Početak Nove liturgijske godine, početak Došašća prilika je da obratimo pozornost na sebe, na svoj karakter, ponašanje, riječi, da se vježbamo u krepostima. Dobro je ponekada stati i reći sam sebi „dosta je više negativnosti“, „treba početi novim boljim stilom života“. Krenimo putem Krista. Cijela Liturgijska godina obilježena je Isusom Kristom. Glavni Kristov princip jest ljubav: „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“. Istina, teška je to zadaća. Često se ponašamo suprotno od rečenoga. Nerijetko smo izmišljali o drugome: lagali…
Kad god činimo zlo drugome (klevećemo, ogovaramo, tračamo) osjetimo u dubini svoje biti ipak nije to tako kod drugoga crno kako mi „pišemo“, sli sve jedno nastavljamo stilom zla i opakosti.
Kaže priča: Roditelji su imali sina, nimalo dobar. Pokušavali su ga na sve načine urazumiti, ali nije išlo. Vidjevši da ne ide, otac se odluči moliti za svojega sina. Molio se on i prije ali u sebi, tiho, ali ovaj puta glasno. Moleći se spomenuo bi mnoge sinovljeve opačine koje je činio toga dana. U jednom trenutku, majka je prišla vratima sinove sobe i čula kako u sobi jeca. Ušla je i upitala ga „zašto plače i jeca“. Sin je kroz suze kazao: „Kako ne bih plakao kad čujem kako moj tata Bogu govori samo ono loše što sam učinio. Nikad Mu ne govori ono dobro što sam ga učinio.“
Nitko nije toliko zao, da u njemu nema nešto dobro. Umjesto da prepoznamo dobro, mi smo skloniji, glasno, na svakom mjestu isticati loše, izmišljeno loše, negativno, ciljano, ružno. Ne znam jesmo li se ikada pomolili za onog navodno „lošega“ da se popravi.
Budimo spremniji nekoga pohvaliti nego li osuditi. Pohvala neka bude bogata, a kritika umjerena. Netko je rekao „Kritika čini mnogo, ali ohrabrenje čini više.
Globalna pošast našeg vremena je kritizerstvo. Kritizerstvo koje nije bezazleno. Ima ono svoj cilj. Cilj kritizera je razdvojiti ljude, zavađati ih, odvojiti ih od zajednice, od obitelji, od prijatelja, od Crkve. Zavjera je to paklenog podzemlja.
Kritizeri nemaju stanke, postali su bolesnici koji više bez kritike, klevete, ogovaranja i trača ne mogu.
Bilo bi bolje drugoga darovati ugodnim pogledom nego li crnilom kojim ga farbamo. Ljubi svoga bližnjega…