Fra Nikola  je rođen 19. 3. 1791. na Sretnicama. Na poticaj svoga strica fra Petra starijega (1767.-1835.) odlučio se posvetiti redovničkom i svećeničkom životu. Niže nauke završio je u Kreševu, a bogoslovni studij u Baji, Varadinu i Budimu. Novicijat je imao 1807. i te je godine obuka franjevački habit. Kada je zaređen za svećenika za sada se ne zna točno.

U neko doba života došao je u sukob sa redovničkom upravom u Ugarskoj i napustio je samostan. Odmetnuo se u hajduke koji su krstarili u Posavini, oko Dervente. Jedno vrijeme je bio u službi francuskog konzula u Bosni. U jednom putovanju kroz Bosnu razbojnici su ga teško ranili. Poslije prizdravljenja odlučio se ponovo vratiti u samostan. Po povratku u redovnički život pastoralno djeluje kao kapelan u župi Veljaci sa sjedištem u Šipovači. Gvardijan, definitor provincije Bosne Srebrene te kao pučki misionar djeluje od 1832.-1835. Bio je veliki ako ne i idejni zagovornik osnutka samostalne franjevačke zajednice u Hercegovini. Širio je tu ideju gdje je god prolazio. Kao župnik sa sjedištem na Čerigaju povezao se s Ali-pašom Rizvanbegovićem koji ga je podržao s idejom osamostaljenja hercegovačkih franjevaca. Po preseljenju franjevaca iz Bosne (1844.) kao nužni smještaj franjevcima fra Nikola je dao izgraditi na Čerigaju uz župnu kuću još jednu, ali je odmah (1846.-1847.) na Širokom brijegu započeto graditi samostan i bio je prvi širokobriješki gvardijan. Župnik u Gorici bio je od 1848. do 1853., a u Mostarskom Gracu od 1853. do 1865. Od 1866. godine staračke godine provodio je u samostanu na Š. Brijegu. Preminuo je 27. 12. 1868. Pokopan je uz sadašnju crkvu na Širokom brijegu. Poslije su mu kosti prenesene na groblje Mekovac.