Značenje Uskrsa i uskrsnuća
Uskrsnuti znači ustati od mrtvih. Nakon tjelesne smrti ponovo živjeti. Kršćani vjeruju da je Krist treći dan nakon smrti uskrsnuo. To je temeljna Istina kršćanske vjere. Pavao jednostavno ali sigurno govori da Krist umrije, bi pokopan i uskrsnu (1. Sol 4,14), (1 Kor 15,4).
Znanstvenih dokaza uskrsnuća nema. Ni jedan biblijski pisac događaj uskrsnuća ne opisuje.
Njihov govor o uskrsnuću počinje od praznog groba i ukazanja od „prvog jutra“ do Uzašašća.
Prva kršćanska zajednica od početaka je iskazivala vjeru da je Isus uskrsnuo. Istinu uskrsnuća čuvali su kao najveću svetinju.
Sv. Pavao vjeru u uskrslog Krista iskazuje jednostavnim riječima: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud i vaša vjera… Krist uskrsnu – prvina usnulih!“ (1 Kor 4,15)
Jesu li apostoli i učenici očekivali uskrs
Apostoli i učenici vjerojatno nisu znali poimanje uskrsnuća. Konačno nitko ga nije uskrsnuće nije ni opisao. Međutim, znali su da je Isus govorio da će treći dan uskrsnuti, da će za tri dana razrušeni hram izgraditi… Jasno značenje tih Isusovih riječi vjerojatno im je bilo nejasno. Ali su poslije Kristove muke, smrti i pokopa čekali treći dan, da vide što će se dogoditi….
Ono što su očekivali to se i dogodilo, Krist je uskrsnuo. Kad se dogodilo uskrsnuće su prihvatili kao nešto očekivano, nešto normalno, ništa posebno. Od Kristova uskrsnuća ne prave nešto posebno iako im je ono jamstvo opstanka zajednice, jamstvo ispravnog puta… Tek je sv. Pavao shvatio i prihvatio značenje uskrsnuća. Njegovo je tumačenje da je uskrsnuće temelj kršćanske vjere (1 Kor 15,4)
Bog Otac je Isusa uskrisio ili je Isus sam sebe uskrisio
Je li Isus sam svojom voljom i svojom snagom od mrtvih ustao ili ga je Otac nebeski uskrisio. Pitanje koje „golica“ još uvijek mnoge teološke znanstvenike. Jedni tvrde jedno, a drugi drugo. Jedni i drugi uzimaju biblijske citate za opravdanje stavova i tumačenja. Često se uzimaju riječi sv. Petra kao potvrda tumačenja da je Otac nebeski Isusa od mrtvih uskrisio. Petar kaže: „Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima“ (Dj 10,40-41).
Hrvatski rječnik kojim se govori o uskrsnuću uvijek naglašava „Isus je uskrsnuo“, „Isusovo uskrsnuće… Biti na jednoj ili na drugoj strani tumačenja, ovoga časa ne bi htio. Postoji razlika za jedno i za drugo tumačenje, ali ostaje Pavlov princip i Pavlovo tumačenje: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vaša vjera…!“ (1 Kor 4,15)
Istinitost Kristova uskrsnuća
Mnogi su u povijesti htjeli opovrći Kristovo uskrsnuće. Sumnja u uskrsnuće uvukla se u čovjeka na dan Kristove muke, razapinjanja i smrti – na Veliki petak. Tada su Veliki svećenik i njegovi doušnici, pristaše, sluge i dvorjanici zatražili od Pilata da kod Isusova groba postavi straže. Pilat im odgovara, da njega više ništa ne zanima (on je svoje uradio) i neka sami osiguraju. Dobro im je rekao, pomislio je: ako bi se bilo što dogodilo s mrtvim Isusom, mogu njemu prigovoriti da je loše organizirao stražu. A ovako sami neka postave stražu i neka snose odgovornost.
Onako kako se zavukla u Velikog svećenika i židovsko poglavarstvo sumnja tako se provlačila u povijesti Crkve u svakom stoljeću, desetljeću, sve do naših dana.
U svakoj generaciji bilo je i bit će onih koji nisu vjerovali u Kristovo uskrsnuće. Međutim Crkva ne slijedi njih i njihova pojedinačna ili grupna mišljenja nego slijedi svjedoke Biblije. Crkva slijedi samog Isusa Krista koji Marti reče: „Ja sam uskrsnuće i život: Tko u mene vjeruje, ako i umre živjet će.“ (Iv 11,25).“
Istinitosti Kristova uskrsnuća idu i slijedeća razmišljanja i zaključci: Zanimljivo je da jedanaest apostola, koji su se na Veliki petak ponašali kukavički, izdajnički, a nakon „trećeg dana“ bili su spremni trpjeti.
Svi, iz reda (osim Ivana) doživjeli su mučeničku smrti.
Mnogi povjesničari, psiholozi, sociolozi, filozofi, skeptici i cinici pitaju se: Bi li netko znajući da Isus nije uskrsnuo bio spreman podnijeti toliko muke, i poslije svakog mučenja ponovo govoriti: Uskrsnuo je…. Skoro za ne povjerovati. Za mnoge ovaj apostolski dokaz je snažan temelj apostolske vjere u uskrsnuće. Apostoli vjeruju da je uskrsnuće istina. Za istinu su spremni umrijeti. To vjeruju i govore ne jedan od apostola, nego svi.
Nadalje, ako je uskrsnuće apostolska laž. Pitanje je može li jedanaest apostola i puno više učenika Isusa Krista uporno govoriti da „vjeruju u uskrsnuće“. Je li se bilo moguće dugo držati na okupu, a da je pri tome temelj okupljanja laž.
Nadalje: Ako su apostoli do Velikog četvrtka imali ambicije biti prvi do Isusa, poslije uskrsa takvih želja više nemaju. Poslije uskrsa oni slijede Isusov Put i nikakva ih zemaljska sila ne može natjerati da zataje…
Zar su 12 apostola mogli čuvati laž 40. godina, pita se Chuck Colskom. Apsolutno nemoguće.“ (Chuck Colskon). Ovo mišljenje Chuck Colskon potvrđuje ispitivanjem slučaja Watergate, u koje je bilo upleteno 12 najmoćnijih ljudi tadašnjeg svijeta, a koji nisu mogli zadržati laž ni tri tjedna.
Davno (1986. o uskrsu u Vrgorcu) upita me stariji čovjek, bio je kumunista…, pitao je: Znate li koja je razlika između „komunističke laži“ i „vaše laži“. Rekoh ne znam! Velika!. Komunisti lažu 50. godina i već im nitko ne vjeruje, a „vi lažete“ 2000. godina, i svatko vam vjeruje.
Vjerujući, ostaje nam skupa s Martom reći: „Da, Gospodine! „Vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet (Iv11,27).
Kako je moguće da je apostolska zajednica opstala
Sve ovo što pišem na temu uskrsnuća bio je povod pitanje: Kako je moguće da su kod apostola nastade velika promjena u tri dana. Za Veliki četvrtak među njima i u njima bilo je jedno ozračje, na Veliki petak drugo, na Veliku subotu treće, u nedjelju (na uskrs) nastaje novo ozračje apostolskog života. Kako je moguće da od prestrašene i zbunjene skupina nasta zajednica koja „promijeni cijelo čovječanstvo“. Nešto se dogodilo! Što? Dogodilo se Kristovo uskrsnuće koje je imalo na apostole čudesnu moć….
Naš bi narod rekao „vidim nisam ćorav“. Vidio je Isusa što se tih dana događa u glavama i srcima apostolskim. Već su se počeli vraćati svojem zanatu i možda pomislili ništa od Krista. Međutim, Krist ih ne ostavlja ide k njima u Galileju, na Tiberijatsko jezero, skupa s apostolima (apostola je bilo sedam) „ribari“, ne ostavlja ih sve do njihove spoznaje koju jednoglasno uskliknuše „učitelj je“.
Isus se nakon uskrsa apostolima i učenicima pojedinačno i skupno ukazuje. Ukazivanje je imalo svrhu. Isus se nije ukazivanje pravio da je „netko i nešto“ nego je „vidio“ da zbog raspršenih i prestrašenih apostola mora nešto činiti, da bih ih oslobodio straha, da bi ih sakupio počeo im se ukazivati, sakupljati ih i hrabriti.
Uskrsnuće i Kristova ukazanja apostolima bijahu poticaj da se ne raziđu, da opstanu, da djeluju i stvaraju zajedništvo.
Apostoli su poslije uskrsa i Kristovih ukazanja iskazivali veliku snagu nakon, nisu se dali više ni od koga smesti. Pitanje je: Kako je to moguće… Čudo i ništa drugo… Čudo! Da nije uskrsnuća i ukazanja pitanje je bili se kršćanstvo „začelo“, izgradilo, vjerojatno bi „umrlo“ skupa s Kristom i bilo pokopano.
Apostolskim zalaganjem nastala je Crkva, odnosno zajednica prozvana „kršćani“. Pored mnogih povijesnih „izdaja, muka, razapinjanja“ ona živi i danas. Crkva je utemeljena je na Kristu uskrslom, a vanjski znaci su joj disciplina i organiziranost.
Činjenice Velikog četvrtak, petka, subote i uskrsa
- s apostolima je Isus došao u Jeruzalem proslaviti Pashu.
- jedan od apostola ga je izdao,
- bio je uhvaćen,
- progonjen ulicama Jeruzalem…
- ubijen – razapet na drvetu križa
- pokopan, a pokop su promatrale sa strane žene (među njima Marija Magdalena)
- treći uskrsnu od mrtvih
- ukazivao se apostolima i učenicima,
- s apostolima i učenicima pri ukazanjima jede, pije, razgovara
- ukazanja su trajala od Uskrsa do Uzašašća (40 dana), osim što nakon Uzašašća i Duhova pokazao Pavlu na putu u Damask.