Uspoređeno s kršćanima: Znamo čuti tvrdnju pojedinaca kako su pripadnici nekih drugih religioznih zajednica bolji od kršćana, bolji nego li katolici. Odmah treba biti jasno da su svi ljudi pozvani biti dobri i u dobroti još bolji. Svi smo pozvani po rođenju biti dobri. Bog je u stvaranju zamislio da ne zemlji bude sve dobro, ne samo čovjek, nego sva bića i sve što je na zemlji da bude dobro. Knjiga Postanka kaže: „I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku, gmizavce, svake vrste. I vidje Bog da je dobro (Post 1,25).

Kršćanin uz dobrotu s kojom je rođen, pozvan je u životu postići više. Pozvani smo putem kršćanskog života biti i postati sveti. Ali, biti dobar ne znači samim time biti i pobožan i svet. Ipak, ako smo pobožni i sveti samim time smo pozvani biti i dobri. Ne može se biti pobožan i svet, a ne biti dobar. Pobožnošću od temelja, a temelj je dobrota, usavršavamo se sve do svetosti. Nemojmo se zavaravati, pa pomisliti kako smo dobri i besprijekorni, te da smo tada u miru s Bogom i ljudima. Ne mora značiti da je tako. Besprijekoran je moguće biti, a pri tome se ne oslanjati uopće na Boga, čak u njega i ne vjerovati. Uvijek imajmo u vidu nije nam cilj biti dobar ili besprijekoran nego više od toga biti svet i savršen kao što je savršen Otac nebeski.

Mnoštvo ljudi u svijetu ima koji su dobri, a pri tome nisu pobožni ni sveti. Ta činjenica trebala bi nas natjerati da preispitamo svoj život.

U ime rođenja kojemu je oslonac ne samo čovjek nego Bog, u ime kršćanske vjere pozvani smo biti dobri, moralni, besprijekorni, a uz to uvijek težiti višem cilju – svetosti.

Biti pobožan i svete je vrlina koja prolazi kroz Krista, kroz Boga. Bez Boga, bez Krista ne može se biti svet i savršen.