Često se negiraju povijesna događanja u Bibliji. Samo što se ne kaže da su biblijska izvješća lažna. Da bi se ublažila ta riječ „lažna“, kaže se da je sadržaj pojedinog događanja „legenda“. Kao, eto riječ „legenda“ je nešto blaža od riječi „laž“.

U biti se i uči da biblijskim događajima nije cilj da se prepričavaju povijesna zbivanja, nego da se uputiti Božja poruka čovjeku.

Tako i sa stvaranje svijeta, svemira i čovjeka, zapisanih na prvim stranicama Biblije. Nitko ne želi reći da je to znanstveni opis nego zapis pobožnog čovjeka koji je te retke zapisao, a pri tome htio naglasiti Božju stvaralačku moć. Odnosno stvaranje se dogodilo na jedan ili na drugi način ostaje nepobitna činjenica da je „svijet stvoren po Božjem nadahnuću“. Kaže sv. Pavao: “Svako je Pismo od Boga nadahnuto….“ (2 Tim 3,16).

U jednom vremenu kritičari Biblije počeli su nijekati biblijski izvještaj o rušenju Jerihona (Još 6,1-20). Govorili su da je sve to smišljena priča koja nema nikakve pozadine. Tako se činilo i za mnoge druge biblijske događaje.

U takvim kritikama prihvatili su se arheolozi posla te su počeli istraživati i pokušali riješiti nastalo pitanje. Bilo je tako i s Jerihonom i njegovim rušenjem. Novinari i kritičari su govorili „biblijski izvještaj o rušenju Jerihona je laž…“ a arheolozi (Bryant G. Wood i drugi) su se prihvatili posla i nakon istraživanja uspjeli su znanstveno dokazati i objasniti njegovo rušenje upravo onako kako je u Bibliji zapisano. Arheologija je u slučaju Jerihona posvjedočila istinitost Biblije.

Oni koji su hodočastili u „Svetu Zemlju“ na hodočasničkoj putanji naišli su na stotine arheoloških iskopina koja potvrđuju istinitost Biblije. K tome, i dan danas se u Izrelu iskapa, istražuje, ispituje i time se biblijski događaji potvrđuju kao istina.