Zgode – misli – anegdote – 232

Ulazi dječak u papirnicu i traži olovku. Kakvu trebaš, pita prodavači­ca: tvrdu ili meku? Tvrdu, tvrdu, bit će gadan test.

– Stipe, kako si? Ne može bit gore. Sin mi diplo­mirao prije pola godine i otišao od kuće. Sad se mučim kao i pri­je. A kako tvoj brat Matija? A njemu pala sjekira u med. Sin mu pao u školi i sad zajedno rade na imanju.

– Na kraju propovijedi župnik upozorava vjernike: Sada ćemo braćo i sestre pri­kupljati milostinju. Možda bi netko od vas bio tako dobar da u košaricu stavi malo konca i iglu, kako bismo prišili dugmad koju su prošle nedjelje neki od vas darežljivo u lemuzinu ubacili.

– Prosijeku pred crkvenim vrati­ma, župnik se srdi­to obrati: Zar vas nije stid? Prošle nedjelje ste bio slijep, a sada ste hromi. Što ćete, velečasni, vratio mi se iznenada vid, pa sam od toga doživo šok te ne mogu ni hodati.

– Došao misionar u neko afričko selo. Poglavica leži zbog bolova u želucu: Možda vas boli zato što je pra­zan i samo ga treba napuniti, savjetuje misionar bolesnog po­glavicu. Poglavica je doista oz­dravio nakon što se okrijepio. Nakon nekoliko dana misionar mu se potuži da ga boli glava, a poglavica odgovori: Sigurno je prazna. Napuni je i bit će dobro.

– Što si dobio za rođendan, upita Perica Juricu? Jedan super – dalekozor. Vrijedi li što, nastavi Perica propit­kivati. Još pitaš! Vidiš li preko crkveni toranj? Dalekozor ga tako privu­če blizu, da čuješ orgulje kako sviraju.