Čovjekov govor, riječ, jezik često se uspoređuje s vatrom. Kaže se „plameni jezik“, „jezik vatre“. Tako čovjekov jezik s prenesenom riječi i govorom može biti prosvjetljujuća vatra ali i vatra koja uništava. Jezik, odnosno govor pod kontrolom je Božji dar čovjeku, donosi život, a jezik bez nadzora je propast.
Isus je vatrom riječi, krenuo djelovati iz nemirne, opasne i male Galileje, pa sve kroz povijest riječju je mnoge narode izveo iz tame i zablude na svjetlo. Isus je „svjetlo“ koje prosvjetljuje sve narode svijeta piše Matej.
Kažu znanstvenici da je razvoj čovječanstva započeo od pronalaska vatre i izuma točka (kruga, cirkulara). Vatra ima značenje preobrazbe, skupa s točkom ona je početak kulturnog razvoju čovjeka. Vatra prati razvoj čovjeka od prapovijesti pa sve do suvremenog značenja u proizvodnji ali i u simbolici, recimo paljenje vatre na olimpijskim igrama.
U grčoj mitologiji Prometej je primio vatru od sunca i prenio je na zemlju odnosno vatru je darovao ljudima.
Tamo gdje je svjetlost, gdje nema tame, gdje nema svađe, podjela,… tu gori Kristov plamen ljubavi.
Danas ljudi jezikom, poganim jezikom, uništavaju i pali sve oko sebe. Što može mala iskra nekontrolirane vatre pokazalo se u drugom dijelu 2019. godine u Australiji, gdje je u požaru spržen velik dio zemlje Australije.
Ne bilo kakva vatra nego vatra pod kontrolom je pročišćenje čovjeka. „Zmajovskom“ vatrom, vatrom prgava jezika, poganih priča prestanimo uništavati. Neka u nama prije plamenog jezika bude misao pa tek onda riječ i govor. Tako bi trebalo biti. Tada ćemo izbjeći razarajući plamen, a naš govor bit će govor pročišćenja, hrabrenja, utjehe…