Ako sačuvaš povjerenje u sebe kad svi drugi sumnjaju u tebe,
ali ne gubeći iz vida njihovu sumnju;
Ako možeš čekati, a da se ne umoriš čekajući,
Ili ako si prevaren – a da sam ne varaš,
ili da te mrze, ali sam da ne mrziš
da ne izgledaš u očima svijeta suviše dobar, ni tvoje riječi suviše mudre;
Ako se možeš suočiti sa uspjehom i neuspjehom
i smatraš te dvije varke kao da su potpuno iste,
Ako možeš sanjati, a da tvoji snovi ne vladaju tobom,
ako možeš maštati, a da ti mašta ne bude cilj;
Ako možeš podnijeti istinu koju si rekao,
izopačenu od podlaca u zamku za budale;
Ako možeš gledati svoje životno djelo srušeno u prah,
i da ponovo prilegneš na posao s polomljenim alatom;
Ako možeš skupiti sve što imaš,
i jednim zamahom staviti sve na kocku,
izgubiti i ponovo početi stjecati,
i nikad, nijednom riječju, ne spomenuti svoj gubitak,
Ako si u stanju prisiliti svoje srce, živce, žile
da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali,
i da tako izdržiš u mjestu, kad u tebi nema ničeg više
osim volje, koja ti govori: „Izdrži“;
Ako možeš da razgovaraš sa nižima od sebe i sačuvaš svoju čast
ili družiti se s kraljevima i ostaješ skroman;
Ako najzad nitko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može te uvrijediti,
Ako te svi cijene, ali ne previše,
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svoga života
sa šezdeset dragocjenih sekundi,
tada je cio svijet tvoj i sve što je u njemu,
i što je mnogo više,
bit ćeš Čovjek, sine moj!
Priča Ivica Ursić, kako je neki župnik citirao Kiplingovu pjesmu „Ako“, kako je citirajući zaplakao i stao, kako je u tijeku stanke jedan od prisutnih poluglasno dodao: „A šta ako nismo u stanju?“ Ivica Ursić nastavlja razmišljanje s pitanjem: „A šta ako nismo u stanju?“
„A što ako nismo u stanju na isti način prići trijumfu i porazu?“
„A što ako nismo u stanju vladati svojim snovima?“
„A što ako nismo u stanju biti dobar bračni supružnik?“
„A što ako nismo u stanju visoko dignuti glavu?“
„A što ako nismo u stanju vjerovati sami sebi?“
„A što ako nismo u stanju biti dobar roditelj?“
„A što ako nismo u stanju čekati?“
„A što ako smo se umorili?“
„A što onda?“
„E, tada se trebamo sjetiti riječi s krštenja – da su svi naši problemi i sva naša nesavršenstva i sva naša razočaranja, i sve naše slabosti i sve naše suze, i sve naše boli natovareni na Kristova leđa, na leđa Sluge Božjeg koji će ih ponijeti umjesto nas – sve do križa.“
Poslije svih životnih „Ako“, uvijek ostaje život s Kristom kao ne potonula volja, nada i ljubav.
