Ilija je u obrani vjere često doživljavao odbačenost, osamljenost, deprimiranost, bespomoćnost, pesimizam, bezvrijednost i beznađe… Često je bio na granici očaja.

Na brdu Karmelu pobijedio je Baalove proroke, umjesto da doživi ushićenje i radost, on mora u progonstvo. Zaprijetila mu kraljica Izabela ako ga uhvati da će ga ubiti. Toga časa njegova nada za konačnim uspjehom bila je uzdrmana. U očaju, htio je umrijeti.

Međutim, u takvom stanju Bog ne ostavlja Iliju. Prilazi mu u „blagom lahoru“ (1 Kr 19,12). Dao mu je znak da nije sam….

Često i mi doživljivao stanje duha poput Ilije. Vjeruj, nikad nisi sam u svojoj muci, odbačenosti i tuzi. Uvijek je Bog na tvojoj strani. Upravo suprotno od odbačenosti, slabi, bespomoćni, obeshrabreni ljudi su pod posebno brigom Krista Dobrog pastira.

Nakon ovog kratkog uvoda slijedi tekst o Ilijinu progonstvu kako je opisan u knjizi: Prorok Ilija čovjek Božji.

Progonstvo nakon Karmela (1 Kr 19,1-18)

Nakon događaja na Karmelu i nakon prijetnji kojima je Izabela prijetila Iliji, Ilija je morao bježati. Iz Sjevernoga kraljevstva otišao je u Južno kraljevstvo u Beere Šebu.

I dalje nakon Karmela veliko neprijateljstvo vlada prema vjeri u Boga. Božja riječ pred tolikim neprijateljstvom ostaje i dalje nezapažena. Ilija vjeruje da Bog može izvesti čovjeka iz ove krize. Ali ga muči koji je to put? U svim nejasnoćama on ponovo mora bježati u nepoznato.

Razočaranje i Božje osvježenje  (1 Kr 19,1-8)

U Beere Šebi kao prognanik, Ilija se osjećao vrlo bijedno i umorno. Tu sjede pod smreku i zaželje umrijeti i reče: «Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih». Zatim leže i zaspa. Iliju je život umorio.

Ni najveći ljudi nisu lišeni kriza, i to onih najdubljih i najbolnijih. Kriza može zahvatiti Božjega čovjeka, baciti ga u ulicu bez izlaza. Ilija je, kao i svaki drugi čovjek, izložen pogibeljima. Osjeća krizu svoga poziva kao što su to osjetili i drugi proroci: Mojsije (Br 11,11-15), Izaija (Iz 28,9, Jeremija (Jer 15,10-18; 17,15) Hošeea (Hš 9,7). Ilijina težina duševne krize izražena je u riječima: «Dosta mi je svega»! Izraz je to nemoći, beskorisnosti života. Frustracija se pojavila kod Ilije na svim područjima. Ilija čeka smrt kao izbaviteljicu od svih muka. I jadnik – iscrpljen, obeshrabren, slomljen, legne i zaspa….

Ali evo čuda: anđeo ga takne i reče: «Ustani i jedi!». On usta pogleda i gle! – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. Toliko je bio umoran da je opet nakon jela zaspao. Anđelova pojava otvara zraku nade, ona je utjeha i poziv na pokret. Ona je suprotnost od Ilijine molitve da umre. Ono kada je ponovo nesvjestan legao i zaspao, anđeo se javi i drugi puta: «Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!»

Krenuo je Ilija s brda Karmela i već podaleko otišao,  ali, evo, opet poruke: «Pred tobom je dalek put». Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći, sve do Božje gore Horeba.

Usporedba prvoga i drugoga hoda: prvi je trajao dan hoda i Ilija se bio umorio (svega mi je dosta), a sada nakon četrdeset dana hoda nije umoran. Onomu koji je ojačan Božjom riječju i okrijepljen njegovom hranom, životni put i kroz bespuća pustinje i opasnosti usamljenosti, postaje lagan i radostan put.

Bio je to naporan i dug put, ali završava u zajedništvu s Bogom, kojega Ilija više nije vidio na zemlji. Ilijina želja za smrću pretvara se u neuništivi život. Bog je Bog živih.

Na brdu Horebu – Susret s Bogom (1 Kr 19,9-18)

Sinaj – i njegov vršak Horeb – sveto je brdo izraelskoga naroda. To je mjesto susreta Boga s njegovim narodom. Na Horebu Ilija traži rješenje svoje krize i krize vjere u svojem narodu. Ponovno Ilija nakon krize nalazi snage i osvježava svoje snage i dobiva proročki zamah. Slično kao i u Mojsijevo vrijeme odvijaju se događaji na brdu Horebu (Izl 33,32). Po Iliji cio je Izrael doveden na Horeb da produbi smisao sinajskoga Saveza.

Ilija ulazi u neku špilju i začuje glas: «Što ćeš ti ovdje Ilija?» On odgovori: «Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sâm, a oni traže da i meni uzmu život». Dugo je Bog Iliji šutio. Sada mu se po drugi puta javlja. Ilija mu ponavlja svoju tužbu osamljenosti. Stigao je na kraj svojih snaga. Život mu je postao besmislen. Strah, bijeg od muka, zbunjenost, osamljenost očajnički protest, sve je ovoga trenutka kod Ilije izraženo. On je doživio trenutak svoje jezive i teške stvarnosti. Bog ulazi primjetno u njegov život i javlja mu se. Poziva ga da izađe iz razočaranja koja ga zahvaćaju, da prihvati stvarnost u kojoj Bog djeluje, da postane istiniti Božji borac. Glas mu reče: «Iziđi i stani u gori pred Jahvom! Evo, Jahve upravo prolazi». Ilija izlazi iz špilje zatvorenosti, da se susretne s Bogom. Čudesan je to susret: Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru. Poslije olujnoga vihora bio je potres, ali Jahve nije bio ni u potresu. Nakon potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio ni u ognju. Nakon ognja dođe šapat laganog blagog lahora. Kad je to Ilija čuo, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu». U šapatu laganog i blagog lahora susreo je Boga.

Olujni vihor, potres, gromovi, sve je to znak objave u biblijskoj predaji. Olujni vihor, potres, grom – bili su za pogane objava božanstva. Ali Jahve nije Bog prirodnih pojava s kojima bi se poistovjetio. Bog sve te pojavi nadilazi. On je gospodar prirode. Zanimljivo je da je na Sinaju (Izl 19,16-18) za vrijeme Mojsija narod u pobuni izrekao: «neću više slušati glas Jahve, Boga svoga, u gromu, niti želim više gledati taj silni oganj, da ne poginem!» Bog je tada uzvratio: «Pravo su rekli!» Sada Bog u Iliji, predstavniku novog Izraela, želi progovoriti njegovu srcu, u tišini i osami pustinje, u blagom i laganom lahoru. Otkriva Ilija da se Bog može otkriti i shvatiti u osobnom susretu, u tišini i samoći pustinje. Tu pred Ilijom pada zastor predrasude i otvara se novi svijet.

Poruka Horeba

I evo Iliji poruke na brdu Horebu: «Idi, vrati se istim putem u damašćansku pustinju. Kada dođeš, pomaži ondje …. Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe… ostaviti ću u Izraelu…, sva koljena koja se nisu savila pred Baalom, i sva usta koja ga nisu cjelivala».

Na Horebu je najavljena proročka vizija povijesti. Bog je sebi ostavio sedam tisuća; to je sveti «ostatak». To su Božji izabranici u kojima je prisutan Bog. Bog Iliji naviješta konačnu pobjedu nad Baalom i poganstvom. Ilija to neće doživjeti nego oni koji će doći poslije njega: Elizej, Hazael i Jehu. Potvrdit će Ilija Elizeja za svoga nasljednika koji će nastaviti ondje gdje je on stao.

Da bi se provela reforma, potrebna je i politička promjena i u Damasku i u Izraelu. Zato Elizej, po svom učeniku, u Damasku pomazuje Hazaela za kralja, a Jehua za kralja u Izraelu. Njih trojica srušit će sve ono što je svjetska Ahabova i Izabelina politika napravila. Očistit će zemlju od Baalovih močvara.

Poruke s Horeba i Karmela

Horeb i Karmel dva su mjesta na kojima se Bog objavljuje Iliji: u ognju i u tihom osobnom susretu. Na Karmelu se objavljuje kao Sveti Bog, gospodar prirode, a na Horebu kao Bog koji djeluje u svijetu i upravlja ljudskom poviješću. Bog po Horebu nije nijemi promatrač događaja u povijesti, nego u nju ulazi iz ljubavi i vodi društveno-politička zbivanja. Osoba kojoj se Bog na ovim mjestima javio – Ilija postaje vjeran, revan svjedok Božje svetosti protiv Baala, koji ugrožava pravi kult Boga živoga.

Ilija silazi s Horeba i Karmela svjestan da je Bog s njime, da on sve vodi, da on suosjeća s tjeskobama i nadama pojedinca i svega naroda, da živi njihove radosti i žalosti, da su Božje pobjede njegove pobjede. Ilija silazi obnovljen. Ilija s Horeba i Karmela u sebi nosi novu poruku, koja vodi do pobjede Božje i prenosi je u karizmatičnom proročkom nasljeđu u proroku Elizeju. Objavljuje se Ilija kao branitelj društvene pravde, borac za maloga ugroženog čovjeka, koji je bio zaveden i manipuliran od onoga koji vlada.

Nakon Karmela i Horeba povezanost između Izraela i Boga bit će čvršća, po proroku Hošei bit će oslikana slikom bračne supružničke ljubavi.