KRUŠEVO – Na blagdan sv. Ilije, 20. srpnja, vjernici župe Kruševo proslavili su titular svoje župe. Uz domaćega župnika don Marka Šutala i petnaestak svećenika iz okolnih župa svečano misno slavlje u dvorištu pokraj crkve na vanjskome oltaru predslavio je vlč. Oliver Jurišić, župnik katedralne župe u Sarajevu.
Predvoditelj slavlja u homiliji istaknuo je odvažnost sv. Ilije u branjenju i širenju istine. Ilija je bio važan i popularan prorok u svome narodu, od svih slavljen, od svih obožavan, sve dok je narodu govorio ono što je narod želio čuti. U to vrijeme u kraljevstvu Izraela umjesto maloljetnog kralja vlada njegova majka kraljica Izabela kojoj Ilija u nekom trenutku prigovara i kaže joj način na koji vodiš narod, zemlju, zajednicu nije dobar, pogrešan je i to ne smiješ raditi, Bog se tome protivi. Kraljica koja ga je obožavala kao proroka okrenula se protiv njega i poslala vojsku da ga ubiju i zato se Ilija našao u pećini jer se sakrio od onih koji su ga kao proroka voljeli, ali kad im je Ilija rekao istinu nije im bilo teško dignuti ruku na njega. Oni isti koji su mu govorili: “Svaka ti čast, proroče, kako si dobar!”, sutradan su bili spremni ubiti ga samo da su ga se mogli dočepati. Razlog zašto Bog zatvara nebo na tri godine upravo je taj narod koji nije vjerovao u istinu, narod koji je odbijao čuti što mu Ilija govori.
Nitko od nas ne voli istinu, ne voli je o sebi, ne voli je o drugima. Istinu volimo čuti samo o onim ljudima koje ne volimo, koje ne podnosimo, koje mrzimo. I ako je ta istina nešto loše o njima, nama je onda još draže. Ali kad se radi o istini o ljudima koje volimo, koji su nam bliski, pred tom istinom često zatvaramo oči i tu istinu često prešućujemo. Roditelji se šokiraju kad ih nazovu iz policijske stanice i kažu da je njihov sin uhićen zbog droge. Oni se snebivaju kako je to moguće a cijelo su vrijeme gledali kako im sin propada, ide krivim putem, i znali su istinu a ništa nisu učinili. Prešutjeli su istinu i tako im je sin propao.
Kad prešutimo istinu, obično se dogodi neko zlo ili neka tragedija. Ali nitko od nas ne voli čuti istinu, a mi danas baš i ne volimo govoriti istinu. Radije ćemo o njoj šutjeti, radi mira u kući, radi dobra u župi, radi mira u biskupiji. Kad biskupu kažu dobri su ti svećenici u biskupiji, poslušni, marljivi, biskup se na sva usta s njima hvali. A kad se netko biskupu potuži na nekog svećenika zbog loših dijela koja čini, biskup odmah kaže što se ti miješaš. Kažu vjernici dobar nam je župnik, ali kad kaže vjernicima neku istinu koju oni ne žele čuti više ne valja, nije dobar. Treba što prije ići iz župe. Isto vrijedi i obrnuto.
Kad Isus u Evanđelju kaže da nijedan prorok nije bez časti osim u svome zavičaju, treba tu Isusovu rečenicu šire shvatiti. Isus je došao u situaciju u kojoj je bio i prorok Ilija. Kad je došao u Nazaret, tamo gdje je odrastao, dočekaše ga s najvećim počastima, dali mu počasno mjesto u sinagogi. Kada im je progovorio o tomu što njihove uši nisu bile spremne čuti, odmah su se okrenuli protiv njega.
Mi ćemo danas reći kako istine nema, ne postoji. Na to ćemo se izvlačiti kad trebamo istinu govoriti, na to ćemo se pozivati kad je istina za nas neugodna. Ali svatko od nas ima savjest. Kad mu savjest kaže da to nije dobro, čovjek zna da to nije istina. Dakle, nije točno da nema istine, ona postoji prije svega u čovjekovoj savjesti, samo je pitanje koliko ju je čovjek spreman čuti. Tko to među nama nje prešutio istinu radi mira u kući da se ne bi, ne daj Bože, stvorio problem, sukob, svađa. Svi mi volimo sakriti istinu. Ne zbog toga što je ponekad ne volimo, nego zato što se istine plašimo. Cijena istine je velika i vrlo ozbiljna. Čovjek se u vlastitoj obitelji, u društvu, zajednici može odvojiti kao crna ovca jer govori istinu, trudi se oko istine. A mi se tako često naviknemo ne govoriti istinu da nam to postane praksa. I onda hrabrimo jedni druge govoreći da nema istine. Ali savjest govori da to što radiš nije dobro, pogrešno je, zlo je. Mi možemo pobjeći od nekih istina, praviti se da ih ne čujemo, ali istini vlastite savjesti ne možemo pobjeći. Ne može čovjek pobjeći od samoga sebe. Prorok Ilija je simbol stradanja istine kao što je i Isus umro zbog Istine i za Istinu.
Nije istina tako bezazlena, površna i simpatična kako mi sebi tumačimo. Ona je vrlo ozbiljna, često strašna i tragična. ali neka nam sveti Ilija Prorok bude poticaj i ohrabrenje kad dođemo u situaciju da prešutimo istinu, dođemo u priliku da slažemo nešto, sjetimo se njega i njegove žrtve za istinu, kazao je na kraju propovijedi vlč. Oliver.
Župnik don Marko na kraju svete Mise zahvalio je predvoditelju don Oliveru na poticajnim riječima, mnogobrojnim vjernicima koji su sudjelovali na misnom slavlju, svima koji su tijekom devetnice pomogli u župi, predmolili krunicu i litanije, svim pjevačima i ministrantima, svim svećenicima koji su ovih dana ispovijedali i sudjelovali na misnim slavljima. Čestitao je župljanima patron župe i poželio dobrodošlicu njihovim gostima. U misnim čitanjima sudjelovali su bogoslovi, Evanđelje je navijestio sin ove župe don Slaven Ćorić a pjesmom je slavlje uzveličao mješoviti župni zbor.
Uoči proslave Ilindana i Gospe Karmelske župljani su se imali prigodu pripremiti kroz devetnicu koja je započela 11. srpnja. Svaku večer u 19 sati molila se najprije krunica i litanije a zatim je slijedila sveta Misa. Župljani su imali prigodu i za svetu ispovijed kako bi se što dostojnije pripremili za ovaj blagdan.

Izvor: Crkva na kamenu