Mnogi ljudi su se našli u trenucima kada su im zalihe hrane, a ponekada i pića bile na minimumu. U tim trenucima treba biti karakterna osoba, smirena i odvažna. Tada, treba biti osjećajna osoba te zadnju koricu kruha podijeliti s drugima. Upravo onako kako se dogodilo u događaju umnažanja kruha koje je učinio Isus Krist, podijelio je ono što je imao, za čudo poslije objeda ostale pune košare.

Priča govori o skupini istraživača: Krenula skupina istraživača u istraživanje Južnog pola. Nisu mogli predvidjeti svaki detalj na koji će naići. Računali su da je danonoćna snježna sezona prošla, te da mogu krenuti u istraživanje. Krenuli su! Međutim, padavine snijega nisu malaksale nego naprotiv snijeg je nemilice padao, a njihovo napredovanje bilo je sve sporije. Našli su se daleko od baze. Hrane im je ponestalo. U torbacima im je preostalo još po nekoliko komada suhog kruha. Bližila se noć, skupili su se jedan uz drugoga i pripremili za još jedan neizvjestan san. Dok su dremuckali vođa istraživanja u neka doba noći je začuo šuštanje, uznemirio se, provirio iz vreće za spavanje i ugledao jednog od istraživača kako prevrće rukom po torbaku drugog istraživača. Iznenadio se i zaprepastio, pomislio je da istraživač istraživača potkrada, da mu krade iz torbe zadnji komad kruha. Bio je bijesan da bi najradije odmah reagirao. Srećom nije reagirao, smirio se i nastavio gledati što se događa. Međutim, našao se osramoćen u svojoj sumnji. Vidio je kako dotični istraživač ne izvlači kruh iz torbe drugoga istraživača nego svoju polovicu kruha iz svoje torbe stavlja u torbu drugoga istraživača. Bila je to torba najmlađeg istraživača među njima. Naime, u tijeku dana primijetio je kako najmlađi istraživač izgleda slab i iscrpljen. Odlučio je obnoć svoj dio kruha staviti u njegovu torbu, da bi sutra mlađi istraživač imao koji zalogaj kruha više. Svi su znali kasnije što se dogodilo te noći. Ispričao je voditelj skupine …. Završio je svoju priču slijedećim riječima: Može nam ponestati hrane, piće, ali ljubavi nikada…

Čitajući Ivana evanđelistu pronađimo retke gdje Ivan piše: „Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje Iv 15,13.“

Ljubav za drugoga je najveći dar kojega možemo darovati drugome. Naš narod kaže: U muci se poznaju junaci. Tek iskazana ljubav i požrtvovnost čini iskrenom. Svatko od nas može naći ovakvih primjera. Ipak kršćanima bi bilo hvale vrijedno biti ovakvima, biti poput Isusa Krista koji se daruje drugome, biti poput ovoga istraživača koji daruje prijatelja posljednjom koricom kruha. Tek požrtvovna ljubav može ugrijati zahlađene ljudske odnose, hladna ljudska srca učiniti aktivnima u ljubavi.