Prije nego što ste počeli ovo čitati, uradili ste nekoliko klikova kako bi vam članak bio dostupan.
A evo što u njemu piše: Pred nama je vrijeme kušnje, ovog puta neminovno stavljene pred svakoga bez iznimke. Koliko ćemo se u njoj snaći i naučiti iz nje, to ovisi o nama. Već se ne snalazimo u sporom vremenu jer nismo navikli na njega, jer nije svakidašnje. Karantena, Korizma i korona obilježavaju zadnji mjesec i usporavaju našu svakodnevnicu.
Zalazimo u svoj kutak razumnije. Vrijeme ne galopira kao prije. Očigledno da smo u redovitom rasporedu obaveza značajno osakatili sekundu, ali u ovogodišnjoj Korizmi ona je oživljena, ima svoju vrijednost, dobila je priliku i čovjek više nije toliko ravnodušan prema njoj.
Tako u svome kutu, udobnoj sofi, dvorištu, vrtu, sobi otvaramo portale i vijesti preko mobitela, računara ili tableta, ono što smo redovito činili i prije ovog milosrdnog vremena.
Dragocjeni je sport potonuo. Ne naviru priredbe niti trke preplaćenih nogometaša. E onda kad mi već nedostaje sportskog žara, moglo bi se pogledati štogod u kinu. Kliknemo stranicu da rezerviramo subotnju ulaznicu.. Ostajemo razočarani jer ni tamo ničeg živog. Na službenim kino stranicama navedeno je objašnjenje kako se projekcije neće prikazivati kroz određeni period. Svijet filmske industrije postaje zagubljen i deformirano negledljiv.
Ajde baš kad ničega nema, idemder malo prošetati do kafića pa valjda oni još uvijek rade. Zatekla su nas i tamo vrata zaključana s naljepnicama Biohazarda i natuknicama #ostanidoma. I susjed me u susretu ulicom motri s naglašenim očima sumnje pod medicinskom maskom i sanitetskim rukavicama. Gledamo obojica da izbjegnemo kontakt, strahujemo od moguće zaraze jer ne zna se tko što nosi sa sobom.
Ne preostaje ništa drugo nego se vratiti u svoj kutak, onaj od kojega svi tako rado bježimo. Bolje reći pustinju, na koju se u fast foodu vremenu nismo obazirali, ali danas je tako primitivna. U našoj izoglavljenosti izgubio se pojam o vremenu i prostru.
Odnosi prema prirodi svedeni su…
Opet smo stisnuli gumb, tipku, klik i izrezali članak. Ne želim čitati ništa o prirodi. Koga briga za prirodu, to me ne zanima! Eto sjećamo se tu i tamo ponekih priča od pradjedova koji su živjeli od onoga jedino što im je zemlja davala. To mi je dovoljno što trebam znati o prirodi. Seljak je radio zemlju jer je bio neuk, sada mi ne treba ta zemlja, imam dovoljno svega u trgovini i tržnici.
Prelazimo na sljedeću vijest: migranti pokušavaju preći Grčku granicu. Pogledom bezobzirnosti i krinkom netrpeljivosti preletjeli smo članak krajičkom oka. Muke svijeta nas ne zanimaju jer kažu neki ideali da su svi s Istoka zlikovci.
Bomba vijest: Zapad bi uskoro mogao usvojiti zakon koji će istodobno istospolnim brakovima omogućiti posvajanje djece.
Temeljna vijest: jačaju sukobi ISIL-a na Bliskom Istoku.
Sporedna vijest napisana malim slovima: korona virus pomorio Kinu.
U regiji su se razvili različiti komentari na pojavu epidemije korona virusa. Smatrali su da će novonastala zaraza s vremenom nakon infekcije započeti jenjavati. Poneki su ismijavali zarazu i naglašavali kako bi bilo suludo provoditi ikakve mjere zaštite jer taj virus nije opasan za zdravlje. To ti dođe k’o obična gripa.
Ali suvremeni svijet ne bi bio suvremen da neprekidno cirkulira. Virus je dospio u Italiju, a od tamo se rasplamsao po cijeloj Europi. Stigao je u Hercegovinu. Svi smo u opasnosti. Virus ne bira rasu, naciju, religiju… Nasrnuo je na sve podjednako. Uznapredovala medicina kleči bespomoćno na koljenima. Virus je obustavio cijeli svijet.
Stižu nove neprilike. Potres. Snijeg. Užurbani način življenja poremetio je i samu klimu. Poremetili smo vlastitim djelima i raspored godišnjih doba.
Počeli smo gledati. Uviđati neke stvari. Ima jedna izreka koja kaže: „Ako promijenimo naše misli, svijet oko nas se mijenja.“ Bilo prisilno, namjerno ili nenamjerno, virus je počeo djelovati na naše misli i emocije. Čovjek se okrenuo k Bogu, više se zbližio s obitelji, sada ima vremena da se čuje sa čitavom rodbinom. Počeo je shvaćati što je prava vrijednost života.
Zrak nikad nije bio čistiji, konačno se može udahnuti pravi kisik. Nema nadletanja zrakoplova jer mu nema mjesta u ovom milosrdnom, usporenom, starom vremenu. Život je smiren. Cijeli je svijet složan i ne postoje razdiranja među narodima. Dva entiteta Bosne i Hercegovine prvi put u povijesti imaju zajednički interes.
Zaboravili smo da je Isus govorio: „Ljubi bližnjega svoga, kao samog sebe.“ Isus je govorio o milosrđu: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš“ (Lk 6,36). Zaboravili smo da je Isus govorio protiv nasilja i osvete, a pozivao na opraštanje i milosrđe: „Ko se lati mača, od mača će poginuti“ (Mt 26, 51-52). Isus nas poziva da se vratimo vjeri. Jer, u prijašnjem, strahovito brzom vremenu zaboravljali smo pravu bit života.
Nas Kruševljane može potaknuti i mučenje i stradanje Jele s Krivodola koja je živjela u vremenu kuge i vremenu nasilja i nepoštivanja različitosti. Pokazala je primjer kojeg se i današnji katolik treba držati. Zato, pomolimo se za pokoj njene duše, a ona će naše molitve prenijeti Svevišnjem.
Svijet nije virtualan kako nam na prvu izgleda. Ne rješavaj stvari klikom. Kreni ispočetka i započni pisati nove stranice boljeg života.
Pritisni klik, probaj izrezati virtualan svijet. Usmjeri misli na stvarnost. Pobijedimo zajedno virus i koronu vlastite nutrine.
#ostanidoma – Mario Pušić