– Rogeru Schutzu, prioru zajednice u Taizeu, koji je Papi izrazio želju da vidi kako duh Rimske Crkve, u vanjskim vidicima postaje siromašniji i evanđeoskiji, Ivan XXIII. odgovori: “Strpi se! Strpi! Ne mogu ja učiniti sve najedanput!”
– Čim je otvorio Koncil, Ivan XXIII. je primio promatrače nekatolike. Prije nego im se obratio toplim nagovorom, Papine je oči privukao habit braće iz Taizea. Starješina i njegov zamjenik glasovite zajednice bili su obučeni u bijele habite. Papa koji ih je dobro poznavao, ali ih nikad nije vidio u takvoj nošnji, primakne im se i očituje svoje iznenađenje. Dok su se oni opravdavah, Ivan XXIII. ih presječe: “Vi ste u bijelu kao i ja. Ah, vjerujte mi, nisam za to ljubomoran.” Promatrači su bili naročito ganuti time što je Papa sjeo na sjedalicu u istoj razini s njima, a ne na povišeni pripremljeni tron. Pokaza se jednak brat s braćom.
– Sovjetski ambasador Nunci Roncali, budući papa Ivan XXIII. dok je bio nuncij, znao je na račun svoga povećeg trbuha zbijati šale. Na jednom diplomatskom primanju u Parizu sastao se slučajno licem u lice s ruskim ambasadorom Bogomolovom, koji se držao ravnodušno i hladno. Nato će mu nuncij Roncali: “Koliko god naša uvjerenja bila suprotna, mi ipak imamo nešto zajedničko. Bogomolov ga nepovjerljivo gledao ne znajući što misli. Nato će Nuncij ljubazno: “Obojica smo Približne težine i prilično okrugli!” Bogomolov se razvedri i cijelu je večer proveo u razgovoru s nuncijem Roncalijem.