Nadam se da nam je jasno da trebamo činiti ono što je pozitivno, što je dobro. Ono što Bog može i želi „potpisati“ svojom olovkom. Isto tako nadam se da nam je jasno da trebamo izbjegavati činiti zlo. Nema prilike u kojoj ne možemo učiniti nešto dobro. Nemojmo se umišljati da nam je potrebno izbjegavati neka „mala“ dobra djela, pa ćemo čekajući učiniti neka „velika“.  Ostaje veliki upitnik što je to „malo“, a što „veliko“ djelo. Mi u svakoj prilici činimo ono dobro koje je moguće učiniti i nemojmo se opterećivati je li to neko veliko ili malo djelo.

Često nam se dogodi dok smo učinili nekome neko dobro, da odmah i neki drugi, treći i svaki slijedeći želi da se i njemu učini neko dobro djelo. Ako su ljudi takvi, ne bi rekao da Bog od nas traži da okolo trčimo i svima pomažemo. To bi konkretno za nas bio velik i prevelik teret. To bi nas iscrpilo i uništilo. Načelno, potrebno je činiti svima dobro, ali to ne znači da moramo trčati okolo i svakome koji je u nevolji priteći u pomoć. Nego, ne pravdajući se, ne izvlačeći se, učiniti ono što možeš učiniti.

Primjer: Znamo što se dogodilo u Hirošimi. Ali ne znam jeste li čuli za liječnika dr. Fumia Shigeta. To je čovjek koji je preživio strahote Hirošime. Onog časa kad je bomba bačena na Hirošimu Fumi je čekao na travanjskoj stanici tramvaj. Bio je zaklonjen nekim zidom. Kad je bomba eksplodirala njega nije pokosila. Zaštitio ga je betonski zid iza kojega se nalazio. U času eksplozije u jedan čas začuo je mnoštvo bolnih krikova koji su dolazili od mnoštva ljudi koji su se našli oko njega. U prvi čas nije znao što se događa, ali je vidio mnoštvo ljudi koji zovu u pomoć. Očito je bilo da ne može svima pomoći, ali je otvorio svoju liječničku torbu i počeo pomagati prvog ranjenika koji je ležao do njegovih nogu.

Evo, to je ono što smo rekli u prvom dijelu teksta: „učini ono što možeš“. Liječnik Fumia nije mogao pomoći „svima“, ali je mogao pomoći „jednome“. Normalno, iza pomoći prvom, slijedila je pomoć i drugome. Međutim, pomažući jednome liječnik Fuima je ispunio svoju liječničku obvezu i dužnost.

I vi kad se nađete u duhovnim krizama ljudi oko sebe učini dobro jednom izgubljenom i zalutalom. Učini dobro onima koji su ti najbliži. Bog od nas traži da učinimo onoliko koliko možemo, i to ne bilo gdje, ne negdje bježati, nego ondje gdje se nalazimo i s onim što imamo.