Indijanska priča kazuje: Stari poglavica sjedeći kod logorske vatre promatra unuka koji se igra. U jednom trenutku unuk u igri napravi nešto što ne odgovara plemenskim pravilima. Djed ga dozva, sjede u naručje i poče poučavati što je to dobro, što je zlo; što treba činiti, što izbjegavati. Pričom je djed poučavao unuka da je pogriješio, pa mu reče: ‘U svakom čovjeku postoje dva vuka, jedan je dobar, a drugi zao. Obojica od čovjeka zahtijevaju poslušnost“. „A koji pobjeđuje, upitao unuk“. „Onaj kojega hraniš, odgovori, stari i mudri poglavica.“

U svakom od nas postoji sila sebičnosti, oholosti, lijenost, različite osjećajne sklonosti… ali postoji i sila mudrosti, znanja, dobrote, ljubavi, poštovanja… Iz dana u dan u nama se između jednih i drugih odvija žestoke borbe. Često je to nevjerojatna borba i pritisak koji nas poziva da zadovoljimo jedne ili druge želje, pozive i porive… Sve su to u nama snažne sile poput vuka samotnjaka koji želi preko naših ruku, nogu, misli, osjećaja zadovoljiti svoju glad i žeđ. U početku su to male potražnje, male na oko bezopasne vučije želje našega tijela i duha, ali sve one postaju sve jače i jače dok nas ne počnu nadzirati i s nam upravljati, sve dok ne postanemo robovi i ovisnici koji se više ne mogu izboriti nego se jednostavno pokorimo a da i ne primijetimo kako smo postali ovisnici. Kaže sv. Pavao: „Robovi ste onoga komu se pokoravate (Rim, 6,16).“

Potrebo se oduprijeti svim napastima vuka koji vreba u nama. Snagom Boga, snagom volje odolimo zovu koji nas izvana i iznutra salijeće da bi nas osvojio. Kad se pojavi u nama zla želja koja bi se htjela nahraniti, recimo joj odlučno i odvažno ne. Ne bilo kakvoj nastranoj želji ili napasti.

Onaj vuk, što si ga počeo hraniti, sutra će ti postati nadziratelj.

Navikavaj se dobru, a ne zlu.

Jedna navika, postat će ti sutra sto odvika.