Bako što Ti misliš o ovoj koroni?

Ma kakva korona!

To su oni iz aviona posuli nešto.

Ajde jadan. Pa vidiš, negdje jače, negdje manje.

U Kini započelo i to odmah jako.

To su ljudi na Kinu što je postala jaka, pa je posuli dobro.

Vidiš bolan, eno i u Međugorju, u suvenirnicama sve je iz Kine

Križevi, a kažu u Kini križeve skidaju s crkava, a u Međugorju im ne smeta križeve prodavati i od križa zarađivati.

Ne samo križevi, nego krunice, slike, sličice, medaljice, različite narukvice, sve, ma baš sve je iz Kine. Kako u Međugorju tako i u cijelom svijetu. I sad da Amerika i Rusija trpe ekonomski jaku Kinu. Ma, posuli su oni nečim i dobro je zaprašilil…

Pa onda u Italiji.

Ma drugo vam ništa i ne radim nego samo gledam tu televiziju pa pamtim. Eto, iz Kine u Italiju. Kažu sjeverni dio Italije je put preprodaje kineske robe za cijelu Europu. Eto zašto su malo jače zaprašili sjeverni dio Italije.

Elem, zaprašili i stadion za vrijeme utakmice i skijališta za vrijeme skijanja… Sve zaprašili: sajmove, ulice i tvornice…

I onda, šta onda, i nije bio problema da se prašina iz Italije što jugom, što kišeom, k’o afrička crvena kiša prenesu i tamo i amo po Evropi… tako je došla i kod nas.

A ne znam šta će nas prašiti, kao da smo im mi nešto važni.

Iz Italije zaprašili po Mostaru i Međugorju… zamislite po Međugorju. To ti je rečeno i Kini i Italiji i nećete ni u Međugorje…

Nije nama lako podnositi tu prašinu koja nam se sipa u oči. Da ne bi zaslipila oči narediše nam „zatvori prozore, vrata, stavi masku na usta, na nos a mnogi po ljekarnama staviše i na oči…„, a ona na Širokom stavila pravu vojničku masku i nastavila raditi na šalteru banke…

E, onda, rekoše ne smije se iz stana, iz dvorišta… A jada čudna li jada.

Taman mi čeljad razvališe i ono malo fotelja, trosjeda i dvosjeda.

A frižider. Ma nije to više frižider nego, ormar, isključila sam frižider da ne troši struju. Tako i tako u njemu se ne može ništa ostati. Kako iz trgovine, tako nesta i iz frižidera… pojede se sve…

Bože mi oprosti, mi starija čeljad ni Boga ne molimo, gledamo samo dnevnike, jedan za drugim, samo šaltamo od dnevnika do dnevnika.

Učiniše nam dobro, te rekoše, ni na Misu ne morate ići, sve će vam biti na dohvat ruke… Tako i Misa na televiziji. Kakva Misa na televiziji… Oni govore mi šutimo. Zaboga pa neću u kući klečati, ruke u slavu Bogu širiti, odgovarati na Misne zazive… ma jok, strogo se šuti… baš kao u crkvi, ako što progovorim i odgovorim na Misne zazive, a ono sva čeljad uglas se nasmiju. Ma ne, da im je Misa smiješna, nego im smješno da ja zavaljena u fotelji slišam Misu… Bože mi moj ne pokaraj.

Eto ti moj velečasni, šta ti imam pričati, kakva korona….