Časni brat i euharistijski svetac: Gracija je rođen 1438. godine u malom ribarskom mjestu Muo u Boki Kotorskoj. Na krštenju je dobio ime Pavao. U mladosti se bavio ribarstvom kao i njegovi sumještani. Težak rad, skromnost, siromaštvo, ali i pobožnost bila su glavna obilježja ribarskog života u to vrijeme. U tridesetim godinama zaposlio se kao mornar na venecijanskim lađama. Na putovanjima po Jadranskom moru težio je ne samo materijalnoj dobiti, nego još više duhovnom dobru. Jednom prilikom dok je boravio u Veneciji, čuo je propovijed glasovitog augustinca bl. Šimuna iz Camerina i nakon toga se više nije mogao oduprijeti Božjem pozivu. Zamolio je Šimuna da ga primi u augustinski red.

U samostanu Monte Ortone pokraj Padove postao je redovnik augustinac i uzeo ime Gracija. Prihvatio je zadaću časnog brata, nije postao svećenik. Glavna zadaća bila mu je rad u sakristiji i u vrtu. Vrlo brzo Gracija je postao uzor svima u samostanu. Bio je strogi pokornik. Cijeli njegov život bio je prožet molitvom, a osobito ljubavlju prema Presvetom oltarskom sakramentu. Neprestano je čeznuo za anđeoskim kruhom te je s djetinjim oduševljenjem posluživao svećeniku za vrijeme mise. Tu ljubav prema Isusu na oltaru Bog je nagradio čudom. Jednog dana nije mogao sudjelovati na sv. misi zbog posla u vrtu koji mu je naredio starješina samostana. Kad je zazvonilo zvono za podizanje, prekinuo je posao i okrenuo se prema crkvi. U tom trenutku zidovi crkve su se rastvorili poput zastora, a Gracija je u svećenikovim rukama ugledao Djetešce Isusa obasjanog svjetlom.

Gracija je imao i dar viđenja u tuđe savjesti te su mnogi dolazili k njemu tražiti pomoć, savjet i zagovor. Već za života pokazao se moćnim zagovornikom pred Gospodinom. Uz ljubav prema Euharistijskom Isusu, valja istaknuti njegovu sposobnost pomirenja zavađenih ljudi, narušenih obitelji, bračnih odnosa, prijateljskih i rodbinskih veza. Blaženi Gracija je znao zaliječiti ljubav tamo gdje je bila grijehom ranjena. Tako je u misiji, koju mu je bl. Šimun povjerio, uspio pomiriti posvađane građane Padove, ali ne samo njih, nego i mnoge druge koji su na njegov poticaj odlučili odstraniti iz svog života grijeh, uzrok nesloge te dopustiti Gospodinu da ih ispuni ljubavlju i mirom.

Nahranjen sv. euharistijom, Gracija je umro 9. studenog 1508. godine u Mlecima, na otoku sv. Kristofora. Godinu dana nakon njegove smrti, prva slika s njegovim likom izrađena je u Kotorskoj biskupiji u mjestu Kavač, a u Veneciji mu je podignut mramorni kip. Kad je car Napoleon 1810. godine zaposjeo Veneciju, augustinci su morali napustiti otok sv. Kristofora od Mira. Njihov otok Napoleon je odlučio spojiti s obližnjim otokom sv. Mihovila te srušiti crkvu i samostan. Tom prilikom relikvije bl. Gracije darovali su njegovom rodnom mjestu. Preuzeo ih je i svojim brodom dopremio u Muo kapetan Antun Janković, također iz Mula. Od tada u Zaljevu svetaca 9. studenoga na blagdan bl. Gracija, svi putovi vode u mjesto Muo gdje se u župnoj crkvi čuva njegovo neraspadnuto tijelo. Godine 1864. kad je izgrađena nova župna crkva uz more, tijelo mu je položeno na bočni oltar. Papa Leon XIII. proglasio ga je blaženim 6. lipnja 1889. godine.

Blaženi Gracija nam pokazuje koliko je važno da kršćani redovito slave nedjeljnu euharistiju. Zbog svoje velike ljubavi prema Euharistiji, skromni redovnik Gracija mogao je vidjeti ono što izmiče našem vidu, opipu i okusu: stvarnu Isusovu prisutnost u sakramentu pričesti. Zato nas bl. Gracija poziva da uvijek radosno i bez zadrške hrlimo u susret Euharistijskom Isusu. To je hrana naše duše, snaga za život i izdržljivost u svim životnim nevoljama. Blagujući Isusovo tijelo, mi postajemo kao on, mijenjamo se, postajemo vječni u ograničenosti ovog svijeta i sposobni, kad dođe čas, otputovati u vječnost.

Stranicu uređuje Stipe Gabrić.