U doba Isusa Krista, prije 2000., postojao je zakon o načinu izvršavanja smrtnih kazni. Židovi su imali vješanje i kamenovanje (kao sv.Stjepan), a Rimljani odrubljivanje glave (kao sv.Pavao). Prema rimskom zakoniku, kazna se nije mogla primjeniti na građane Rima. Isus je bio Židov, zašto ga onda nisu kamenovali?

Židovi, zajedno sa Velikim Svećenicima, dođoše ispred dvora Pilatova. Traže od njega da se Isus razapne. Pilat ga prvo predade svojim vojnicima da ga bičuju. Dva su bila oblika (pred)razapinjanja. Prvo je razapinjanu prethodilo bičavanje – to je bio jedan oblik „milosrđa“ jer mnogi osuđenici ne bi preživjeli bičevanje. Međutim, Isus je pretrpio 5480 udaraca bičem (po izvorniku sv. Brigite). Pretrpjevši sve udarce bičem, Krist bijaše razapet na drvu križa. Drugi način bijaše da se polome noge, nakon čega se više kažnjenik ne može osloniti na njih te se tako brzo uguši, dok mu ptice kljucaju po glavi i očima. O ovoj nevolji nam svjedoči sv. Ivan apostol: „Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.“ (Iv 19, 32-34). Smrću  okrivljenika, tijela bi bivala bačena u jamu, ali su Josip Arimatejac i Nikodem Isusovo tijelo položili u grobnicu, u koju ne bijaše nitko do tada pokopan.

Sin Božji visi na križu. Nešto nam govori i poručuje. Izgovorio je sedam rečenica dok je stajao na drvu križa. Hajmo vidjeti što nam Krist, u sedam rečenica, svjedoči i zbori.

1. „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!” – „Pater dimitte illis non enim sciunt quid faciunt!“ (Lk 23, 34)

Isus, u zajedništvu s Ocem, bio je ispunjen bezgraničnom ljubavlju. Nama zvuči nemoguće, ali On je oprostio svima koji su ga doveli na križ tj. svima koji su ga udarali, tukli, pljuvali, izrugivali… Oprostio je Pilatu, Herodu, okrutnim vojnicima, Ani, Kajfi, Židovima pa čak i onom Judi Iškariotskom koji ga je izdao i predao za trideset srebrenjaka. Pa zašto je Spasitelj naš zaslužio križ? Pomagao nemoćnima, bolesne ozdravljao, mrtve podignuo iz groba, opraštao grešnicima, gladne hranio…. a, ljudi, za sve ovo dobro, uzvratili su zlom i pribili na križ. Međutim, Očeva volja se mora izvršiti. Ne gledaš na nas kao neprijatelje, nego kao prijatelje kojima si spreman svaki grijeh oprostiti.

2. „Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“ – „Tibi hodie mecum eris in paradiso!“ (Lk 23,43)

Dizma bijaše desni razbojnik koji se pokajao za grijehe svoga života. Stoga mu Spasitelj obećava Život vječni u Kraljevstvu nebeskom. Sv. Augustin u svojim izvorima kaže: „Tri su čovjeka na križu. Jedan koji spašava, drugi to spasenje prima, treći koji ga prezire. Ista im je sudbina – smrt, ali svaki umire iz drugoga razloga“. S druge strane, ove Kristove riječi čuju milijuni pobijenih u majčinim utrobama. Nisu izašli iz utrobe, ali čuju svojim malim srcem i duhovnim ušima da će biti s Isusom u raju. Podaj nam, Gospodine, biti s tobom svakoga dana!

3. „Ženo, evo ti sina! Sinko evo ti majke!“ – „Matri suae mulier ecce filius tuus! Deinde dictit discipulo ecce Mater tua!“ (Iv 19,26)

Isus ide korak dalje i upravlja pogled prema Mariji i Ivanu koji su ga pratili tijekom puta do Kalvarije. Ljubljenom učeniku (sv. Ivanu) povjerava svoju majku Mariju i od tog časa, Ivan je uzima k sebi. Ne predaje majku samo Ivanu, nego svima nama Kršćanima. Zato zovemo danas Mariju svojom majkom (Majkom Crkve). Apostol Ivan je primio Mariju kao najdragocjeniji Isusov dar te je stoga ovu sliku zabilježio u svom evanđelju. Danas, uzmimo Gospu kao svoj štit od svakog nasilja i nepravde i molimo je da nas sačuva od svake napasti koja nam prijeti.

4. „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ – „Deus meus, Deus meus ut quid dereliquisti me?“ – (Mk 15, 34)

Evanđelist sv. Marko nam je donio Isusove riječi iz psalma 22: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“? Ovo je Isusov krik ljubavi i ufanja upućen Ocu na nebu. Svjetina pod križem misli da zove Iliju u pomoć, ali Krist uz ogromne muke i boli obraća se svom Ocu. Danas i mi svakodnevno kritiziramo Oca nebeskog jer nas je ostavio, zaboravio, udaljio se od nas… Mi padamo u grijehe i svaki grijeh što je veći više nas udaljava od Boga te stoga izgledamo neshvaćeni i napušteni. Oslobodi nas, Gospodine, od svake žalosti i nepravde. Bože moj, nemoj nas ostaviti, jer mi se tvojim zovemo imenom. (Jr 14, 9).

5. „Žedan sam!“ – „Sitio!“ (Iv 19, 28)

Ljudski gledajući, Isuse, pretrpio si veliki put bez vode. Od bičevanja i krunjenja trnovnom krunom pa sve do Kalvarije gdje si raspet bio. To nije samo tjelesna žeđ, to je žeđ za svim dušama koje si danas susreo. Isus je „žedan“ jer je ljudsko srce zatvoreno i ne dopušta ući nikome. Spasitelju, Tvoja žeđ u meni budi da svakodnevno žeđam za Bogom. Pomozi mi, Kriste, da uvijek za tobom žeđam i nikada se od tebe ne udaljim.

6. „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ – „Pater in manus tuas commendo spiritum meum!“ – (Lk 23, 46)

Isus zadnje riječi upućuje Ocu. Izvršio je Očevu volju i odano mu se predaje. Tek tada su se otvorile oči mnogima koji su te doveli do križa. I mi možemo povikati zajedno sa satnikom: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji“ (Mk 15, 39). Stoljećima ranije je David vapio Bogu predajući mu svoj duh. U Očevom krilu i rukama, naš je duh siguran. Stigao je kraj, ali Smrt nije pobijedila Isusa. Naime, Krist je glasno rekao i izgovorio da svoj duh predaj Ocu. Bože, otvori svoje ruke da možemo jednog dana ući u njih-ruke Tvoje ljubavi.

7. „Svršeno je!„ – „Consummatum est!“ (Iv 19, 30)

Izgovorivši ove riječi, Krist spusti glavu i ispusti duh. Ljubio nas je sve do smrti, smrt i na križu jer je bio poslušan. Božja ljubav je pobijedila zavist, oholost, ljubomoru, srditost… Završena je Velika tragedija, kojom je Krist ponudio osmišljenje svakoj ljudskoj nesreći na svijetu. Žao mi je što nitko od četvroice evanđelista nije iznio Marijine osjećaje kad joj u krilo položiše mrtvo tijelo njezinoga sina. Možda su to smatrali suvišnim činom jer je sve u tuzi i suzi. Ipak, mogli su dodati još koji redak o slici Marije i Krista. Bože, Ti si dovršitelj svega stvorenog! Isuse, molim te, usavrši i mene u svojim preslavnim ranama i mukama!

Neka nas Isus Krist osposobi za sve ono što je ispred nas da nam njegov Uskrs bude božanski zalog našeg budućeg uskrsa na život pravednosti!

5. travnja 2020.

Cvjetnica – Nedjelja Muke Gospodnje

Stipe Gabrić, sjemeništarac