U prošlu nedjelju, 31. svibnja proslavili smo „Nedjelju – Duha Svetoga“. Razmišljali smo o Duhovima, o poticaju apostola da bez strana iziđu u javnost.
Razmišljajući o „Duhovima“, potaknut pokojnog milanskog nadbiskupa Karla Marije Montinija, misao mi ide prema problemima koji izlaze na površinu u današnjoj Crkvi.
Što je to Crkva bez Duha Svetoga? Tko današnjom Crkvom upravlja? Gdje joj je sigurnost i snaga? Zašto je današnja Crkva opterećena sama sobom, svojim strukturama, uredbama? Zašto se Crkva danas ne oslanja više na Duha Svetoga?
Crkva bez Duha Svetoga je troma zajednica… Je li današnja Crkva ono što naizvan gledamo.
Je li kršćanska zajednica samo to, zajednica koja se diči s crkvama s visokim tornjevima,
predivnim umjetničkim crkvama,
umjetničkim djelima,
spomenicima kulture,
velikim palačama iznutra praznih hodnika…
povijesnim samostanima – turističkih atrakcija
Je li to zajednica predivnih portala, a unutra na Misama praznih „dvorana“?
Tipičnost ovakvih odnosa prema Crkvi je u većini europskih zemalja, Amerike, Australije, u zemljama gdje vlada, život bez Duha Svetoga.
Izgubili smo osjećaj za Bogom…
Zašto su crkvene zajednice u bogatijim zemljama trome, ukočene, bez živosti?
Zašto je princip u takvim zajednicama prvotno, šuti, moli, slušaj…
Zašto je Duh Sveti u crkvenim zajednicama zapada skriven.
Dok je Duh Sveti u trenutku silaska nad apostole bio javan, svi su ga vidjeli današnji ljudi ga žele skloniti, sakriti, skriti…
Je li Duh Sveti, „Duh plamenih jezika“ svoju vatru ugasio? Vatra Duha Svetoga u naše vrijeme je zagašena (p. Karl Rahern) ali nije ugašena. Žar Duha Svetoga skriven je u obliku žeravice ispod velikih i golemih naslaga pepela.
Kako osloboditi žeravicu Duha Svetoga od naslaga pepela poganskog i nevjerničkog svijeta.
Ponajprije otkrijmo gdje je žeravica ispod gomile pepela. Gdje su pojedinci koji će raspuhati vatru Duha Svetoga.
Gdje su osobe poput milosrdnog Samaritanca.
Gdje su pojedinci koji će oduševiti ljude za Boga poput Ivana Krstitelja?
Gdje su ljudi koji su odvažni poput Pavla?
Gdje su ljudi koji su vjerni do groba poput Marije Magdalene?…
Zašto se ne pokrenemo? Zašto se ne mičemo? Čega se bojimo? Zašto nas je strah? Budimo hrabri. Gdje nam se izgubila vjera, pouzdanje, hrabrost? Gdje nam je povjerenje u Duha Svetoga, u Providnost Božju?
Molimo se za kršćanske zajednice širom svijeta.
Ljudi u pojedinim krajevima svijeta deklariraju se kao vjernici ali se ponašaju kao nevjernici. Teška je vjernička nezainteresiranosti, bezvoljnost, bezmotivnost,
Može li stanje u Crkvi biti bolje? Mogu li vjernici biti bolji? Mogu li svećenici i biskupi biti vjerodostojnije sluge naroda Božjega?
Previše smo slabi i suhi, zatvoreni sami u sebe.
Što mi možemo učiniti da Crkva našega vremena bude mlada Crkva, mlada zajednica…?