Čovjeku naših podneblja obred blagoslova polja uvijek je bio blizak. Imao je veliko povjerenje u Boga da će mu ono što je zasijao, zasadio i uradio uroditi obilnim plodom. Bilo je godina i kada bi bilo drugačije. Strah i bojazan uvijek je bila bliska poljoprivredniku. Na njegova imanja vrebalo se s mnogih strana. Krupa, grad, vjetar, posebno u našim krajevima bura, slana, nevrijeme svake vrste, žega, suša, požar, desetina i „tretina“, lopov i država; od svih navedenih pošasti poljodjelac je morao strahovati. Svi su gledali na „gotov“ njegov urod.
Povezano s blagoslovom i nevremenom u svakom kraju ima dogodovština i prepričavanja različitih zgoda, najčešće povezanih uz krupu. Poneke zgode su i za nasmijati se, ali druge su i ozbiljnijeg naglaska.