Na prvim stranicama Biblije opisano je stvaranje svemira, prirode i čovjeka. Čovjek je smješten u  prirodu, u okoliš, na otvoreni prost, u Edenski vrta, otvoreni vrt, svega u obilju. Međutim. Bog je dao čovjeku i zadaću da prirodu ne uništava nego s njome srasta, da u njoj bude radosno, najradosnije biće od sviju bića na zemlji i svemiru. Da od prirode, zemlje živi, odnosno da za prirodu živi i od nje živi. Da radi. 

Drage su mi osobe koje rade. Drage su mi osobe koje znaju u radu uskladiti svoj bioritam s prirodom. Onaj čovjek koji zna dobro uskladiti ritam života s prirodom, on će naći sebe s Bogom i u Bogu. Onaj koji ne cijeni prirodu, koji je krivotvori u bilo kojem pogledu, krivotvorit će i svoj ritam života s ljudima, s Bogom, a i sam u sebi će biti razbijen.

Onoga časa kada smo rođeni pozvani smo da uskladimo svoj život s božanskom prirodom, zato, dogovori se sa prirodom kako i na koji način ćeš na njoj provesti svoj zemaljski vijek. Nemoj je krivotvoriti. Gospodarenje sa zemljom mora biti mudro i pametno. Nikome na zemlji ne smetaj. Svakome dopusti da okoliš doživi kao blaženstvo, sreću, radost. Na zemlji dok jesi, dok zavisi bilo što od tebe, neka ti bude sve dobro posloženo. Sve dok čovjek zna surađivati sa zemljom, zemlja će mu biti blagoslov. Također i sa svim bićima na zemlji ukoliko čovjek zna surađivati bit će mu blagoslov.

Priroda je za čovjeka mogućnost, ali i sam čovjek je prirodi mogućnost. Nemoj proći ovom zemljom da tu mogućnost ne iskoristiš. Čovjek biće na zemlji ne može biti biće ni tamo ni amo, nego biće koje se ostvaruje ili koje se ne ostvaruje, uspijeva ili promaši cilj.