Nekoć je u našim krajevima bio običaj da se u vrijeme korizme prestaje sa zabavama, gasili su se radiji, a gledanje televizije svodilo se samo na dnevne vijesti. U tišini, molitvi, postu, pokori, pripjevavanju Gospina plača provodili su se dani korizme.

Žao mi je što danas kršćani nemaju osjećaja za provođenje korizme u tišini. Čast iznimkama, ali mnogi pale radio čim ujutro ustanu iz kreveta, slušaju bučnu glazbu, a za vrijeme vožnje u  automobilima se vrte uvijek iste kasete, isti CD-ovi, iste radio-postaje: sve cirkuskoga karaktera kao što je bilo i prije korizme.

Ljudi su se prilagodili dnevnoj buci pa im tišina ništa i ne znači. Naprotiv, tišina im stvara nelagodu.

Narodna poslovica kaže: „Šutnja je zlato!“

Kralj Salamon rekao bi: „Sve ima svoje vrijeme, sve što se čini pod nebom ima svoje vrijeme: (…) vrijeme kad se šuti i vrijeme kad se govori! (Prop 3,1-7).

Ako zavirimo u Bibliju i potražimo što se tamo govori o tišini i osami, tada ćemo naći jasan odgovor da nema napretka bez tišine, molitve, osame i razmišljanja.

Često su se mnoge biblijske osobe nalazile u tišini, šutnji i osami, a poglavito prije važnih odluka:

• Mojsije : „Četrdeset dana i četrdeset noći boravio je na brdu” (Izl 24,17-18). „Ostade ondje s Gospodinom četrdeset dana i četrdeset noći. Niti je kruha jeo niti je vode pio” (Izl 34,28).
• Proroci su se općenito povlačili u osamu na molitvu.
• Prorok Ilija više se puta povlačio u tišinu i molitvu u neko samotno mjesto.
• Isus:  „Duh tada odvede Isusa u pustinju… ” (Mt 4,1–2); „Sklanjao se na samotna mjesta da moli.” (Lk 5,16); „Povuče se odande lađom na samotno mjesto u osamu.” (Mt 14,13); „Iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći.” (Lk 6,12)
• Isus i apostoli: Isus je poticao apostole da se često povuku u osamu na molitvu. Poučljivo im je rekao: „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih” (Iv 13,15); “Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu.” (Mt 17,1); Isus s apostolima u Cezariji Filipovoj (Mt 16,13-19).
• Sveti Pavao provodio je često vrijeme u posti i u molitvi u nekoj pustari, na samotnu mjestu: (Dj 9,9), (Gal 1,17).
• Ivan apostol: „I onda kad su pojedine apostole poput Ivana zatočili na samotno mjesto, oni su svoje zatočeništvo koristili za molitvu i predenje Bogu“ (Otk 1,9).

Slušao sam mnoge koji su boravili na molitvenim susretima u Taizé-u da se u toj molitvenoj zajednici provodi veći dio vremena u tišini i molitvi. Govorili su mi: „Lijepo je doživjeti i vidjeti okupljeno mnoštvo mladih, a svi šute, tišina, mole,….“

Dolazeći u mnoga svetišta u svijetu, naći ćete na ulazu u svetište preporuku tišine, mira, razmišljanja. S pozivom na Silencio želi se reći: ovdje se u tišini u miru nađi sa svojim Bogom.

Bilo bi dobro stati, čuti sam sebe, poći u tišinu, u osamu. Ne mora se ići negdje daleko, nego se naći na nekome mjestu i susresti se s Bogom u svojem srcu.

„Zbog buke i huke valovlja“ s kojima smo opteretili sebe i život ne čujemo tišinu, ne prepoznajemo tihu glazbu prirode oko sebe, ne čujemo tihi glas Boga u srcu svojemu. Upravo usred „buke i zbrke“, ako se hoćemo povući u tišinu naći ćemo gdje svijetom vlada Bog, a ne ljudska zauzetost.