ovim Vas izvješćujemo da smo konačno u Kruševu, do sada filijala Vaše župe, otvorili novu župu, kojoj će pripadati sljedeća sela: – Podgorje, Kruševo – Čula, Krivodol, Sritnice i Selišta.

Poštovani oče! Vi ste dosada pastorizirali sela nove župe Kruševo. Vaša pastorizacija bila je vrlo marna, dostojna sluge Božjega. Mi smo bili i ostajemo s Vama vrlo zadovoljni. Stoga saopćavajući Vam konačnu razdiobu župe, na dosadanjem Vašem mučnom i požrtvovnom radu od srca Vam zahvaljujemo; Vašega zaslužnoga rada in cura animarum vazda se sa ugodnošću sjećamo. Molimo se Bogu, da Vas još dugo poživi, ujedno, da Vas nebeskim milostima nadari, da Vam cijeli život i unaprvo ko i dosada bude posvećen Bogu, sv. vjeri, vremenitom i vječnom dobru naroda!”

2.5. Pristup Ordinarijata u osnivanju župe Kruševo i osnivanju susjednih župa. Glede osnivanja župe Kruševo i okolnih župa koje su osnovane 1918. Uviđamo da je Ordinarijat napravio promjenu u pristupu.

U Brotnju su župe osnovane, imenovan župnik, koji je bio smješten u privatnim kućama dok se ne bi izgradila župna kuća. Obično su u spomenutim župama od osnivanja do izgradnje župne kuće nastajali veliki neredi u svezi s lokacijom gdje će se graditi kuće i kasnije župne crkve. S pronalaskom odgovarajuće lokacije i s izgradnjom župne kuće na Gradini i na Ploče – Tepčićima odaljivalo se više godina.

Da bi se nepoželjne igre i svađe u narodu izbjegle u Kruševu s osnivanjem župe Ordinarijat postupa posve u drugom stilu. Sve detalje od traženja mjesta župnom središtu, do imenovanja župnika vodi i organizira Ordinarijat. U ime Ordinarijata na terenu su djelovali don Petar Čule, fra Pile Bebek i fra Zlatko Sivrić. I jedna i druga taktika kada se pogleda s jedne određene povijesne distance ima svoje pozitivne i negativne strane. Prva je dobra jer su župljani u Brotnju sami gradili svoje župne kuće, a negativno je to što se nisu mogli dogovoriti gdje će graditi, jer je svatko želio da se gradi u njegovu mjestu. Što se tiče župe Kruševo, pozitivno je da su se izbjegle velike svađe i prepirke, a negativno je to što se župna kuća izgradila, a premalo su se angažirali župljani Kruševa, pa se imao osjećaj da je Ordinarijat obvezan sagraditi župnu kuću. Naime u izgradnji župne kuće u Kruševu Ordinarijat je smatrao da su njegovi poslovi samo organizacijske naravi, a financiranje izgradnje župne kuće da trebaju preuzeti domaćinstva Kruševa. Kruševljani su se ponašali s idejom „stvar je preuzeo Ordinarijat, oni imaju para pa će oni kuću i napraviti“. S poteškoćama, ipak je kuća zagrađena, a u njoj su izrađene dvije prostorije kao nužni smještaj župnika.

Zaključak

Iz korespondencije u arhivu Biskupskog ordinarijata Mostar može se vidjeti da su sve okolne župe nastale traženjima njihovih župljana, ili protivljenjima župljana susjednih župa (Gradnići – Čitluk). Što se tiče župe Kruševo, nigdje ne nalazimo neku molbu koju su sami župljani napisali za osnutak nove župe. No iz usmene predaje postoje saznanja kako su do ideje o osnivanju župe Kruševa došli sami Kruševljani i da su svoje ideje i zamolbe usmeno prosljeđivali preko domaćeg sina svećenika don Petra Čule. U ona vremena bilo je stvoreno ozračje o osnivanju župa. Takvo ozračje došlo je i u Kruševo. Kruševljani su razmišljali slijedom logike: kada mogu susjedna mjesta imati svoju župu pa zašto ne bi i mi. Pisanog traga o početnim koracima, kao molbi župljana o osnivanju župe u Ordinarijatu nema, ne može je ni biti jer je sve rađeno usmenim putem. Svakako ideju o osnivanju župe Ordinarijat je prihvatio i proslijedio. Ordinarijat je učinio dobro što je sve vodio kako ne bi došlo do velikih svađa koje su se događale u okolnim župama.

Župa je osnovana! Bilo je u početku nekih protivljenja u svezi potražnje lokacije za župno središte te oko izgradnje župne kuće, ali to su sastavni dijelovi početnih koraka.

Imenovani su prvi župnici Kruševa: fra Lazar Čolak, fra Bazilije Senjak, don Ante Romić… Biskupijski arhiv i usmena narodna predaja govore o njihovoj spremnost i zauzetosti u pastoralnom radu, i brizi za župnu zajednicu.