Sve više je među nam starijih a manje mlađih osoba. Kako se prema njima ophoditi? Što činiti da bi im koji trenutak u tijeku dana učinili ugodnijim? Dobro je da se starije osobe tamo gdje je moguće po zaseocima u tijeku dana duše ili kraće druže, da idu jedni kod drugih, da svakodnevno „popiju kavu ili čaj“, da razgovaraju, da zajedno izmole krunicu, litanije… da obavljaju ako je moguće iz koristi, ali i zbog zabave, neke ručne poslove,…

Dobro je da se po zaseocima stariji sami organiziraju u zajednicu. Nije dobro da se zatvaraju u osamu. Mnogi „ubijaju vrijeme“ pozivima na telefon, zovu jedni druge, popunjavaju informacije… takvi razgovori mogu biti dobri ali često su i tračarskog karaktera. Telefoni i mobiteli koliko su dobri toliko su i „širitelji“ trača, klevete i ogovranja. To ne znači da telefon i mobitel treba odbaciti, ali ih treba koristiti za zdravu komunikaciju.

Ostaje ponovo: Što možemo mi učiniti za starije?

Ne možemo bježati od činjenice da često starije osobe stavljamo u stranu. Povod takvom odbacivanju mogu biti i sami starci i starice, ali često i mi sami… Istina je da pojedinci za starije osobe čine više od onoga što im je moguće, žrtvuju se.

Uz sve ono što činimo za stariji, njima nitko ne može odstraniti osamu i osjećaje životne staračke dobi.

Neki dana zvao sam starca da bi mu čestitao imendan, a on će: „okani se čestitanja, dođi, popit ćemo kavu.“

Uz svu osjećajnu „odbačenost“ i osamu postoje i oni starci koji svoje vrijeme popunjavaju molitvom, ako imaju dobar vid – čitanjem, ako imaju dobar sluh – slušanjem radio emisija. Mnogi svakodnevno slušaju „Radio Međugorje“, a poglavito u večernjim satima krunicu i Misno slavlje.

Svjesni su starci da se godinama njihov tjelesni život raspada, ali ako su vjernici i ako su se duhovno pripremali za staračke dane sve će tjelesne nedostatke nadoknaditi duhovnom snagom.

Kod vjernika u svakom životnom razdoblju duhovni rast i razvoj se ne raspada, nego se i u staračkim godinama obnavlja. Sv. Pavao u poslanici Korinćanima kaže: „Ne malaksajmo! Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspda, nutarnji se iz dana u dan obnavlja“ (2 Kor 4,16). Starost može značiti pad tjelesne snage, ali u isto vrijeme porast duhovne živosti i poletnosti. Krist, jedino Krist može uljepšati starost i učiniti je plodnom i ugodnom. Starac koji očekuje budućnost u vječnosti doista će biti radosno biće. U svojem svećeništvu susreo sam više starijih osoba koji su duhovno dobro u obitelji, ali bilo je i onih koji su takvi da je s njima teško uspostaviti bilo kakav komunikativni odnos. Uvijek je bilo „jedno uz brdo“, „drugo niz brdo“.

Dobri starci i starice su predivna pouka mladim generacijama koji promatraju njihovo mudro ponašanja… Pred mladim generacijama dobri i plemeniti starac riječima i djelom skupa s psalmistom pjeva i moli: Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja. Ni u starosti, kad posijedim, ne zapusti me. Pomozi mi da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućim silu tvoju (Ps 71,17-18).

Izgrađeni vjernik u starosti gubi tjelesnu snagu, ali nikada ne dolazi u godine duhovne mirovine ili penzije. On duhovno zavrjeđuje prema svojim mogućnostima isto kao što je duhovno zavrjeđivao i u mladim danima.