Slučaj i slučajnost

Kažemo često „slučajno sam se tu našao“.

Postoji li u čovjekovu životu slučaj ili slučajnost? Mnogi će vjerojatno odgovoriti „postoji“ i pokušat će uvjeravati kako se nešto dogodilo upravo slučajno ili kako se netko slučajno našao na nekom mjestu. Pazeći od čovjeka i od ljudi (put dedukcije) govorit ćemo i uvjeravati da postoji slučaj. Polazeći od Boga (put indukcije) i idući prema općem, vidjet ćemo nema slučaja nego svemu je izvor Bog, odnosno izvor u Bogu. U događajima koje mi nazivamo slučaj ne mogu se uzroci i posljedice povezati.

Čovjek koji vjeruje u Boga neće ništa promatrati slučajem. Čovjekovo je razmišljanje, molitva, odlučivanje, rad, a Bogu ćemo prepustit da Bog usmjeri korake naše, naše misli i odluke, da sve upravi na pravi put. Kaže Knjiga mudrih izreka: „Čovjek u srcu snuje, a Bog usmjerava korake naše.“ (Izr 16,1).

O čovjeku i njegovu životu na zemlji ne odlučuju zvijezde na nebu, niti žarko sunce, niti vrač vračajući u kavu ili zrno graha. Događaji koji se čovjeku događaju nisu u snazi naravi nego u nadnaravi. Nisu puka slučajnost. Bog, svojom Božanskom providnošću vodi svakoga do cilja.

Priča kaže: Imali otac i sin farmu. Radili i održavali je. Za rad su imali od pomoći samo jednoga konja. Jednog dana konj im pobjegne. Cijelo selo je suosjećalo sa starim ocem i njegovim sinom. Svi su govorili: „Koji nesretan slučaj!“ A stari otac odgovori: „Sreća ili nesreća, tko će znati što je?“ Kad jednog dana eto iznenađenja. Vraća se iz šume njihov konj i sa sobom vodi pet divljih konja. Radostan starac radostan sin, a cijelo selo u radosti govori koji „radosni slučaj“.

Ali nije sve završilo. Slijedećeg dana sin je pripitomljavao divljeg konja. Pao s njega i slomio nogu. Rekli su svi u selu „kakav nesretan slučaj“. Međutim, starac otac, ni ovoga puta nije se dao zbuniti, jednostavno je rekao: „U tome može bit sreća, može bit nesreća“.

I dogodilo se! Počeo je rat. Došla je vojska i pozvala sve zdrave mladiće u vojsku. Starčev sin zbog polomljene noge nije mogao krenut u rat. Svi su u selu zavikali: „Koji radostan slučaj“

U svakom događaju može se promatrati i pozitivno i negativno, i sreća i nesreća, ali ni u čemu nema slučaja… Ako mi ne znamo zašto je što, Bog zna.

Možda će nam se ponekad pojaviti zgode koje nismo planirali, susrest ćemo se s ljudima koje nismo očekivali. Ni u čemu, ne promatrajmo slučaj nego prigodu u kojoj možemo vidjeti i doživjeti Božju Providnost.

Ništa ne može biti na zemlji protiv nas, nego ukoliko vjerujemo u Boga, ukoliko ljubimo Bog sve će biti za nas.