U Hercegovini do prije par desetljeća nije bio običaj nositi hranu o Uskrsu na blagoslov u crkvu. Mnoge župe u obred blagoslova hrane započele su prije deset – dvadeset godina. Običaj je u ostalom katoličkom svijetu da se hrana blagoslivlja na uskrsno jutro, a evo, kod nas se ta praksa uvodi tek ovih godina.

U Kruševu blagoslov hrane ukomponirali smo u liturgiju bdijenja na Veliku subotu. Praksa je da se taj obred čini na uskrsno jutro na jutarnjoj Misi. Kod nas je raspored misa na Uskrs drugačiji, pa smo obred blagoslova stavili u subotu na večer.

U početku kad smo rekli „blagoslov hrane“ vidjeli smo da je problem i pitanje narodu što bi od hrane na blagoslov treba ponijeti. Oglas s „blagoslovom hrane“ primili su s osmijehom. Da bi riješili nedoumicu naglasili smo, kako i jest običaj u katoličkom svijetu, da se blagoslivlja sva hrana koju čovjek konzumira, ali se u blagoslov ponese  dio od te hrane, Kako se blagoslov čini povodom Uskrsa, rekli smo u oglasima da se u košari prikladno ukrašenoj na blagoslov ponese ono što se stavlja za doručak obitelji na uskrsno jutro.

Uz rečeno prisjetimo se da je u našim obiteljima bio običaj da kuharica u domaćinstvu za Uskrs oboji dovoljno jaja, ali da ostavi za svakog člana obitelji po jedno neobojeno jaje. Ta bi se jaja ogulila i na uskrsno jutro domaćin i domaćica su ih blagoslovili, posuli blagoslovljenom soli  i svaki član obitelji je blagovao po jedno uskrsno jaje, a tek po tome nastavljalo se s blagovanjem ostale pripremljene hrane za doručak. Dakle, kod nad je bio običaj umjesto da se nosila hrana u crkvu (jer crkava sve do šezdesetih i sedamdesetih godina u mnogim župama nismo ni imali) posebnom ceremonijom u domaćinstvu blagoslovili su je na uskrsno jutro domaćin i domaćica prije doručka.

Sada je već u Kruševu lijepo vidjeti kako se na Liturgiju bdijenja u crkveno dvorište dolazi s košaricama hrane i ulazi u crkvu noseći hranu za blagoslov.