Svjedoci smo kako zlo igra pirovu igru u današnjem svijetu.

Obratimo  pozornost prema zlu u čovjeku, o zlu u svijetu. Zašto zlo uopće postoji. Gdje mu je izvor. Zašto čovjek mora biti grub i naopak. Nemoguće je doseći sve početke i završetke zla. Je li zlo svjesno samo sebe. Zlo nikad neće priznati da je zlo. Ono će uvijek govoriti kako je dobro i da je u pravu. Ono samo sebe hrabri, samo sebe podržava. Na putu uspjeha zlo koristi sva moguća sredstva. Njega ne zanima koliko će ljudi uništiti na putu zla uspjeha. Ono goni svoje. Je li zlu jasno da je završnica njegova djelovanja propast čovjeka?

Sa zlom budimo uvijek oprezni. Nemojmo misliti da je ono naivno. Zlo je mudro, mudrije od dobra. Dobro zbog dobrote i duhovnosti zna biti naivno. Ali zlo ne, zlo je vrlo mudro. Kada zlo djeluje ono ima sto noga, sto ruku, sto jezika. Zlo se širi zaraznom brzinom. Otuda i poslovica što jedan zao pokvari, sto dobrih ne može popraviti. Čovjek se ponad čini da su sile zla svoje kolo odigrale, kad tamo svirka zla započne se još jače. Zlo pušteno s lanca kao strašna neman oko sebe sve pretvara u prah i pepeo.

Malo je ljudi koji nisu na svojoj koži osjetili djelovanje zla. Kada i u tebi zlo počne kovitlati nemansku buru, odmah ga svladavaj, kasnije nećeš moći. Ne daj se zavesti u ralje zla.

Teško je dobar ostati ako te zlo okružuje. Moli Boga da tebe, tvoju nutrinu dobro okružuje.

Pogledajmo na sebe: Često smo i mi suradnici zla i njegovih zlih igara. Pazi, da se ne bi i tvojom podrškom zlo širilo i nečiju dušu, tijelo, obitelj, nečiji mir, radost duha uništilo.

Često se pitam, pitam se i sada: Zašto ljudi ne bi bili dobri kao što je Bog dobar.

U svojoj ulici, narodu, cijelom svijetu, gradimo svijet dobra, a ne svijet zla.

Uvijek živimo u nadi da će proći vrijeme zlih igara i da će doći vrijeme u kojem na vlasti dolazi „novo nebo i nova zemlja“ (Otk 21,1).