Pravi cilj

Prisjećam se slika iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća kad su nam očevi i braća za Božić ili preko ljeta dolazili s rada u Njemačkoj. Krenuli su autom ili vlakom Stuttgart – Ploče. Uvijek su mogli očekivati probleme na dugom putovanju: gužve u vlakovima ili nevolje s autom, loše ceste, zastoji na cestama, nervoza vozača, nervoza suputnika….

Iako putovanje nije bilo nimalo ugodno, ipak se nije dvoumilo krenuti na put jer se očekivalo da će konačan cilj putovanja biti ugodan, lijep i drag, I svaki put, uz sve pomisli na muke krenulo se jer se znalo da zbog krajnjeg cilja vrijediti podnijeti sve muke.

Putovanja i konačni cilj: sve je to slika našega kršćanskog života. Kad nam je cilj jasan, privlačan, osvajajući, cilj zbog kojega i za kojega se žrtvujemo tada su sve muke podnošljive.  Sv. Petar gledajući ispred sebe cilj, hrabri kršćansku zajednicu i piše: Makar se možda treba malo i žalostiti zbog različitih kušnja, zbog cilja se radujte (usp. 1 Pt 1,6).

Oni kojima je cilj Isus Krist, oni koji se pouzdaju u Isusa Krista, u Providnost Božju, nije rečeno da će im „teći med i mlijeko“. Nego, nalazit će se na životnom putovanju prepunom različitih stupica, prepreka i nevolja. Uostalom, nalazili se mi ovdje ili ondje, htjeli ili ne htjeli prihvatiti prepreke, one su neminovne na našem životnom putu. Ali, nije dobro biti bez jasnog i bistrog cilja. Onomu tko nema cilja, opasnost je da ga prepreke opterete i skrenu s pravoga puta. Onima koji znaju vladati sobom „i u dobru i u zlu“ i onda kad prepreke naiđu i prođu naći će se na ugodnom, lijepom i dragom cilju. Sv. Petar kaže, dobit će „neuvelu baštinu“ (1. Pt 1,4).

Gdje se god nalazili, prolazit ćemo kroz nevolje. Sve dok smo na zemlji nećemo biti oslobođeni prepreka i muka. Ipak možemo se i trebamo radovati i u nevoljama. Jer, „kroz mnoge nam je nevolje ući u kraljevstvo Božje“ (Dj 14, 21). Put do cilja često vodi preko mnogih nevolja.

Ako smo i danas doživjeli nevolju, nemojmo se obeshrabriti. Uz zemaljske ciljeve gledajmo i na ciljeve u Bogu. Svladavajući zemaljske prepreke postići ćemo „neokaljanu i neuvelu, baštinu na nebesima“ (usp. 1. Pt 1,4).