Fra Petar je rođen na Sretnicama, danas župa Kruševo, 14. 6. 1823. Zaređen je za svećenika 1848. Djelovao je najprije kao kapelan u Seonici (1848.-1851.), potom kao meštar novaka na Širokom Brijegu (1851.-1854.), župnik u Roškom Polju (1854.-1859.), Gorici (1859.-1861.), meštar i profesor u Mostaru (1861.-1865.), dva mandata kustos  (1865.-1871.), župnik u Županjcu (1871.-1880.), prvi župnik novoosnovane župe Bukovica (1880.-1883.), župnik u Gradnićima (1883.-1888.), kapelan na Širokom Brijegu (1888.-1890.), župnik u Gorici drugi puta (1890.-1895.), župnik u Rasnu (1895.-1896.).

U Roškom Polju je sagradio crkvu slamaricu. Poznat je i po tome što je nabavio prvo zvono u Zapadnoj Hercegovini (1858.). Zbog ovoga čina imao je velikih posljedica Fra Petar Baćić u Putovanje po zapadnoj Hercegovini 1874 piše: „Jer je stavio zvono na crkvicu i zvonio Turci su ga napali, jedan ga je udario u obraz kundakom, da se je krv pokvarila, nastala strašna rana. Čuo je da u Padovi u Italiji imade vrijedan liječnik, pođe tamo njekako 1869. Tada sam bio klerikom u bogoslovju u Šibeniku. Vidio sam ga zavijenim krpama na obrazu. Sbilja taj liječnik, dobara karšćanin, liječio ga i izliječio sasvim badava, nije mu htio ništa uzeti, već mu bilo puno milo da je mogao jednog svećenika liječiti koji je na obranu zakona od Turaka stradao.“

Bio je veliki promicatelj pučke prosvjete u Hercegovini. Otvorio je u  Gorici (1853.) i u Bukovici osnovne škole.

Za vrijeme života imao je velikih nevolja s turskim vlastima. Jedanput su ga Turci, dok se vraćao od bolesnika u Mrkodolu na Duvanjskom polju (1849.) premlatili. Nekom zgodom dok se vraćao iz francuskog konzulata (1862.) neka Turkinja je na njega pucala iz kubure. U francuskom konzulatu bio je kapelan.

Preminuo je 12. 9. 1896. u 73. godini života i 55. godina redovništva. Pokopan je na groblju Mekovac.