Došašće s Misama zornicama je vrijeme kad više mislimo o Bogu, žrtvujemo se, molimo, pripremamo se duhovno za proslavu Božića. Promatrajući izvana izgleda da smo voljniji u izražavanju osjećaja duha, da smo bliže Bogu i Crkvi. Ipak, u vanjskom izražavanju bilo bi dobro da pripazimo da se ne bi dogodilo da na izvan izražavamo da smo vjernici a nutrina nam je daleko od Boga. Zna se dogoditi da u izražavanju vanjskih obreda budemo vrlo revni, ugađamo sebi, a duša i srce su nam daleko od onoga što izvana činimo. U svim tim činima izostao je onaj najvažniji čimbenik odanost Isusu Kristu čiji rođendan očekujemo proslaviti.

Dobro je da se odlučimo pohađanju Zornica, ali još bolje da se dogode u svjetlu pobožnosti koje će donijeti odgoj u vjeri i odluku da ćemo biti više Božji, a bolji suradnici Isusovi na putu osobnog i opće ljudskog spasenja.

Siti smo ispraznih pobožnosti i površnosti u kojima želimo zadovoljiti svoje nesavršenosti u kojima će u nama ostati nastrani poriv s kojima smo ušli u došašće. Došašće je prilika da krenemo novim putem.

Potrebno nam je više dobrote, ljubavi, poniznosti. Činimo djela ljubavi, a ne samo da se razletimo u ranom ustajanju i „brzim“ Misama zornicama. Dobro je prije početka zornica imati odluku kako želimo biti bolji nego što smo bili do sada.