Pročitaj u Matejevu evanđelju priču o mudrim i ludim djevicama (Mt 25,1-13). Kakvu budućnost zamišljamo? Kod mnogi postoji veliki strah od budućnosti. Čuju se riječi: ne vidim budućnost, nema perspektive, kuda sve ovo vodi.

Današnje evanđelje predstavlja dva puta u budućnost: put kojim idu mudre djevice i put kojim idu lude djevice. Drugim riječima predstavljaju nam se dva puta: jedan puta je aktivni a drugi je pasivini, jedan put je s odgovornim pogledom i suradnjom a drugi neodgovorni i bezbrižni.

Aktivni graditelj budućnosti: Katolik treba biti aktivni graditelj budućnosti. Nije dovoljno imati dobru volju i nakanu, dobru priču, a ništa ne činiti. To bi značilo imati svjetiljku koja nema ulja.

Nije dobro da se naša budućnost događa bez našeg aktivnog udjela. Za budućnost se treba moliti, treba je stvarati, u nju treba ugrađivati kvalitetne elemente, elemente koji mogu izdržati. Možda smo se ponekada bojali nečega što bi moglo nadoći u budućnosti, a kada ono dođe uvidimo da smo uludo strahovali.

Neaktivni graditelj budućnosti: Očekivati dobru budućnost, a ne biti aktivan je pogled u prazno, to je čekanje tipa ludih djevica. Netko je rekao: Svaki je čovjek lud najmanje pet minuta dnevno. Biti mudar znači ne prekoračiti taj limit.“ (Elbert Hubbard).

Često tip ludih djevica u nama drijema. On nas motivira da dnevno budemo budale više od pet puta. Imamo dobre želje, dobre priče samo ne znamo tko bi ih trebao ostvariti. Svi bi željeli imati ali bez truda i napora. Mnogi bi htjeli „nalča ispod mrtvih kobila.“ Bez truda i napora ništa se ne može postići. Danas se mnogi prave da su mudri, a ludo postupaju. Pitam se često zašto dopuštamo da ludost nad nama dominira?

Kršćani uvijek vjeruju u budućnost. Uvijek se nadaju da je neće promašiti.