Trebalo je Petru (Dj 3, 13-15. 17-19) tri tjedna da uvidi gdje je pogriješio, da stekne hrabrosti i da nadoknadi ono što je krivo činio. I evo ga: Skupio masu ljudi u Jeruzalemu. Svi su došli kao da će im čokolade dijeliti a on im otpoče lekciju čitati. U njih upire prstom i kaže im: Vi ste se odrekli Krista, ali znajte na vašu propast Bog ga je proslavio. Spočitaje im da je Pilat bolji od njih. Petru nije sve jedno što su njegovi sunarodnjaci učinili. Pokušava im krivicu umanjiti, te im kaže da mu je poznato da su to učinili u neznanju. Poziva ih da se oslobode zla što ga čine, da postanu novi ljudi. Naglašava im da ne mogu govoriti kako su dobro učinili time što su Isusa ubili. 

Grijeh i zlo spominje i Ivan (1 Iv 2, 1-5a). On ističe da zlo i grijeh ne smiju voditi u novo zlo i novi grijeh. Nego i njegovi slušatelji poput Petrovih trebaju se osloboditi zla i grijeha te biti i postati novi ljudi.

Petrov pristup grijehu, Ivanov pristup grijehu, dva pristupa ljudima i zlu kojega čine. I jedan i drugi pristup poučava da se treba osloboditi zla i početi činiti dobro.

I Petar i Ivan, pozivaju na odgovorno ponašanje pojedinca i zajednici.

Jedan i drugi pozivaju da se prestane činiti zlo.

Mnogi čine zlo i pomišljaju oprostit će im se.

Ne čini zlo, da bi kao opravdanje rekao šta ima veze.

Nikada ne činimo zlo namjerno. Ako se usput dogodi vidjet će Bog da ga ne činimo sami od sebe nego dogodilo nam se. Bog vidi sve: nakane da činimo dobro i nakane kad namjerno činimo zlo.

Bože nam oprosti zlo, nagradi dobro. Poslušajmo Petra i Ivana, prestanimo činiti zlo. Činimo dobro.