Brak i obitelj: Međuljudski odnosi u obitelji znaju se zakomplicirati. Nije sve jednostavno i bajno. Ponekad su i same ženidba vezani uz poteškoće s kojima se susreću mladi bračni parovi. Suživot u obitelji treba znati uskladiti.
Dobro je kad se obitelj proširuje pa se nađe zajednički jezik. Ali činjenica je da često dođe do većih ili manjih problema. Biblija i Crkva poštuju obitelj i svaku bračnu zajednicu, i jasno uče da su na prvom mjestu muž i žena a tek onda otac i majka i drugi članovi obitelji i rodbine. Kaže se: „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu“ (Post 2,24).
Bračni supružnici se s pravom ljute i negoduju kad se netko bez razloga upliće u njihov život. Nije dobro da mužu bude netko drugi na prvom mjestu doli njegova žena, ili ženi njezin muž.
U braku među supružnicima nisu dobre ljutnje, prijetnje, ucjenjivanja ili neka uskraćivanja.
Uplitanje roditelja u brak njihove djece nisu ljubav nego zlo i naopako. Prirodno je i normalno da muž i žena rješavaju svoje probleme, ali nije dobro da im se u brak bilo tko upliće. Dobro je da muž uvijek bude na strani svoje žene i žena na strani svoga muža, a ako je u pozadini i bio neki problem, taj problem treba se rješavati nasamo, u četiri oka, nikako pred djecom ili pred nekim drugim. Dokazivati sebe, pred nekim, na račun bračnog supružnika nije dobro. Stati, zaustaviti povišeni ton pred drugim, nije kukavičluk, kako bi neki tumačili, nego princip.
U kriznim trenucima kad se muž nađe između žene i roditelja, pa i onda kad žena nije u pravu, ako ne stane na stranu žene nije dobro.
U kriznim trenucima kada se žena nađe između muža i roditelja, pa i onda kad muž nije u pravu, ako ne stane na stranu muža nije dobro.
Prvo stanite na stranu jedno drugome pa onda rješavajte pitanja s roditeljima. Ako se ne može doći do rješenja, može se reći „tata“ ili „mama“: pustite nas na miru. Princip mora biti i ostati: muž je ženi i žena mužu na prvome mjestu.
Normalno je voljeti roditelje, ali ljubav prema roditeljima ne smije remetiti odnose u braku.
U svim odnosima u obitelji dobro je biti i ostati s jednima u ljubavi, a s drugim u poštivanju. Nemoguće je sve jednako voljeti, ali ako nije po srijedi ljubav, neka bude snažno poštivanje koje ne zaostaje u ljubavi.