Život Crkve, vjernika i poglavara, život je jedne te iste zajednice. Svi smo odgovorni za uspjeh ili pad kršćanske zajednice. Imamo uspjeha, Bogu hvala. Imamo neuspjeha i problema! Poznajući neuspjehe i probleme nije dobro misliti da će ih netko drugi rješavati. Mi smo probleme proizveli i mi ih rješavajmo. Nije dobro da činimo što hoćemo, pa čak i namjerno umnažamo probleme da bi zadali veće muke poglavarima koji će ih morati rješavati. Ne zaboravimo da smo i mi u vlastite ruke, dobili ključeve budućnosti svijeta i Crkve. Založimo se za Crkvu, štitimo je i vjerujmo da je ni vrata paklene neće nadvladati.

Bog ima povjerenja u nas. On nas pozna i vjeruje da možemo usmjeriti svijet prema kraljevstvu nebeskom i oduprijeti se svakome zlu.

Mi smo temelji Crkvi našega vremena i na tim temeljima gradit će se zajednica. Bog nas neće ostaviti nego naprotiv on nas je opremio i znanjem i sposobnostima koje ćemo iskoristit u izgradnji Crkve.

Prisjetimo se apostolskih prvaka: Petra i Pavla koji su se unatoč slabostima i nedostatcima ugrađivali u temelje Crkve. Oni su nam primjer kako probleme valja rješavati, a ne skrivati ih. Oni su poslije Kristova stradanja nastavili tamo gdje je On stao. Nisu čekali da netko drugi čini ono što oni trebaju činiti, nisu odgađali stvari za sutra, nisu čekali bolja vremena, nego su zasukali rukave i graditi Crkvu naroda Božjega.

Oni su bili na čelu i nisu izbjegavali raditi, nego naprotiv dali su veliki doprinos u izgradnji Crkve. Svjesni svoje skromnosti činili su velika djela i postali su nam primjer kojega ćemo nasljedovati. Sačuvali su svetu vjeru, učinili su velebna djela i zaslužili vijenac pravednosti.