Preduvjet primanja Duha Svetoga je biti zajedno, na istom mjestu, u istom prostoru.
Kaž evanđelist Luka: „…, svi su bili zajedno na istome mjestu, Parti, Međani, Elamljani,… pa sve do Krećani i Arapi. (usp. Dj 2,1-11).
Duh Božji počeo je djelovati kada se okupila zajednica…. A, je li mi želimo biti zajedno. Jesmo li suvišni jedni drugima.
Tamo gdje je zajednica nastaje Crkva, nastaje obitelj.
Djelovanje Duha Svetoga dogodit će se ne u raštrkanoj zajednice, nego u zajednici na istom prostoru, u dijeljenju zajedničkog stola, zajedničkog blagovanja, zajedničkog razmišljanja.
Današnji ljudi ne vole zajedništvo. Glume zajedništvo, ali tek na daljinu. Svakako lakše je voljeti na daljinu, nego li kad s nekim dijeliš svaki dan istu kuću, isti prostor.
Imati brojnu rodbinu je bogatstvo, ali i obveza… Nisi sam! Osjetiš kako je zajedništvo nešto veliko, ali i prezahtjevno.
Sa svakim se možemo podružiti jednom godišnje i glumiti ljepotu. Ali kad s nekim svakodnevno dijeliš vrijeme i prostor, teška je obveza čuvati zajedništvo, ali i draga obveza…
Spremnost na zajedništvo, na djelovanje Duha Svetoga dolazi iznutra, iz nas samih, iz našega srca, iz osjećaja da i drugi treba živjeti, iz osjećaja da i drugi tebe želi.
Tamo gdje postoji zajedništvo u Duhu nema sile, nema nasilja. U takvom zajedništvu u takvom prostoru uvijek će bit mjesta i za Boga. On sam kaže, tamo gdje su sabrana dvojica ili trojica u moje ime tu sam i ja…
Zemlje i narod koji dišu zajedništvom bit će i opstati.
Proslava blagdana Duha Svetoga zahtijeva od nas da načinimo prostor pogodan za njegovo djelovanje.