Radostan i žalostan

Dva nosača kućnog inventara unosila jednom zgodom neki ormar na deveti kat nebodera. Kad su iznijeli ormar na deveti kat, jedan od njih reče: „Prijatelju, imam ti reći jednu žalosnu i jednu radosnu. Što bi želio prije čuti?“ „Pa hajde radosnu“, ovaj odgovori. „Iznijeli smo ormar na deveti kat, ali je žalosna što smo promašili neboder.“ Žalosni, morali su snijeti ormar natrag u prizemlje i ući na drugi ulaz kako bi stigli do pravoga mjesta. Škola vlastitog iskustva je „najskuplja“.

Prema istom konceptu „žalosti i radosti“ kaže jedna priča kako su tri muškarca prolazila pustinjom. Kad su se približili osušenu riječnom koritu, čuli su glas koji im je zapovjedio da sjašu s konja, da pokupe kamenčiće iz osušena korita, da ih stave u džepove i da ih ne gledaju sve do sljede­ćeg jutra. Obećano im je da će, ako poslušaju taj savjet, biti ujedno radosni i žalosni. Kad su učinili kako im je bilo rečeno, uzjahali su na konje i krenuli dalje na put.

U zoru, čim se pojavila prva sunčana zraka, muškarci su posegnuli u džepove da izvade kamenčiće. Na njihovo veliko iznena­đenje, kamenje se u njihovim džepovima pretvorilo u dijamante, rubine i razne dragu­lje. Tek su tada razumjeli značenje riječi iz praznog riječnog korita „da će bit radosni, ali i žalosni“. Bili su sretni što su pokupili toliko kamenčića koliko jesu, ali su bili i žalosni što nisu pokupili više kamenčića, a mogli su.

Živeći ovdje na zemlji, ponašamo se kao da ne znamo što vrijedi za nebo. Često idemo krivim stazama i krivim stubištem. Stubišta do vječnosti i vječne propasti ponekada su ista, ali je važno ući na pravi ulaz. Isto tako, dobro je činiti u „ime Božje“ mnoštvo dobrih djela koja će se u vječnosti pred Bogom pokazati kao dukati i drago kamenje.

Doći će i taj dan kada ćemo pokazati sve svoje putove kojima smo kročili i sva svoja učinjena djela. Tada ćemo odbacivati ono što nije za vječnost, a ostat će ono što vječnosti odgovara. Može nam se lako dogoditi da nakon odbacivanja i ostavljanja kažemo sami sebi: „Na zemlji smo trebali više raditi ono što vrijedi i za nebo.“ Netko je rekao: „Kasno, kasno“.

Učinimo sve što možemo i slušajmo Uskrsloga Krista, a odbacujmo naloge svih onih koji vladaju „Velikim petkom“.