Pod - kopanje i nasipanje

Pod crkve prije obnove bio je popođen Teraco pločicama. Pred obnovu planirali smo po postojećim pločicama postaviti podno grijanje, estriš i završno podni kamen. Mislili smo da je podloga postojećih podnih pločica urađena prema građevinskim pravilima. Kopajući temelje za novi kor vidjeli smo da moramo mijenjati cijelu podnu podlogu u crkvi. Podloga ispod pločica bila je od dva do pet centimetara od podnog maltera, ispod toga je bila klačarda izmiješana s kamenom šakavcem do desetak centimetara debljine, slijedila je crvenica zemlja. U zahvatu skidanja poda morali smo ići sve do tvrde podloge ispod crvenice zemlje. Radove na skidanju staroga poda započeli smo 2.4.2009. Skidanje smo obavljali s dva mala rovokopača i jednim malim bagerom. Da bi mogli obavljati sve potrebne radnje u crkvi, odmah poslije skidanja staroga poda i podloge morali smo nasipati novu podlogu i izlijevati podnu armirano betonsku deku. Podlogu smo nasipali pijeskom s Bišća Polja. Kako smo uvozili pijesak u crkvu tako smo ga odmah s valjkom valjali. Sve skupa je navezeno četrnaest kamiona pijeska.

52 Photos

Pod - betoniranje

U postavljenim fotografijama prikazano je betoniranje novoga poda u crkvi. Pripremni radovi za postavljanje armirano betonske deke započeti su 10.6.2009., a betoniranje 16. lipnja. Beton za podnu deku dovezen je mikserom iz poduzeća „Potok“ – Paškić s Uzarića. Beton je malim ultom uvožen u crkvu. Betoniranje je izvođeno dva radna dana.

16 Photos

Pod - kamen za pod

Polovicom lipnja 2013. dovezena je i istovarena prva tura kamena za pod u crkvi. Kamen je dostavljan u više navrata, zadnja tura dovezana je 6. kolovoza, bile su to stepenice za plato ispred crkve. U odugovlačenju s postavljanjem kamena, onoga časa kada je istovarena prva tura pojavila se nada da će se uskoro i s postavljanjem kamena na pod započeti.

8 Photos

Pod - postavljanje podnog kamena

Odlučili smo da kamen u crkvi postavlja Željko Marić. Radovi na postavljanju kamena započeli su 2.7.2013. Završeni su 31. srpnja. Sa Željkom je radio Slaven Aničić.

23 Photos

Pod - sadašnji izgled

Na više postavljenih fotografija prikazan je sadašnji izgled kamenog poda uklopljen s drugim interijerom po crkvi.

55 Photos

Uvod

Pod crkve prije obnove bio je popođen Teraco pločicama 20 x 20 pločama u tri boje. Pred obnovu planirali smo po postojećim pločicama postaviti podno grijanje, estriš i završno podni kamen. Mislili smo prije početka radova da je podloga postojećih podnih pločica urađena prema građevinskim pravilima. Kopajući temelje za novi kor vidjeli smo da moramo mijenjati cijelu podnu podlogu u crkvi. To je zahvat kojega nismo prije obnove stavljali u predračunske cijene. Vidjevši što je ispod pločica, nije nam bilo izbora morali smo podnu podlogu u cijeloj crkvi izbaciti van. Podloga ispod pločica bila je od dva do pet centimetara od podnog maltera, ispod toga je bila klačarda izmiješana s kamenom šakavcem do desetak centimetara debljine, slijedila je crvenica zemlja. U zahvatu skidanja poda morali smo ići sve do tvrde podloge ispod crvenice zemlje.

Skidanje starog poda

Radove na skidanju staroga poda započeli smo u četvrtak 2. 4. 2009. Skidanje smo obavljali s dva mala rovokopača i jednim malim bagerom. Materijal smo izvozili van na kamion i odlagali ga pri Polju na dnu seliške ulice.

Sa skidanja poda lađe prešli smo 6. travnja na skidanje poda u svetištu. Rad oko skidanja podova u lađi i svetištu završili smo 7. travnja.

Pod u sakristiji skidali su ručno Dario Vidačak i Dragan Ćorić 22. i 23. travnja. Pod u zvoniku skidali smo također ručno u rujnu 2011., skidao ga je Mario Lončar.

Nasipanje poda i izlijevanje armirano betonske deke

Da bi mogli obavljati sve potrebne radnje u crkvi, odmah poslije skidanja staroga poda i podloge morali smo nasipati novu podlogu i izlijevati podnu armirano betonsku deku.

Podlogu smo nasipali pijeskom s Bišća Polja s majdana Berke Miljke. Pijesak je kamionom dotjeravao Ivo Bevanda, kipovao ga ispred crkve, a s malim ulotom smo ga uvozili u crkvu. Kako smo uvozili pijesak u crkvu tako smo ga odmah s valjkom valjali. Sve skupa je navezeno četrnaest kamiona pijeska.

Poslije nasipana pijeska zbog postavljanja cijevi za potrebe klime u crkvi, te zbog radova koje je Promark izvodio na Hidroelektrani oduljivalo se s radovima na crkvi. Umjesto da radovi s armirano betonskom dekom krenu početkom svibnja, kako je bilo planirano, započeli su tek 10. lipnja. Iz dana u dan na u telefonskim pozivima čule su se riječi: „doći ćemo sutra, započet ćemo sutra, zakrčeni smo s radovima“ Sutra po sutra, došlo se do 10. lipnja, bilo je to mučno čekanje i oduljivanje s radovima.

Pripremni radovi za postavljanje armirano betonske deke započelo je 10. 6. 2009. Radove su započeli izvoditi Franjo Lončar i Goga Vidačak. S postavljanjem željeznih mata za armirano betonsku deku završeno je 14. lipnja. Slijedilo je ponovo dva dana eskiviranja radnika Promarka na druge bauštele. U jutro bi radnici došli u crkvu raditi, oko deset ili jedanaest sati im se kaže da idu na drugu bauštelu. Poslije, ponovnog čekanja, betoniranje podne armirano betonske deke započelo je 16. lipnja. Beton za podnu deku dovezen je mikserom iz poduzeća „Potok“ – Paškić s Uzarića, a malim ultom je uvožen u crkvu. Betoniranje je izvođeno dva radna dana.

Skidanje poda u zvoniku

Kad je god u pitanju obnova, nije moguće jedan zahvat učiniti odmah u cijelosti, uvijek se nešto pojavi kao neka nepredvidiva prepreka. Tako je bilo i sa skidanjem poda u cjelokupnom tlocrtu crkve. Onoga časa kad smo skidali pod u lađi, svetištu i sakristiji nismo mogli skinuti pod i u zvoniku. Odlučili smo „neka stoji za buduće zahvate“, i to „buduće“ došlo je na red 29. 9. 2011., ali i tada su nam se pojavile poteškoće s tvrdoćom poda u zvoniku. Pod je bio u cijelosti od kamena; štemati, razbijati, spustiti pod za koji centimetar bio je veliki problem, a trebalo ga je spustiti 20 cm. Radove na skidanju poda u crkvi izvodio je Mario Lončar. Bilo je nemoguće ištemati pod u jednom radnom zahvatu, s prekidima od 29. rujna pa sve do 17. listopada u sedamnaest radnih poslijepodneva (od 17,00 sati do 20,00) Mario je štemao i spustio pod prema visini poda u svetištu crkve, a 17. listopada pod su betonirali: Mile Pušić, Kusur i Elvri. Fasaderske radove u zvoniku uradili su: Dževad, Seno i Eso.

Stepenice prema svetištu

Pri izlijevanju poda u crkvi, stepenice između svetišta i lađe crkve nismo odmah izlijevali, ostavili smo kosinu od visine poda svetište prema podu lađe crkve. Bilo je razloga da smo tako učinili. Sve od lipnja 2009. pa sve do listopada 2011. ostala je kosina između poda svetišta i lađe crkve. Pripreme za izlijevanje stepenica izveli smo 8. listopada, a betoniranje 10 listopada.  U betoniranju su sudjelovali Mile Pušić, Danko Lončar s malim ultom, Mario Lončar, Kusur i Elvir. Cjelokupne radove oko stepenica radili smo iza radnog vremena. Radnici iz Promarka bi dolazili iza 17,00 sati i radili sve do 20,00 sati.

Plato ispred glavnih ulaznih vrata

Sve do listopada 2011. Ispred ulaznih vrata nije bilo nikakva plato. Ostavili smo kosinu i neurađen prostor zbog čestog ulaženja u crkvu sa strojevima. Plato pripremali, šalovali za betoniranje od 11., do 14. listopada, a izlijevanje smo učinili 15. 10. 2011. U betoniranju su sudjelovali: Mile Pušić, Franjo Lončar, Mario Lončar, Dario Pušić i Zdravko Pušić. Izlijevanje je učinjeno od 17,00 do 20,00 sati

Stepenište ispred zvonika

U tijeku izvođena podnih betonskih radova u crkvi ostalo nam je izvesti i betonske radove na stepenicama prema zvoniku i stepenicama „sretničkog ulaza“. Radove na rečenim stepenicama izvodili: Kamilo, Mate, Drago i Ivan Rozić. Sve radove je organizirao Kamilo, on je sazivao radnike prema potrebi. Izvođenje radova započelo je 5. 3. 2013. i izvodilo se u više navrata.

Završni radovi na podu

Pripremu za završni radove na podu crkve započeli smo 16.1.2012. Tada su Mladen Šimić i Mile Pušić premjeravali pod crkve, određivali točne pozicije klupama, poziciju kamenog prstena (bordure) oko klupa. Od tog vremena pa sve do početka slijedeće godine zbog nedostatka novaca nismo mogli ništa činiti.

Estriš

Početkom 2012. razgovarali smo s predstavnicima Tehnozaštite, o njihovoj mogućnosti ugradnje cijevi za podno grijanje, kalolifera i estriša na poček. Od razgovora u siječnju 2012. zbog nemogućnosti rada u siječnju i veljači (bili su visoki snjegovi), te zbog radova na drugim bauštelama oduljivalo se s navedenim radovima.

U svibnju 2012. postavljene su cijevi za podno grijanje. Poslije postavljanja podnih cijevi trebalo je odmah postaviti i estriš. S estrišom se zatezalo sve do lipnja 2012. Konačno, da se postavljene cijevi na podu crkve hodanjem ne bi uništile estriš smo postavili s posuđenim novcem.

U pripremu s estrišom krenuli smo 8.6.2012. Dovoženje materijala za estriš organizirao je Mile Pušić. Dotjerao je: pijesak, stiropol za oltar i kor, mate za estriž, potrebnu tekućinu i role. Postavljanje estriša učinjeno je 9. i 11. lipnja 2012. Prvi dan postavljen je estriš u lađi crkve, a drugi na oltaru, koru, stepenicama ispred oltara i platou ispred crkve. Estriš su postavili radnici poduzeća „Domena“ Dragana Knezovića.

Ponude za postavljanje kamena

Nije nam išlo od ruke krenuti u rad s postavljanjem završnih radova na podu crkve. Novaca nismo imali, vrtjeli smo se u krug, pisali smo zamolbe za donacije i tražili prihvatljive ponuđivače.

Ponude: Razgovor o ponudi započeli smo 19. 1. 2012. i tada smo razgovarali s Markom Rozićem, s Radom Šaravanjom (A.G.Kamen – Široki Brijeg) i Veselkom Milićevićem (Gračine – Ljubuški). Dalje od razgovora i poslanih ponuda u siječnju 2012. pa sve do siječnja 2013. nismo bili u mogućnosti ništa učiniti.

Prije nego smo se odlučili za izvođača radova na podu crkve obilazili smo nekoliko mjesta gdje su planirani ponuđivači izvodili radove. Stil i način rada Marka Rozića i Veselka Milićevića smo poznavali, Rade Šaravanje manje. Rade je radio spomenik poginulim braniteljima u Kruševu, na tom djelu nam je bio poznat, a zbog radova u crkvi išao sam s Milom Pušića (13. 2. 2013.) na Bunu pogledati kako su izvedeni radovi na oltarištu bunske crkve. Radove je izvodio Šaravanja.

Ponude rečenoj trojci naslovljene njihovim kamenorezačkim radnjama poslali smo 6.10.2012. U ponudama smo naveli:

1. Izrada i montaža Oltara prema maketi od domaćeg kamena
2. Izrada i montaža Ambona prema maketi od domaćeg kamena
3. Izrada i montaža postolja Tabernakula prema maketi od domaćeg kamena
4. Izrada i ugradnja poda od štokano-četkanog kamena d=3cm, 30 X sl. i bordurama tamnijeg kamena
5. Izrada i montaža stepenica od štokano-četkanog kamena d=3cm.
6. Izrada i montaža stepenica od štokano-četkanog kamena d=5cm.
7. Izrada i montaža Stepenica od masivnog kamena sa potrebnim obradama prednjeg profila debljine d=35 X 17 X sl.
8. Izrada i montaža poda, oltara, sakrisitije, zvonika i galerije od kamena d= 3cm 30Xsl.

Odluka o izvoditelju radova na podu crkve u Kruševu: uzevši u obzir mnoge detalje, a među inima kao bitnu kariku izvođenje radova na poček odlučili smo se 26. 2. 2013. dati priliku Radi Šaravanji odnosno poduzeću A.G.Kamen – Široki Brijeg. Rečenoga datuma dogovorili smo s Radom da započnu radovi 1. 5. 2013.

Početak radova 

Krajem veljače 2012. dogovorili smo s Radom Šaravanjom da radovi na podu crve započnu 1. 5. 2013. a završi ih 1 6. 2013., a po tome da nama ostane još mjesec dana do početkom srpnja uraditi ostale završen radove u crkvi.

Početak svibnja je došao i prošao. Vidjeli se da se s radovima ne otpočinje, stoga je 13. 5. 2013. organiziran sastanak s Radom Šaravanjom. Na sastanku su uz Rade, župnik i Mile Pušić. Tema sastanka je bila: kada će se s radovima na podu crkve započeti? Imam dojam da je Rade očekivao da će od veljače do svibnja nešto novca stići, ali kako novac nije stizao i on je oduljivao s početkom radova. Ovaj puta je ostalo u dogovoru da se s radovima krene 1. 6. 2013.

Financiranje poda

Nosili smo u sebi muku oko nezavršenih radova u crkvi. Imali smo veliku želju završiti ih. Završiti ih da skinemo „s vrata“ tu mučnu i dugogodišnju obnovu župne crkve. Mučnu, po nemogućnosti financiranja. Uz želju da završimo radove i prijeđemo s Misama iz župne dvorane u župnu crkvu vodila nas je i druga želja, a to je da u Pučkim misijama koje smo planirali imati u listopadu 2013. imamo na korištenje i crkvu i župnu dvoranu. Za početak radova novaca nismo imali. Uz dogovore (8. 2. 2013.) s predstavnicima hrvatskog naroda u Federaciji koji bi nas podržali donacijama u skorašnjoj budućnosti odlučili smo se potražiti kamenorezačku radnju koja bi uradile pod na poček. S ovim stilom rada i ulaženja u završne radove na župnoj crkvi upoznali smo i Biskupski ordinarijat, odnosno izravno Biskupa.

I pored dogovora radova „na poček“, opet smo morali imati oko 50.000 KM da bi sve išlo kako treba. Nastalo je pitanje, od kuda i kako. Krenuli smo u potražnju novca „od nemila do nedraga“. Podizanje kredita i pozajmice su bili jedini način da započnemo s radovima. Uz rečeni rad Rade Šaravanje „na poček“, trebali smo isplaćivati; stolare, električare, ruke za ugradnju kamena i ljepilo za postavljanje kamena.

U tijeku radova na postavljanju podnog kamena ukazala nam se nada da ćemo moći izići na kraj s financiranjem radova, ne svih ali u dobra doba. naime, 24.7.2013. odobreno nam je u F. Ministarstvu prostornog uređenja 50.000 KM za postavljanje poda i taj dan potpisali smo s Ministarstvom ugovor o primitku i načinu utroška novca. Ali, što se dogodilo, poslije rečenog datuma čekali smo sve do 11.2.2014. da nam se novac prebaci na račun. Bilo je „neizdržljivo“ čekati tolike mjesece. Bilo je tu telefonskih poziva i moljakanja da se novci proslijede, ali je uvijek bio odgovor iz Ministarstva financija „nema novaca“, dok konačno nisu novci prebačeni za isplatu radova A.G.Kamenu na Širokom Brijegu. Isto tako nam se dogodilo s odobrenih 25.000 KM iz F. Ministarstva kulture i sporta.

Konačna odluka o vrsti kamena za pod

U početnom razmišljanju i planiranju planirali smo postaviti keramičke pločice na pod crkve. U tijeku bližih pripremama za završnu izradu poda odlučili smo se na kamene ploče i kameni pod. Bile su nam u razmišljanju različite vrste kamena. Htjeli smo se bazirati na kamen iz Hercegovine. Imali smo ispred sebe kamen iz Crkvenog Grma, Radišića, Posušja, Jablanice, Kočerina (s više kamenolama). Konačno 26. 2. 2013. odlučili smo se na kamen iz Kočerina (kamenolom Rujan) i Ljubotića. Za završni izgled kamena odlučili smo se za varijantu štokano-četkani i poliran kamen, izgled „antike“. U raspravama o vrsti kamena i načinu izrade sudjelovao je i Ilija Skočibušić. U raspravi je bila ozbiljna varijanta da idemo s poliranim kamenom na oltarištu. Polirani kamen za cijelu površinu oltarišta bili smo i dovezli, ali srećom da smo od te varijante odustali. Vidjelo se u probnom postavljanju (1. srpnja) da se neće polirani kamen dobro uklopiti s cjelinom. Imali smo nacrte na papiru, ali ponekad nacrti kažu jedno a izgled „na terenu“ drugo. Poštujući pogled „na terenu“ odlučili samo se od poliranog kamena odustati i ići s dvije vrste kamena, jedan kamen „na antiku“ po cijeloj crkvi, a drugi u borduri, odnosno vijencu, oko klupa. Učinjena varijanta je plod više razgovora, savjeta, kompjuterskih prikazivanja i probnih postavljanja. Pokazalo se da nismo pogriješili.

Majstori za postavljanje kamena

U ponudama bilo je predviđeno da kamen postavljaju radnici poduzeća kojemu je ponuda prihvaćena. Zbog sigurnosti u postavljanju kamena, odlučili smo se da mi sami  nađemo majstore za postavljanje kamena. U razgovoru s Milom razmišljali smo da kamen dogoni i nabavlja Rade Šaravanja, a da ga postavlja Kusur. Zbog radova na drugim bauštelama Kusur nije bio u mogućnosti postavljati kamen.

U razgovorima s više osoba odlučili smo da kamen u crkvi postavlja Željko Marić. Mnogi su ga preporučivali.

Dostava kamena

U mnogim radovima u kojima sam do sada sudjelovao ne znam jesam li i jedan započeo s majstorima, radnicima, direktorima poduzeća onako kako je bilo dogovoreno. Tako je bilo i ovaj puta i s dostavom kamena i s početkom postavljanja kamena.

U dogovoru s Radom Šaravanjom rečeno je da prvu turu obrađena kamena dotjera 15. lipnja, kamen je dotjeran 17. lipnja. U istovaru su pomagali Gojko Mandić i Mile Pušić.

Istovareni kamen ispred crkve otvarao je viziju početka postavljanja poda u crkvi. Ono što se u dogovorima trebalo započeti početkom svibnja započinje se ni manje ni više nego mjesec i pol kasnije, a s početkom postavljanja kasni se puna dva mjeseca.

Pripreme kamena, pilanje i štokovanje,  radio je Ante Ivanković u Ivankovića Doca u Kočerinu. Rade Šaravanja je obrađivao kamen kojeg je trebalo oblikovati strojevima i organizirao prijevoz kamena do u Kruševo.

Kamen za crkvu dostavljan je u više navrata, zadnja tura dovezena je 6. kolovoza, bile su to stepenice za plato ispred crkve.

Postavljanje kamena

Odlučili smo da kamen u crkvi postavlja Željko Marić. Po dogovoru sa Željkom radovi su trebali započeti 15. lipnja ali zbog Željkovih ne završeni radova na drugim lokacijama, odgađalo se dan po dan i s odgađanjem se došlo do početka srpnja.

Željko je došao na dogovor 30. lipnja, u dogovoru i razgovoru sudjelovali su Mile Pušić i Mladen Šimić. Dogovoreno je da se s postavljanjem kamena započne u utorak 2. srpnja i da se krene s tri radnika. Ali u postavljanju kamena nikada nije bilo trojica ljudi nego samo Željko i Slaven Aničić.

Postavljanje je započeto od pričesne stepenice, išlo se prema glavnom ulazu u crkvu. U početku sam sve malo pa ulazio u crkvu, vidjeti što se radi, kako se postavlja, kako se dvije vrste kamena uklapaju. Posao je krenuo kako valja. Već 9. srpnja bila je desna strana crkve gledajući od oltarišta završena, majstori su prešli postavljati kamen na prvom stepeništu prema svetištu. Već 22. srpnja s postavljanjem kamena bilo je kraju i s lijeve strane lađe crkve, ali zbog nezavršenim radovima oko centralnog grijanja i ugradnje jednog kalorifera, radovi na postavljanju kamena su zastajkivali.

S postavljanjem kamena na podu lađe crkve, kora, svetišta, sakristije i zvonika 31. srpnja privedeno se kraju, ostalo je još djelomično fugiranje.

Završavanjem s postavljanjem kamena u crkvi Željko i Slaven započeli su 1. kolovoza slaganje kamen ispred glavnog ulaza u crkvu, sretničkom ulazu i ulazu u zvonik, a 9. kolovoza privedeni su svi radovi kraju. Poslije 9. kolovoza slijedili su radovi na postavljanju: oltara, ambona i tabernakula. O tim radovima bit će više riječi u tekstu o interijeru crkve.