Bili smo u Županji 15. i 16. veljače 2020.
Podsjećamo da smo prije tri godine posjetili Županju u rujnu 2017. godine, a s radošću se tamo vraćamo i ove mlade 2020. godine. Naša mladost iz Kruševa okupljena u folklornim skupinama, klapama i tamburaškom orkestru, u ranim jutarnjim satima polazi autobusom prema Rodoču. U Rodoču se ukrcavaju naši prijatelji iz Bune i Rotimlje, a potom u Mostaru i Bijelom Polju prijatelji iz Cima i Bijelog Polja koji nas gotovo uvijek prate na našim župnim putovanjima, a s njihovom sudjelovanjem osjeća se prava poletna snaga, život i živahnost Hercegovine. Putujući kroz smog i zamagljene šume Bosne, u nama budi bezbojnu sliku naših pradjedova kako hode istim puteljcima k Slavoniji, bogatoj hrvatskoj žitnici. Može se osjetiti prava težina njihovog umornog i žuljavog koraka, goluždravu dječicu s čupercima na glavama i istaknutim suznim očima. Redom svi hrle k Slavoniji da prežive. Tužni su jer ostavljaju najmilije, ali za njihovo dobro primorani su poći zemlji koja im majčinskim zagrljajem daje kruh.
I eto i nas u Slavoniji, drugačijom prigodom i ciljem. Stigli smo oko podne i odmah raspoređeni po apartmanima. Proba, ručak, predah. Pozornica je spremna, osvijetljena i lijepo ozvučena, a dvorana poprilično dobro popunjena.
Glas Hercegovine zablistao je pozornicom i zapjevao o ljepotama krševite zemlje, o inatu što je prkosio stoljećima dušmanima koji htjedoše iskorijeniti glas naših ljudi. Na koncertu su nastupili uz pratnju tamburaškog orkestra Mostar: Mirko Golemac, Ćana, Ivan Marić i Miran Pušić. Uz klavirsku pratnju nastupili su: Ela Čule, Dominik Čule, Marta Bevanda, Gabi Kordić i Drago Soldo. Muški bećarac su predvodili: Mladen Džeba i Miran Pušić, a ženski bećarac: Andrea Čule, Klara Marijanović i Gabi Kordić. Pozdravni je govor čitala Martina Šetka.
Ubrzo nakon koncerta uslijedila je večera u restoranu. Zadovoljni koncertom, domaćini su nam tom prigodom podijelili zahvalnice. U restoranu smo pjevali i večer upotpunjavali našim skladnim bećarcem.
Sutradan ujutro već se skoro na svakom kutu ulice mogao susresti čovjek i žena u slavonskim kaputima. Bila je to naznaka da se nešto priprema veliko. Zbor Fontes i tamburaški orkestar Mostar pjevali su pod misom. Misu je predslavio don Ljubo Planinić. Misna čitanja čitali su Matea Čule i Ivan Marić.
Odmah poslije mise, negdje oko podne začuo se topot slavonskih konja. Na glavnom trgu grada Županje organizirala se tradicionalna smotra konja. Uokolo posvuda od dječjeg uzrasta pa sve do najstarijeg, sve odjeveno u šokačkim rekljama. Uhvatilo se veliko kolo i zaigrao drmeš. Ceremonija je završila prolaskom slavonskih konja kroz grad. Nakon smotre došao je na red ručak u župnoj kući i polazak doma.
Kada sve sagledamo, složit ćemo se da je ponovni posjet Slavoniji i Županji ostavio snažan utisak u nama. A, na polasku kući reče nam gradonačelnik Miličević: Doći ćete vi k nama i treći put.
Mogli smo se uvjeriti koliko Slavonac njeguje svoju baštinu i koliko mu je srce otvoreno za prijatelje. Vjerojatno, tako nekad davno, Slavonske kuće i šorovi bijahu pravo utočište za naše pređe. I mi smo se sami osjećali kao kod kuće.
Danas, Bogu dragom hvala nema te gladi što je nekoć nagnala ljude da bježe od rodne grude u nepoznato. Danas je zavladala neka druga vrsta gladi. Nedostaje sve više hrane duha, zajedništva i prijateljstva, a mi smo upravo ovom prigodom dobili tu hranu. Ispunjeni i radosni preko Doboja, Kaknja i Jablanice negdje oko 18 sati stižemo u Bijelo Polje, a potom preko Rondoa i Rodoča ulazimo u naše, najljepše Kruševo.
Bogu hvala što nas je pratio i čuvao na još jednom nezaboravnom župnom putovanju.