Časne sestre Milosrdnice | Župa Kruševo

Sestare Milosrdnice koje su djelovale u župi Kruševo

s. Lucine Čavka,
s. Agricije Žižić,
s. Tinke Mikić,
s. Slavomire Škojo,
s. Ružice Perić,
s. Perine Zrnčić,
s. Ivane Jurić,
s. Vicente Barać,
s. Jelene Filipović,
s. Mirele Majdandžić,
s. Tomislave Šaravanja,
s. Rozarije Marinčić,
s. Nedjeljke Kraljević,

Djelovanje časnih sestara Milosrdnica u Kruševu

Odlaskom (1972.) časnih sestara Štadlerovki iz Kruševa župnik Kruševa don Mirko Iličić našao se u muci i pitanju što učiniti. U župi je ostao sam sa kapelanom. Don Mirko je bio već starac i bolestan. U nastali problem vezan uz odlazak časnih sestara Štadlerovki i pokušaja potražnje sestara iz neke druge redovničke zajednice uključio se i biskup Čule. Početno rješenje pronađeno je u motiviranoj s. Katarini Martinović, sestri iz družbe sestara Milosrdnica. Ona se iako starica odlučila požrtvovati i pomoći župniku don Mirku Iličiću. Bila je u Kruševu sama više mjeseci. U isto vrijeme dopisivala se sa svojim poglavaricama i nastojala ih potaknuti da nakon odlaska sestara Štadlerovki one otvore filijalu u Kruševu. Pisma i zamolbe s. Katarine preporučivao je biskup Čule. Upornost i zalaganje s. Katarine urodila je odlukom da časne sestre Milosrdnice otvore novu filijalu svoje redovničke zajednice. U novootvorenu filijalu 14. 2. 1973. pristigle su sestre Lucina i Agricija.

S. Lucina: Od sestara Milosrdnica u župu je službeno prva došla s. Lucina – Marija Čavka (rodom iz Kijeva u Hrvatskoj). Došla je iz samostana časnih sestara u Zemunu. Doček u župi je bio vrlo skroman i jednostavan. Na dočeku je bio kapelan don Ante Ivančić. Skromni ručak je pripremila žena iz sela gđa. Anica Ćorić, Andrijina žena. Župnik don Mirko Iličić bio je na službenom putu.

U Kruševu je s. Lucina vodila i organizirala domaćinstvo u župskoj kući. Ne mogu se oteti ugodnog, skromnog dojma koji me obuzme kad razgovara s osobama koje su bile povezanije s Župskom kućom u vrijeme dok je s. Lucina vodilo domaćinstvo. Rečeno mi je kako je u Župskoj kući bilo sve skromno i jednostavno. Stara kuća s drvenim stepenicama, na mnoštvo mjesta je prokišnjavala. To je bila kuća s rastresenim krovom i vrlo lošom statikom. U kući, i u kuhinji, sve što se nalazilo sličilo je na siromašniju seosku kuhinju.

S Lucina, u skromnosti župske kuće, svjetlila je privlačnošću i gostoprimstvom kao prava domaćica i kuharica. Imala je vremena za sve ljude koji su dolazili u župsku kuću, rado ih je počastila, s njima strpljivo podijelila riječ dvije, a u isto vrijeme radeći po kući. Rečeno mi je od mnogih u župi kako su imali lijepih i dragih susreta sa s. Lucinom.

S. Agricija: Nekoliko dana poslije s. Lucine u Kruševo je došla s. Agricija – Ana Žižić (rodom iz Otoka kod Sinja). S. Agricija je došla iz samostana časnih sestara u Beogradu. Bila je medicinska sestra u mirovini. S. Agricija je ostavila u beogradskim bolnicama, među liječnicima, vrlo lijep dojam. Bila je kao medicinska sestra vrlo sposobna i priznata. Kao umirovljenica, u Kruševo je poslana da preuzme sakristanske poslove u župnoj crkvi. Ipak, uz to nije mogla a da ne djeluje u župi pokazujući svoje iskustvo i znanje liječeći bolesne župljane. Njezin rad se isticao u pomaganju i liječenju bolesnih župljana. Lijepo se do danas o s. Agriciji priča u Kruševu. Malo je sedamdesetih godina 20 stoljeća, bilo prijevoznih sredstva po Kruševu. Moglo se često vidjeti s. Agriciju kako sjedi u prikolici freze, traktora ili u bilo kakvoj staroj autini kako je netko odvozi u selo da nekoga liječi. Bila je znano među narodom da se može po sestru Agriciju doći u bilo koje doba dana ili noći da ide pomoći bolesniku.

Njezin rad u župi kao medicinske sestre u mirovini, nije se sviđao tadašnjim vlastima u Mostaru, te su na brzinu renovirali jednu prostoriju u Domu i otvorili ambulantu. Ali, svejedno narod je i dalje rado dolazio kod s. Agricije i tražio njezinu pomoć. Dok su se medicinske sestre i liječnici, zaposleni u kruševskoj ambulanti, morali prvih godina dobro potruditi da bi, po «partijskoj liniji», po kojoj su, bili i spremljeni u Kruševo, nadmašili rad s. Agricije, ona je mirno obavljala svoje poslove. Da ambulanta, i ambulantsko liječenje djeluje u Kruševu već dvadeset i više godina, neizravna je, ako ne i izravna, zasluga s. Agricije.

Kuća časnih sestara: Don Mirko Iličić je 1968., prije dolaska časnih sestara Štadlerovki u Kruševo, na brzinu dao za časne sestre urediti stan. Rekonstruirao je gospodarsku zgradu Župskog ureda i prilagodio ju za stan časnih sestara. Rekonstruirana gospodarska zgrada bila je problematična od prvih dana pa sve do rušenja 1998. Bilo bi suvišno nabrajati što joj je sve nije nedostajalo, od temelja pa sve do krova.

Za vrijeme djelovanja časnih sestara Štadlerovki u kući su bile samo zidine i otvori kao župno vlasništvo, a sve drugo je bilo vlasništvo sestara. Odlaskom sestara Štadlerovki kuća je ostala prazna glede namještaja, jer u njoj i nije bilo ništa župno. Dolaskom sestara Milosrdnica u njoj nije bilo ništa drugo od namještaja doli dva željezna, vojnička kreveta. Sestre koje su došle iz sređenih uvjeta za život iz Zemuna i Beograda, u prvi mah su se našle u čudu kako nemaju skoro gdje ni leći. Poznato mi je iz razgovora s osobama koje su bile prvih dana s njima, da su prihvatile stanje kakvo su našle te mi je poznato da su jedna drugoj rekle: o ovoj skromnosti i jednostavnosti kako župske tako i kuće časnih sestara nećemo nikome ništa govoriti. Dolaskom sestara u Kruševo skromnost i jednostavnost se očitovala na svakom koraku u župnim prostorijama te u župnoj crkvi i u župnom dvorištu.

Župna crkva: Župska crkva, s građevinskog gledišta i zbog nezavršenosti građevinskih zahvata, izgledala je vrlo loše. S velikom ljubavlju i pažnjom trinaest godina ju je održavala, čistila i spremala s. Agricija. Takvu crkvu kakva je bila moglo se čistiti i održavati samo s velikom ljubavlju i požrtvovnošću. Odnosno, priviknuti se na takvo stanje kakvo je bilo, raditi i šutjeti.

Odlazak s. Lucine i s. Agricije: Trinaest godina su s. Lucina i s. Agricija djelovale, uspješno djelovale u Kruševu. Ostavile su lijepi dojam i kao osobe i kao časne sestre. O njima će generacije, koje su bile i odrastale s njima u Kruševu, uvijek, kao i do sada, lijepo govoriti i rado ih se sjećati.

Obadvije su otišle iz Kruševa u matičnu zagrebačku provinciju iz koje su došle u Kruševo.

S. Lucina odlaskom iz Kruševa djelovala je u Daruvaru. Sada je bolesnica u Zagrebu u sestarskom samostanu u Frankopanskoj. S. Agricija je već godinama pokojna i po našim molitvama želimo da joj dobri Bog udijeli mirnu vječnost i blaženstvo u raju, a s. Lucini ozdravljenje i radostan život.

S. Slavomira: Odlaskom s. Lucine poslove domaćice preuzela je s. Slavomira Škojo (rodom iz Bukove Gore). U Kruševo je došla iz Livna. Sve do 1993. bila je u Kruševu, kada je premještena u Stolac. Nakon godinu dana što je bila u Stocu, i tri godine kod svoje bolesne i same majke u Bukovoj Gori, 18. 10. 1996. ponovo se vratila u Kruševo, gdje je ostala do 29. 10. 2003. i djelovala je kao domaćica.

S. Jelena Filipović: S. Slavomiru od 1993. do 18.10.1996. naslijedila je s. Jelena Filipović (rodom iz Šišića kod Šćita). S. Jelena, uz vođenje poslova u domaćinstvu studirala je na Pedagoškom fakultetu u Mostaru. Po završetku studija otišla je u Livno gdje je radila u dječjem vrtiću.

S. Tinka: Odlaskom s. Agricije 1986. sakristanske poslove u Kruševu preuzela je s. Tinka. Tinka je u Kruševu ostala godinu dana – 1986/87., a iz Kruševa je premještena u župu Šipovača – Vojnići.

S. Ružica: S. Tinku naslijedila je s. Ružica Perić (rodom iz Crnića) od 1987. do 25. 5. 1990. U Kruševu je s. Ružica vodila sakristanske poslove. Iz Kruešva je premještena u Trebinje.

S. Ivana: S. Ivana Jurić (rodom u mjestu Lug kod Prozora) došla je u Kruševo poslije s. Ružice i u Kruševu ostala do 12. 5. 1991.

S. Vicenta: Početkom 1990. kod poglavarice časnih sestara sarajevske provincije, s. Benedikte tražili smo ako je ikako moguće da nam pošalje sestru, koja bi uz vođenje sakristanskih poslova vodila crkvene zborove i pomagala u katehizaciji. S. Benedikta je s tom svrhom poslala s. Vicentu Barać 12. 5. 1991. Sve do 18. 10. 1996. s. Vicenta (rodom iz Čerigaja) vodila je crkvene zborove, sakristanske poslove i preuzela je dio katehizacije. Navedenog datuma premještena je iz Kruševa u Pariz.

S. Vicenta nakon godinu dana pošto je završila službu u Parizu, ponovo se vratila u Kruševo, 8. 9. 1997. i u Kruševu je ostala sve do 15. 10. 2000. S. Imala je iste obveze u Kruševu kao i u prvom razdoblju. Odlaskom s. Vicente u Livno 15. 10. 2000. u Kruševu je ostala sama s. Slava.

S. Mirela: S. Vicentu u katehizaciji i vođenju sakristanskih poslova iza njezina prvog odlaska iz Kruševa naslijedila je s. Mirela Majdandžić. Ostala je u Kruševu godinu dana od 18. 10. 1996. do 20. 8. 1997.

S. Tomislava: Početkom školske 2002./03. godine od 2. 9. 2002. u Kruševu je došla s. Tomislava Šaravanja (rodom iz Crnča). Prvo njezino djelovanje u župi bilo je u Osnovnoj i Glazbenoj školi u Kruševu. U Osnovnoj školi je djelovala kao vjeroučiteljica. a u Glazbenoj kao učiteljica solfeggia

S. Rozarija: S Rozarija (rodom iz Lipna) je došla u Kruševo 11. 9. 2004., i uz stanku od 29. 10. 2003. do 11. 9. 2004., naslijedila je s. Slavomru u vođenju domaćinstva u župnoj kući.

S. Nedjeljka: Došla je u Kruševo 11. 9. 2004. Zaposlena je u Domu zdravlja u Ljubuškom. U slobodo vrijeme i prema njezinim mogućnostima s. Nedjeljka (rodom iz Grljevića) pomagala je u župnoj kući i sakristanskim poslovima u crkvi.